po putu i azimutu

Na Snježniku sam najviše puta bio zimi po snijegu, ali u zadnje vrijeme češće idem u proljeće i ljeti jer imam manje prilika za duže ture po Alpama kao nekad na koje se ide uglavnom u toplim ljetnim mjesecima. Snježnik je lijep u svako godišnje doba, a posebno mi se sviđa kada oko vrha cvatu runolisti, rododendroni i drugo cvijeće. Htio sam vidjeti i da li se krenulo sa obnovom doma na Snježniku, ali osim malo proširenog dijela staze još se nije učinilo ništa.

Najlakši prilaz Snježniku je od Platka, a sa vidikovca koji zovemo Mali Platak lijep je pogled na Kamenjak, Grobniščinu i otok Krk. Skroz desno se vidi Osorščica na Lošinju.


Na tom dijelu rastu visoke lincure ,žuti encijani.


Pogled prema stjenovitom Snježniku.


Sa Platka po Rimskoj cesti i putem kroz Grlo brzo sam stigao ispod Snježnika. Pogled prema susjednoj Gušlici sa vojnim objektom.


Lijepa volta i terasa planinarskog doma koji već dugo nije u funkciji.


Sa vrha Snježnika vidi se samo krov doma.


Pogled sa vrha Kvarnera na najviše vrhove u Gorskom kotaru, bliži Risnjak lijevo i dalju plavičastu Bjelolasicu desno.


Dom na Risnjaku s tele objektivom. Do Risnjaka ima dobra 3 h hoda, a uz gornju dolinu Kupe i vrh Snježnika također spada u nacionalni park Risnjak.




Livada Platak odakle sam krenuo.


Najviše su me zanimali runolisti i pronašao sam ih na starom mjestu malo ispod vrha.





Ovaj kao da kaže -evo i mene!








U blizini su se smjestile gorske ruže, planinski rododendroni.




Ni Snežnik (1798 m) u Notranjskoj u Sloveniji ne izgleda daleko, ali do njega smo nekad, dok je postojala obilaznica Snježnik - Snežnik hodali oko 10 h.
[/IMG]

[/IMG]

U povratku za platak stazom prema Međuvrhi i još jedan pogled na vrh Snježnika i dom.


Kod Malog doma Platak odmor i marenda.


Dodatak:

Ove slike stoje u hodniku malog doma na Platku, mislim da ih je snimio Mika, dugo vremena domar na Snježniku dok je dom bio otvoren.

Janica u kuhinji, inače nekad česta posjetiteljica Platka i njegovih skijaških staza.


Medvjedica Manda sa malim Pepićem znala je doći blizu doma dok nema gostiju.

Posjet rođaku koji ljetuje u Dugoj uvali bila mi je i prilika za posjet krajnjem jugu istarskog poluotoka, rtu Kamenjak na kome još nisam bio i drugim zanimljivim mjestima.

Oko Duge uvale ima još lijepih manjih uvala, u jednoj su stijene kraj mora prekrivene fosilnim ostacima.




Na putu prema jugu prolazim kraj uvale Budava gdje se nalazi uzgajalište riba i školjaka. Budava je nekad bila luka histarskog grada Nezakcija kod Valture do kojeg se iz uvale može doći stazicom dugom malo više od 2 km.


Nezakcij (link) je najstariji grad u Istri otkriven tek početkom 20. st. u kojem su živjeli Histri, a 177 g. pr. Kr. osvajaju ga Rimljani. (@Helix ima lijepi post o Nezakciju)




Jedan od kipova u arheološkom muzeju u Puli.


U nastavku puta prema Medulinu kod mjesta Šišan nailazim na zanimljiv ranč i galeriju svega i svačega.


U Medulinu odmor i kupanje.


Preko Pomera i Premanture dolazim na Kamenjak.


Više o poluotoku na linku Kamenjak





Pogled na rt Kamenjak


Piše da se do 22.00 h zaštićeni krajolik Kamenjak mora napustiti i vraćam se nazad.
Lijepo osvjetljena fontana u Premanturi .


U povratku za Rijeku zastao sam kod starog gradića Plomina iznad Plominskog zaljeva. (U gostionici Dorina nalazi se žig Istarskog planinarskog puta).




Sa vidikovca vidi se velika termoelektrana


i prekrasan Plominski zaljev.




Još jedan odmor u lijepom mjestu Brseč smještenim na stijeni iznad mora


Pogled s visoka na trajekt Brestova - Porozina.


Lijepa je šetnja strmom stazom do brsečke plaže.

Odlučili smo se na šetnju po vrhovima južne Ćićarije jer se Zvonćev vrh i Brložnik tako lijepo vide iz Rijeke, a gledano iz Lovrana vrh Budišinac djeluje markantno a nema nigdje opisa kako stići do njega niti je markiran uspon. Kolima smo, slušajući Gustafe nakon Veprinca skrenuli desno na bijelu cestu prema Lanišću i parkirali na raskršću kod lovačke kuće Brdo odakle vode planinarske markirane staze za Zvonćev vrh i Brložnik.

Oko lovačke kuće bilo je puno jagoda koje su dobar izvor vitamina i minerala.


Prvo smo se odlučili pronaći vrh Budišinac koji nije markiran, a zatim se popeti na Zvonćev vrh.


Budišinov vrh gledan iz Lovrana


Tražeći najlakši pristup Budišincu naišli smo na veliki grm sa ovakvim zvonolikim cvjetovima otrovnog velebilja.


i nekoliko turskih ljiljana (lilium matragon)


Vrh smo lako našli pomoću azimuta ali uglavnom po teže prohodnom terenu.
Nadali smo se sa Budišinca vidjeti Lovran i druga liburnijska mjesta kao što se vrh vidi od njih ali zbog visoke i guste šume nismo uspjeli,.

Sa Zvonćevog vrha lijep je pogled na najviše vrhove Ćićarije, Mali i Veliki Planik, ali pogled prema Lovranu sakriva Budišinac.
Vrh su krasile i lincure, žute sirištare.




Vraćamo se markiranom stazom prema lovačkoj kući uz koju ima puno raznih leptira na cvjetovima.






Od lovačke kuće Brdo skrećemo prema Brložniku nedavno obnovljenom šumskom cestom desno, zatim lijevo i opet lijevo uskom šumskom stazom koja presijeca plinovod i dalekovod i zatim ulazimo među stijene gdje treba dobro pratiti markaciju.




Naj se plašit iti gori, koji put se i odmori. Bolše ti je znojen biti, neg vu črnoj zemli gniti.


Na Brložniku ima i žig ali je dosta oštećen (na karti mi piše 1093 m, a na žigu mi izgleda 1085).


Pogled sa Brložnika na Ičiće i Iku.


Na većim slikama pogled sa Zvonćev vrha na najviši vrh Učke, Lovran sa Brložnika i Brložnik zimi s mog balkona.


Nakon povratka u Lovran osvježavajuća vožnja barkom do Medveje i nazad uz kupanje u uvali Cesara.

(Fotka ne visi nego se barka ljuja).

Dodatak:





Pozdrav