po putu i azimutu

Orijentacijski klub Torpedo organizirao je 19. lipnja utrku pod nazivom "Kup Rijeke" za Sprint Kup Hrvatske na karti Trsat i 20. lipnja "Trofej Torpedo" na novoj karti Platak za Prvenstvo Hrvatske. Nakon jake kiše tokom noći i rano ujutro prije postavljanja staze počelo se razvedravati tako je utrka po Trsatskom parku i okolnim ulicama ipak prošla bez kiše, za razliku od lanjske na ovom mjestu kad je za vrijeme čitave utrke padala kiša sa pljuskovima.

Kontrolne točke sa stanicama za SI čipove čekaju orijentaciste.


U parku se prolazi i kraj cvjetova ljiljana i juke.


Nikolina i Tea nalaze jednu od kontrola i trče dalje.


Mia pronalazi kontrolu iza klupe.


Ovaj kamen kraj klupe u parku kao da se čudi kuda svi ti ljudi trče.


U nedjelju na Platku na 1111 m n/m ipak nismo mogli bez kiše, a temperatura se na zadnji dan proljeća kretala od +8 do +12°C. Zadnja utrka za Prvenstvo Hrvatske na Platku bila je tek 1994.


Toni i Edi u paviljonu na startu pazili su da sve bude u redu.


Valentina u kabanici kraj karata


koje su tiskane na papiru otpornom na vlagu.


Torpedov kadet Toni dolazi prvi na cilj u svojoj kategoriji.


Nakon utrke grijali smo se u domu kraj ove plinske grijalice.


Najbrže orijentacistice na postolju.


Zanimljiv bilten poslan svim klubovima i link na rezultate za utrke na Trsatu i Platku. Na slici dio karte Trsat i Platak.


Radovan, pobjednik u kategoriji preko 65 g. pronašao je u domu na Platku kameni "Trofej Platak" od 25 kg i prisjetio se nekadašnjih utrka na Platku za ovaj trofej koji nije uspio osvojiti jer se moralo biti tri puta pobjednik za redom kako bi se dobio u trajno vlasništvo.




Orijentacijske utrke na Platku su se održavale od 1959. g. i bile su jedne od važnijih natjecanja u orijentaciji po starom sistemu.

Provozao sam se dijelom grebena Učke stazom broj 8. koja se smatra najtežom jer se penje preko Mošćenica i prijevoja Bodaj (900 m) do sela Mala Učka i najviše kote od 1019 m i zatim spušta strmom šumskom cestom nazad u Lovran.

U Lovranu se isplati malo zadržati i osvježiti uz more.


Staro mjesto Mošćenice na brdu.


Već iznad požarnog puta koji vodi preko Sv. Jelene Brseč izgleda duboko dolje.


Od jednog križanja puteva kratak je uspon na vrh Šikovac.


Sa vrha su lijepi pogledi na Ćepićko polje u Istri.




Na drugu stranu vidi se Cres




Zumiran najviši dio Učke sa vrhom Vojak (1396 m)


Sa vrha Učke dolijeću zmajari


i paraglajderi, a ovaj me i pozdravio.


Vrh Sisol (833 m) mi je sve bliže


Put od Šikovca do Sisola je uglavnom ovakav.


Na stijenama ima raznog cvijeća, najviše kadulje oko kojih lete leptiri i pčele


Na prijevoju izmeđe Šikovca i Sisola nalazi se prirodno okno Provrtenica.


Pogled sa Sisola prema Šikovcu i najvišim vrhovima Učke u daljini, Vojaku i Suhom vrhu.






U povratku sam se ponovo spustio do Provrtenice i markacijom za Brseč stigao do šumske ceste kojom sam brzo stigao ispod Šikovca gdje sam ostavio vozilo.
Do prijevoja Bodaj je ugodna vožnja ali i vrijeme za odmor.


Na jednoj livadi blizu prijevoja rasli su narcisi.


Nakon što sam prošao ispod Kremenjaka i preko Bodaja vrh Učke već izgleda bliže, a do Male Učke ima još jedan strmi uspon. Nisam se spuštao lošijom cestom prema Dobreču i Lovranu nego sam nastavio do Vele Učke i preko prijevoja Poklon spustio sam se asfaltiranom cestom do mora.


Selo Mala Učka


Dodatak:

Trajekt Porozina - Brestova sa Sisola


Sisol sa trajekta

Ove godine Dani planinara Hrvatske održani su kod planinarskog doma Hahlić u "Grobničkim Alpama" u organizaciji PD Obruč i HPS. Organizatori su se zbilja potrudili kako bi ovaj događaj prošao što ljepše ali nisu mogli spriječiti jake pljuskove i kišu koji su omeli planinare u obilasku vrhova skupine Obruč i opuštenijem druženju.

Na plakatu se vidi zanimljiv program koji zbog kiše nije u cijelosti održan.


Putokazi do polazne točke za uspon u selu Podkilavac bili su dobro obilježeni i tu su već domaćini poželjeli dobrodošlicu i dali korisne informacije uz kartu.


Organizirani uspon sa vodičima bio je preko "Čeke", ali dosta planinara je iskoristilo najkraći prilaz do planinarskog doma od kraja ove požarne ceste odakle do doma ima oko sat vremena hoda.


Putem se mora zastati i pogledati lijepo cvijeće kojim obiluju travnate padine ovih planina nadomak moru,


kao što su ovi crveni likovci i oštrolisti.


I djetelina ima lijepe cvjetove.


Poznati pogled na vrhove Suhi i Fratar preko lokvica Hahlići


Pred domom Hahlić bilo je i orhideja.


Svečano otvaranje dana planinara na kiši.


Ni kiša ne može omesti vesele planinare.


Dečki u žutim majicama imaju dosta posla


Kiša je postala sve jača i zaklon smo potražili ispod nastrešnica i u šatorima.




Još jedan kamp bio je kod odvojka za prirodni predio Pakleno


I ovaj psić znatiželjno prati što se dešava






Došao sam i drugi dan i putem sreo himalajku Dariju Bostjančić koja se već spuštala nazad.


Kiša je opet počela padati i pratila nas cijelo vrijemu na povratku preko puta Pod planinu.