po putu i azimutu

Za vikend 22., 23. i 24. svibnja kraj prekmurskog mjesta Dobrovnik i Bukovniškog jezera (Slovenija) pod nazivom "Pomurje Open" održana su natjecanja u orijentacijskom trčanju. U petak su bile sprint utrke a u subotu utrke na duge staze za prvenstvo Hrvatske i Slovenije. U nedjelju bila je utrka štafeta, također za prvenstvo HR i SLO. Prespavali smo u dvorani osnovne škole u mjestu Kobilje kraj mađarske granice, a neki orijentacisti u mjestu Selnica u obližnjem Međimurju u Hrvatskoj, a u organizaciji utrka uz slovenski "Polaris" bio je i naš "OK Međimurje" . (rezultati)

Cilj se nalazio uz Bukovniško jezero



Prolazeći kombijem kroz Dobrovnik na jednoj banderi vidjeli smo rodu.



U blizini se nalazi Vidov izvir na koji se mnogi dolaze napiti vode i umiti oči.



Proglašenje ukupnih pobjednika za prva dva dana i prvenstva Slovenije.



Skupni start prve izmjene štafeta








Kod štafetnih utrka jedna od zadnjih kontrola se postavi blizu cilja tako da je svi mogu vidjeti i slijedeća izmjena se prirema za utrku.



Proglašenje pobjednika u štafeti. Naše dvije Anamarije (desno u novim plavim dresovima) su bile ukupno treće, ali za prvenstvo Hrvatske prve, a te će medalje dobiti na službenom proglašenju PH ove nedjelje nakon utrke u Plitvicama. I naša veteranska štafeta gdje smo trčali Jasper i ja uspjela je biti biti treća.



Odmor prije polaska

U subotu 16. svibnja održana je nakon dvogodišnje pauze utrka kroz mjesto Bribir u Vinodolu na stazi dugoj točno 10 km (4 x 2,5 km) nazvana 14. utrka za Hrvatsku. Namjeravao sam trčati ali zbog lakšeg istegnuća na prošloj orijentacijskoj utrci u Turopolju samo sam pomogao organizatorima u nošenju rekvizita i slikao utrku.
Do Bribira sam došao preko Križišća i prošao uz ovo lijepo jezero kod Triblja.




Prvo je bila utrka djece osnovnih škola



Ekipica s kojom sam trčao na "Zimskoj ligi" već se zagrijava i usput pozira ekskluzivno za ovaj blog: Chotra, Profesor, domaćin Marko i Šarac .



Na startu u centru Bribira se okupilo samo 28 trkača, nadam se iduće godine puno više



Jedan od vodećih na 4. km utrke



Ni Profesor ne zaostaje puno



I Marko se približava polovini staze



Chotra i Melez sa neoporavljenim koljenom na 6. km



Još malo do cilja



Kereković prvi ulazi u cilj u vremenu od 0:36:42




Među boljima je i poznati karlovački maratonac Starešinić, inače nedavno prvak Balkana u svojoj starosnoj kategoriji.





Ručak i proglašenje u ugodnom hladu pod brajdom obližnjeg kafića



Pehari u rukama Jasne i Nikole, pobjednika ove utrke.
Medalje su se djelile i po starosnim kategorijama, tako je skoro svaki natjecatelj dobio neku od medalja zbog malog broja trkača, a svi su dobili i prigodne medalje za prijeđenu utrku, ručak i majicu. (rezultati)

Nakon godine dana ponovo smo se okupili na orijentacijskom natjecanju u Vukomeričkim goricama u Turopolju, a i ovaj put okupljanje i ciljni prostor bio je kod ribnjaka na Ključić brdu. Organizator utrka, a obe su se bodovale za Kup Hrvatske bio je OK Vihor iz Zagreba. Smještaj smo našli u lijepom objektu uz ribnjak, a većina je probala i specijalitete turopoljske kuhinje koju je nudio restoran.




Imali smo i žablji orkestar



Cilj se nalazio na prolazu između dva ribljaka



Pogled na ciljni koridor sa suprotne strane



Livade su pune raznog cvijeća



Ciljni prostor



Nakon utrke prošetali smo oko ribnjaka



i do 2,5 km udaljenog rekreacijskog centra Ključić brdo gdje smo pogledali uzgajalište konja, fazana, jelena lopatara i divljih svinja, a tu nam je bio i start prve utrke.







Nakon obilaska ovaj paviljon nam se svidio za odmoriti se.



Uz naručeno piće konobar nam je donio i cijelu butilju za degustirati, pohvalivši se kako je ovaj bijeli pinot iz turopoljskog kraja dobitnik zlatne medalje. Prije toga nam je donio svoj sprej protiv komaraca jer je primijetio kako se pljuskamo i mašemo rukama.




U povratku smo morali ispenjati i ovu malu umjetnu stijenu



Drugi dan su bile duge staze, tako da je nekima u jačim kategorijama trebalo i 3 sata za prijeći stazu.
Naš junior Nikola pronašao je sve kontrolne točke i dolazi umoran na cilj.



Ok Torpedo dobio je ukupno 7 medalja, na slici srebrni Anamarija u kategoriji kadetkinja do 14 g. i Marin u drugoj najjačoj seniorskoj.



Medalje su još osvojili Borna u Open, Toni u M16, Jasper u M45, ja u M55 i Matko zlatnu u 21 B.




Nakon ručka i proglašenja spremamo se za povratak.

U općini Viškovo uređena je pred dvije godine šetnica Plešivac dužine oko 9 km, blagih uspona, s najvišom točkom vrhom Plešivac na 429 m n/m. Na šetnicu se spaja biciklistička staza koja vodi od mjesta Ronjgi gdje se nalazi Spomen dom Ivana Matetića Ronjgova, a tu se održavaju i fešte za Praznik rada, Fešta od sopel i druge, a Cross country utrka “Ronjgi XC” prva je MTB utrka u sezoni.




Na križanjima su postavljeni ovakvi putokazi.



Ima nekoliko odmorišta sa klupama i košem za smeće



Iznenadile su me brojne orhideje






a bilo je i drugih cvjetova.



Razne bubice su letjele oko cvijeća



Od ove kuće ostala je samo volta



Malo van staze mogla se pronaći pokoja šparoga za večeru.



Kako izgleda na MTB utrci snimio je "ptičica" @Paulo



Orhideje u šumi, karta šetnice na satelitskoj snimci i biciklist na MTB utrci.



Fila za fažol na nedavnoj prvomajskoj proslavi u Ronjgima



Sa nekih dijelova šetnice lijep je pogled na planinu Obruč.



Usput sam pronašao i biljku vučja stopa sa zanimljivim cjevastim cvjetovima, ali ona nije za jelo.
Mislim da se radi o hrvatskoj vučjoj stopi (lat. Aristolochia croatica), koja se može naći na otoku Krku i u Vinodolu, ako netko više zna o njoj volio bih čuti.



Dolčići, drevo, rožice, tići i šumsko blago krase šetnicu Plešivac.
Put vas peja od Marčeji Ronjgon i daje kroz prirodu.
Dva kalića, kot dva okića saki dan obajde žejno šumsko blago. Desno od kalića put vas peja na breg med borići. Reče se da dih tih borići leči dečji "pasji kašaj".