po putu i azimutu

Opet sam se uključio u utrke Riječke "Zimske lige" u trčanju, koja se održava već peti put. Ove subote je održano 2. kolo na šumskoj stazi od Crekvine u Kastvu do Zvirića i nazad i nastupilo je 67 natjecatelja, među kojima i nekoliko naših iskusnih maratonaca. Ovaj put sam se priključio mladoj ekipi "Sibirski tigrovi".

Uobičajeno okupljanje i prijave među zidovima stare Crekvine.



Zagrijavanje pred start.



Start je počeo kao i svaki put u 10 h.






Vrijeme je bilo prohladno i vjetrovito, ali trčanje po šumi, u kojoj ima raznih biljnih vrsta je ugodno. Snijeg se vidio samo na Snežniku u Sloveniji, dok su danas i sve planine na Kvarneru zabijelile.



Nedugo nakon starta često nas isprati i ovaj konj.





Uz stazu sam primijetio ove zvončiće



Nakon zadnje utrke prošlogodišnje Zimske lige nakon proglašenja, podjela medalja i tombole, počastili smo se ovim klačima i tortom, a i nekoj od utrka uz obavezno voće zna biti i kolača. Slijedeće, 3. kolo je u subotu, 6. prosinca u Kostreni.



DODATAK:

Dok je u subotu, gledana sa Mačkovog vrha (504 m), do kojeg sam prošetao nakon utrke ZL-e, Učka izgledala ovako:



u utorak ujutro je poprimila pravo zimsko ruho.

Kad nemam vremena za otići negdje dalje, obično dođem do Drenove, najvišeg dijela grada Rijeke i prošećem se do obližnjeg Velog vrha (432 m) ili do najviše točke na području grada, vrha Pleš (499 m) na susjednom Lubnju. Na Velom vrhu se nalazi na oko 200 m n/m i najniži kompleks bukove šume na Mediteranu. Do vrha je ugodna lagana šetnja od crkve u D. Drenovi ili od streljane, a sa Kozale preko Sv. Katarine po markiranoj stazi je prava planinarska šetnja.







Sa Velog vrha je lijepi pogled na stari grad Grobnik preko kanjona Rječine.





kao i na vrhove Grobničkih Alpi i jezero Valić na Rječini.



Pogled mi kvare ostaci svjetskih ratova.


Na strmim stijenama Velog vrha ovaj put nije bilo penjača.






Obnovljena kapelica na vrhu



]

Ljetos sam snimio puno vrsta leptira na vrhu, a sad sad vidio samo nekoliko bijelih i žutih na livadama ispod vrha.



Bilo je i još uvijek neumornih pčelica.



Svidjeli su mi se ovi plavi cvjetovi cikorije.

Prvenstvo Hrvatske u orijentacijskom trčanju na duge staze održano je 25. i 26. 10. 2008. na terenima oko Delnica u organizaciji OK Ris. U subotu smo se okupili na jednoj livadi blizu skretanja za Crni Lug a do starta dalje uz cestu smo imali oko 2500 m. PH je već bilo odgađano i nisu se okupili svi najbolji orijentacisti tako da smo uspjeli doći do više medalja nego smo se nadali.
Startao sam u prvoj minuti, ali nisam uspio pobjeći Perici iz BJ i klupskom kolegi Jasperu koji su startali kasnije, ali zadovoljan sam sa trećim mjestom.
I seniori koji su imali najdužu stazu dolaze na cilj.




U kategoriji seniora 21B pobijedio je Toni, a treći je uspio stići Donald, oba iz OK Torpedo. Kod žena u W21B prva Tea iz Vihora, druga na nedavnom Učka treku na ultra stazi od 55 km.



Edi prvi od juniora.



Naša Tea je uspjela doći do trećeg mjesta u najjačoj ženskoj kategoriji.



Od članova OK Torpedo još su do medalja došli Luka u mlađima, Braco u M55, a u veteranima M45 Jasper drugi i ja treći.



Neki od nas su ostali spavati u Skradu kod Ljucota, a kraj kuće su cvjetali i ovi zvončići.



Pogled na Delnice i šumu gdje nas čekaju orijentacijske utrke za PH u štafeti.



Tea se uspinje od pokazne kontrole koja je vidljiva svima i slijedeća izmjena se može pripremati



Nakon Anamarije i Tomislava, i Braco prolazi kroz cilj.



Jasper ulazi u ciljni koridor, ali nakon bržeg Roberta iz BJ, tako da naša veteranska štafeta gdje sam trčao prvu izmjenu dolazi druga na cilj.


Sin mi je trčao sa Donaldom u Open kategoriji i također su stigli drugi.



Najveći uspjeh postigle su naše dvije seniorske štafete, Valentina i Tea, kao i Toni, Edi i Marin, osvojivši brončane medalje.





Poslije utrke smo se otišli zagrijati u obližnji lovački dom


i pogledati srne u malom ZOO parku