po putu i azimutu

Sportsko humanitarna manifestacija "Homo si teć", koja već postaje jedan od simbola grada Rijeke održana je u nedjelju 27. travnja po 12. put, ove godine u proljetnom terminu. U 9.30 na Korzu prvo su startali učesnici 7. Riječkog polumaratona, a nakon njih na dužini od 200 m oko 500 djece iz dječjih vrtića i zatim i osobe sa invaliditetom. Masovna utrka građana ovaj put na novoj dionici od 3100 m počela je u 10 h.

Korzo pred start


Atletski klub "Kvarner Autotrans" organizirao je i akciju pod motom "Testiraj sebe" ili "Koliko si brz", u kojoj su svi zainteresirani mogli istrčati dionicu od 100 metara te usporediti svoj rezultat sa svjetskim rekordom.


Za polumaraton od 21 km do Preluka još uvijek se ne osjećam spreman jer sam malo trčao ove zime i samo sam ih ispratio na startu


Kenijac Isaak Kiprotich Tanui , i Aliwa Moses iz Ugande odmah su izbili na čelo a pratio ih je Roman Kejžar iz Slovenije, pobjednik prošlog polumaratona. U tom redoslijedu su i ušli na cilj, prvi Tanui sa rekordnim vremenom od 1h 03 min.



Prepoznao sam mnoge trkače s kojima sam trčao Zimsku ligu na stazama kod Kastva i Kostrene.


Korzo puno veselih dječjih lica






Nakon utrke ulicama Rijeke otišao sam do Marčeljeve drage gdje smo imali još jedno kolo Torpedo kupa u orijentacijskom trčanju.

Ove subote jednu od zadnjih utrka Kupa Torpedo Proljeće '08. održali smo na terenima kraj Lokava. Dok je u Rijeci skoro sasvim vedro jutro obećavalo sunčan dan, približavajući se Gorskom kotaru bilo je sve oblačnije i hladnije. Skoro odmah iza table na kojoj piše "Kvarner doviđenja!" na prijevoju Gornje Jelenje uz cestu i u šumi bilo je snijega koji je pao tokom noći, a ubrzo je počela padati i lagana kiša.




Mjesto okupljanja bilo je kraj mini farme Lazac, ali ovaj put nismo vidjeli konje na paši kao lani u lipnju.


Ali su zato patke uživale na mokroj livadi i u jezercetu





Tipičan teren oko Lokvarskog jezera



Mlađi orijentacisti ulaze u ciljni koridor



Ovaj put sam uspio stići do drugog mjesta, ali nisu trčala dvojica najbržih



Treba se brzo presvući u suho, a kad smo kretali nazad kiša je prestala i provirilo je i sunce.



Od cvijeća najviše je bilo alpskih jaglaca



Naravno, nakon ove table na G. Jelenju sunčano i toplo. Stavio sam sliku od prošle godine jer sad fali donji dio table.

Kup Hrvatske u orijentacijskom trčanju počeo je utrkom na Ponikvama kod Zagreba prošle subote na kojoj nisam mogao sudjelovati, a ovaj vikend se na terenima kod Ključić brda kraj Velike Bune u Turopolju održavao Ačkov Kup u organizaciji OK Vihor gdje je prvi dan u subotu bila WRE utrka a u nedjelju 2. utrka za Kup Hrvatske. Za razliku od Kvarnera koji smo napustili ujutro po poluoblačnom vremenu u Turopolju nas je dočekala kiša koja je padala i čitavo vrijeme utrke.




Mjesto okupljanja i cilj bili su kod restorana i ribnjaka u Ključić brdu.



Oko restorana bilo je i ovih vretenaca



Marin i Toni trče od zadnje kontrole prema cilju







I Ljuco dolazi do zadnje kontrole.



Teren je i kod cilja bio natopljen od kiše, a na nekim mjestima u šumi nabujali potoci su se morali pregaziti.



Proglašenje je ipak uspjelo biti prije planiranog, a tad je i kiša prestala padati





Naša Nikolina ponovo na pobjedničkom postolju



Nakon proglašenja i ručka u restoranu odlazimo do svojih vozila i krećemo kući

Nakon Uspona na Risnjak (1528 m) krenuli smo natrag prema Platku, ali drugim putem kako bi mogli posjetiti i Snježnik (1506 m) koji također spada u N.P. Risnjak. Na vrhu nas je stigla i manja grupa starijih planinara iz Rijeke među kojima je bila i iskusna planinarka Marija s kojom sam bio na mnogo vrhova. Oblaci su se već razišli sa vrhova i mogli smo vidjeti čitav masiv Risnjaka, za razliku od pred sat vremena kad smo jedva vidjeli dom pred sobom.






Ponovo smo se zadržali na križanju Cajtige snimajući kukurijeke






Snijega nije bilo puno ali je bio sve vlažniji i nekima su već promočile cipele






Putem se moramo i odmoriti, a neka oborena debla su dobro poslužila kao klupe



Uskoro smo stigli na greben Snježnika.



Trebalo je proći i kroz ovaj prolaz



Pogled na Gušlicu i Snežnik u Sloveniji, desno bi se trebao vidjetiTriglav.



Romanticus i ostali iz grupe dolaze na vrh kao da izranjaju iz oblaka. Erika nije išla s nama zbog bolova u koljenu, ali je u međuvremenu uspjela doći samo do Snježnika sa nekoliko planinara koji su ostali na Platku.



Risnjak se dobro vidio sa Snježnika, a Kamniške Alpe na srednjoj slici snimio je planinar Silvano nekoliko dana ranije. Ovog mladog medvjeda snimila je nedavno blogerica planinarka Iris ispod Snježnika.


Kamniške Alpe su se bolje vidjele nego sa Risnjaka


Zumirane Planjava i Ojstrica, iza njih se planine u Austriji



Nakon slikanja i lupanja žigova na vrhu sklonili smo se od jakog vjetra u domu nekoliko metara ispod vrha na kome još nije počela obnova



Na silasku sa vrha sam se poskliznuo na ledu ali sam se uspio odmah zaustaviti i sad se svi spuštaju oprezno. Sigurnije je biti okrenut stijeni i prilikom spuštanja.


Nakon spusta sa vrha kroz prolaz Grlo naišli smo na najdublji snijeg do sada i ponovo smo ušli u maglu, ali do Platka je samo trebalo pratiti markaciju po stazi i kasnije po dijelu stare Rimske ceste. Neki su već bili dosta umorni, a jednoj planinarki je iskusni Vladek pomagao kod prijelaza težih terena pod ledom. Nakon kraćeg odmora u domu na Platku podravski i slavonski planinari su krenuli kući.