po putu i azimutu

Muzejska promotivna akcija "Noć muzeja 2008", koja se provodila u više gradova podsjetila me kako već duže vrijeme nisam posjetio prirodoslovni muzej u Rijeci, a zanimalo me kako izgleda nakon preuređenja. Nisam bio baš po noći,, a tad je bilo i najzanimljivije kako se može vidjeti na stranicama muzeja.







Kao mali uvijek sam volio pogledati ove morske pse



Zmije su samo kao plastični modeli, a ovo je zmajur kojeg se može često sresti u ovim krajevima. Posjeduje otrov, ali ne može naškoditi čovjeku nego samo malim životinjama.



Škorpion i otrovni pauk crna udovica.



Otisak dinosaura koji sam jednom vidio negdje u Istri






U muzeju se nalazi i lubanja spiljskog medvjeda pronađena u Šparožnoj jami kod Kastva, kao i lubanja mrkog medvjeda iz jedne spilje blizu mjesta Beli na Cresu.





Drugi dan sam nakon utrke 6. kola Zimske lige prošetao do Šparožne jame u kojoj već dugo nema nikakvih medvjeda i do obližnjeg Mačkovog vrha. Kao i uvijek, start i cilj bili su na ulazu velike Crekvine.



U spilji su bili speleolozi tako da sam mogao ući, ali prošetao sam se samo po početnom dijelu.






Uz stazu sam primijetio visibabe i drugo cvijeće






Sa Mačkovog vrha koji je ovdje najviša točka lijepo se vidio Obruč.



Kao i snježni Gušlica i Snježnik



Na stazi je još bilo zaleđenih lokvica, a neke su bile čudnih oblika.

Nisam od lani u ovo doba bio na nekom zimskom usponu i bilo mi je drago kad sam čuo kako ima još nekoliko slobodnih mjesta u Kamenjakovom autobusu, jer nisam znao do zadnji čas da li moram raditi u nedjelju i nisam se mogao prijaviti ranije. Krenuli smo sa Delte u 7h zajedno sa još jednim autobusom punim planinara preko crikvenice za Lukovo i Ravno u zaleđu Vinodola odakle će se kretati na Viševicu, jer Tradicionalni Zimski uspon na Viševicu organizira planinarsko društvo Strilež iz Crikvenice. U Crikvenici smo i stali za popiti kavu i kupiti što nam treba, a čitavim putem nas je pratila magla, tako da nismo vidjeli ni obalu obližnjeg otoka Krka.
Sunce nas je obasjalo kad smo se digli na prijevoj iznad Lukova i mogli smo vidjeti sve vrhove iznad 800 m., a umjesto mora vidjeli smo samo bijele oblake.






Polazak je bio ispred planinske kolibe Vagabund, gdje inače volim navratiti.
Snijega nije bilo jer ga je kiša i toplo vrijeme zadnjih dana odnijelo.




Na jednom mjestu organizator nas je dočekao sa toplim čajem i keksima, a čitavim putem pratili su nas i ovi članovi Gorske službe spašavanja.



U ovo doba inače ima puno snijega na ovoj stazi




Tek je pred kraj ovaj uspon počeo ličiti na zimski uspon



Sa grebena su se otvorili krasni pogledi na sve strane, a vidjeli su se Velebit i Alpe. Bjelolasica, najviši vrh u Velikoj Kapeli.



Risnjak i Triglav



Kamniške Alpe preko Bitoraja






Na vrhu Viševice 1428 m n/m.



Posebno nas se dojmilo more od oblaka nad kvarnerom, iz kojeg je virila Učka kao otok. Lijevo se jedva vidi vrh Sisola.



Slike za povećati




Na vrhu smo se zadržali malo duže nego inače zbog lijepih pogleda, a sreo sam se i sa planinarima iz Bjelovara od kojih mnoge poznam iz prijašnjih izleta, a sa Čamcem sam se vidio i pri nedavnom posjetu Bilogori.



Snježnik, Snežnik, Risnjak, Julijci



U povratku je snijeg bio više klizav



Pogled prema moru i Velebitu lijevo



Bio sam u grupi koja se vratila među prvima i na miru smo pojeli maneštru



Uskoro su svi stolovi bili puni



U domu je atmosfera bila nešto toplija



Nakon Bjelovarčana i mi smo krenuli nazad, ovaj put preko Ličkog polja i Vrata.

Već sam se zaželio orijentacijskih utrka i nakon duže pauze opet sam trčao sa kompasom po šumi, ovaj puta na terenima oko planinarskog doma Kamenitovac na Bilogori nedaleko Bjelovara. Ova utrka bila je 3. kolo Zimske trening lige u organizaciji OK Bjelovar.
Dok je na Kvarneru bilo kišno vrijeme, Bilogora nas je dočekala sa sunčanim i ugodnim vremenom, a snijeg u šumi nije ometao trčanje, osim što je na strmijim dijelovima bilo sklisko.
U domu sam sreo poznata lica, a sa nekima sam trčao i na trekingu po Rabu.



Anamarija, na kraju treća u skupini C priprema se za start.








Zadnja kontrolna točka



Nakon utrke trening lige nema proglašenja i nakon ručka smo odmah krenuli nazad



Stali smo tek na odmorištu Lepenice pred tunelom Tuhobić, a kroz Gorski kotar i Kvarner opet nas je pratila kiša