po putu i azimutu

Htio sam vidjeti kakve je posljedice ostavio požar koji je harao od nedjelje, pa do srijede na planini Obruč (1376m). Krenuo sam putem 'Pod planinu' i čim sam izašao iz šume sve ispred mene bilo je crno od požara, samo se staza bijelila. Nastavio sam do vrha Obruča, a zatim se spustio do doma Hahlić. Srećom, izgorjela je samo zapadna strana Obruča i Ćunine glave, tako da vatra nije zahvatila zaštićeni predio Pakleno.







Sa vrha Obruča se vidi Snježnik (lijevo) i Risnjak (desno) prema istoku. Sam vrh vatra nije zahvatila, ali osim trave i klekovine izgorjelo je i dosta šume u podnožju.





Prije nego sam otišao iz doma gledao sam sa Ćunine glave da li gdje još gori jer su kasno uvečer u petak vatrogasci ugasili jedno žarište. Spuštanjem niz 'Kolce' primijetio sam desno dim i potrčao prema njemu. Ozgora sam vidio da su se dvojica iz doma već spustila sa mlatilicama i pomogao sam im gasiti vatru. Poslije je jedan otrčao do doma po brentaču s vodom da bi zalili rubove kako se nebi požar proširio. Kad je sve bilo u redu otišli smo, a poslije su došli vatrogasci osigurati područje.

Nakon kupanja po pitomim uvalama ovaj vikend sam odlučio ponovo vidjeti divlju stranu otoka Krka, kanjon Triget koji se spušta strmo skoro od vrha Diviške (471m) do mora. Možda nisam izabrao pravi dan jer je sunce počelo grijati već ujutro. Od Baške preko Sv. Ivana do 'mjesečevog platoa' sam lako došao po turističkoj stazi jer vodi uglavnom kroz borovu šumu. Na kraju šume su vrata u suhozidu i poslije ravan kamenit plato. Nakon uspona na Hlam (461m) krenuo sam prema Diviški i Trigetu ispod nje. Silazak je dosta strm i nema prave staze te se mora dobro paziti kako se ne bi okliznulo. Sreo sam nekoliko ovaca koje su se držale u sjeni stijena, a jedan sup je kružio visoko iznad. I nazad gore sam išao polako. U hladu grma pod Diviškom sam ostavio ruksak i termosicu s vodom, koju sam popio do povratka u Bašku.



Na turističkoj stazi sam sretao dosta ljudi, jedan je uspio i na biciklu doći, ali poslije onih vrata i pogleda na 'mjesec' nitko nije nastavio dalje nego su se vratili istim putem. Planinari znaju otići do Hlama, a samo rijetki odu na Divišku ili do Trigeta.

Za sada samo rekreativne šetnje po brdima i kupanje u čistom moru.


U srpnju se mogu vidjeti ovakvi ljiljani na planinskim livadama. Ima i gljiva, kao ova, mislim da je gnojištarka.

Kasno sinoć smo se vratili sa trodnevnog orijentacijskog natjecanja (8.-10. 7.) Croatia-Open 2006. u organizaciji OK Ris iz Delnica. Nastupilo je 340 orijentacista iz 26 zemalja. Sva tri dana se trčalo na karti Lividraga, a u nedjelju nakon utrke u Lividragi bio je organizirani prijevoz autobusima do Crikvenice gdje smo popodne trčali sprint utrku po gradu. Većina smo se uspjeli i okupati u moru, a poslije utrke francuski i talijanski orijentacisti su postali nogometni navijači u kafićima gdje se prenosila finalna utakmica SP u nogometu.

Naša grupa se smjestila u Skradu odakle smo išli do Lividrage i nazad. Prva dva dana smo svi trčali, a u ponedjeljak su neki morali na posao, a neki na prijemni, kao naša Valentina koja je jedina imala šansu za medalju. Ja sam zadovoljan 14. mjestom u dosta jakoj konkurenciji, obzirom da sam prvi dan 'cvikao' tuđu prvu kontrolu ali sam poslije ipak to shvatio i vratio se na svoju.

Rezultate možete pogledati ovdje. Vrijeme nije bilo pretoplo, a od najavljene kiše bilo je par kapljica.
Pobjednici Cro-Opena su kod muških iz Češke, a kod žena iz Australije.

Kad se već tako lijepo vide njegove strme bijele stijene sa ceste Rijeka-Zagreb teško je ne stati na jednom od parkinga i za oko 1h laganog hoda popeti se do vrha Kamenjaka. Put vodi prvo kroz šumu, zatim izlazi na livadu te usječenom mulatjerom u zavojima na vrh. Pod samim vrhom uz stazu ima nekoliko stabala lipa čiji se miris ugodno osjećao. Sa vrha sam se malo spustio nazad i zatim popeo na jugoistočni vrh kojeg zbog svoje okomite stijene visoke 30 m često posječuju alpinisti. Na vrhu su još ostaci bunkera koji je bio topničko gnijezdo između dva rata. Penjače nisam ovaj put vidio, samo jedan par iz SLO na većem vrhu.

Sa vrha se lijepo vidi Grobničko polje sa motodromom i pistom za avione, vrhovi 'Grobničkih' Alpa i otok Krk. Od Malog Kamenjaka se može nastaviti markiranom stazom za Škrljevo.


Na vrhu je netko u tuljcu za žigove ostavio vrećicu sa praznom limenkom paštete, pa makar je 'od G... je', uzeo sam je sa sobom do prve kante za smeće. Nakon Kamenjaka nastavio sam motorom do Gornjeg Jelenja i desno šumskom cestom do Izviđačkog doma u Lepenici gdje je neka grupa pripremala feštu.