U nedjelju se održalo natjecanje u orijentacijskom trčanju na karti Gorski raj kod Lokava pod nazivom 1. Prvenstvo Lokava koje se bodovalo za kup Hrvatske. Cilj i mjesto okupljanja organizator 'OK Lokve' smjestio je kraj mini farme Lazac, gdje ima hladovine pod okolnim krošnjama, a i najmlađi su došli na svoje zbog igrališta i domaćih životinja koje su šetale oko nas.
Za razliku od Lisine dan prije ovo je bio nešto lakši teren jer nema kamenja, a već do starta smo pregazili jedan hladan potok, a bilo ih je još tokom trke. Dio ovog terena će uskoro biti poplavljen i nastat će još jedno jezero koje će služiti kao rezervoar pitke vode.
Orijentacisti Torpeda su osvojili samo 4 medalje, ali u najjačoj ženskoj Ž21A Mirna je iznenadila sa drugim mjestom, u Ž20 očekivano Nikolina zlatna, a Valentina brončana i u veteranima Jasper drugi, dok sam se ja morao zadovoljiti sa 4. mjestom.
Danas je održano štafetno Prvenstvo Hrvatske u orijentacijskom trčanju na karti Lisina u Ćićariji. Pobjednici su po prvi put iz POK Mihanović u muškoj, a Maksimirke u ženskoj najjačoj kategoriji. Kod veterana najbolja štafeta je OK Međimurje, a POK Torpedo za koju sam i ja trčao je treća. Već na prvu kontrolu sam malo zalutao, zatim sam imao defekt sa naoćalama, ali ipak sam pronašao sve kontrole i nakon dugog vremena ušao u cilj. Teren na Lisini je dosta težak, sa puno stijena, kamenjara, vrtača, tako da je bilo više puzanja i hodanja nego trčanja.
U štafeti je važno biti uporan, ne odustajati zbog nekoliko lutanja jer druga dvojica mogu ići dobro i izvući trku, a i druge štafete isto mogu zalutati. Bilo je dosta onih koji nisu našli sve kontrole i bili diskani. U seniorkama Lokvarke su tako prvi put osvojile broncu.
Ove godine Dan hrvatskih planinara održan je na Velebitu kod planinarske kuće Mrkvište 17. i 18. 6. u organizaciji Hrvatskog planinarskog saveza i HPD Zavižan iz Senja. Nakon svečanog otvaranja u 12.00 podigli smo bonove za besplatan fažol i postavili šatore na livadama oko doma. Popodne se išlo na obližnje vrhove Javornik i Tadijevac, i spustili smo se u jednu veliku vrtaču sa snijegom.
Inače, planinarska kuća Mrkvište se dosad nalazila na nezanimljivom raskršću za Krasno i Alan, a sad nakon proširenja sa 70 ležaja postala je najveći smještajni objekt na Velebitu i time i ugodno mjesto za boravak i obilazak okolnih vrhova, kako piše na stranicama HPS-a. Objekt je u vlasništvu Hrvatskih šuma kojim upravlja HPD Zavižan Senj.
Uz veliku logorsku vatru svirao je mandolinski sastav, pa su neki i zaplesali u gojzericama. Dan prije su vidjeli medvjeda na rubu šume, ali sad se valjda uplašio od toliko ljudi i buke pa nije prilazio. U nedjelju smo se ranije digli jer se u 8.00 kretalo sa vodičima na Kozjak i Šatorinu. Ja sam s našim društvom izabrao Veliki Kozjak (1629 m) jer se lijepo vidio kameni vrh sa ceste Krasno-Štirovača kuda sam došao i nisam još bio na njemu.
U svim vrtačama na putu do Kozjaka bilo je snijega, a poslije i na nekim djelovima ceste za plan. dom Alan kuda sam se spustio na Jablanac.
U subotu smo imali orijentacijsku utrku u blizini Ivanić-grada u organizaciji POK Maksimir. Cijelo vrijeme utrke je padala kiša, razvedrilo se tek kad smo krenuli nazad. Od naših Torpedaša zlatne medalje su osvojile Tea i Nikolina, a ostali još 8 medalja. Šteta što se ta utrka nije bodovala za kup Hrvatske, navodno stoga jer je održana naknadno. Tomislav i ja smo diskani makar smo prošli sve kontrole, valjda je elektronika zakazala, a i nisam baš najbolje išao.
U povratku smo stali u Skradu kod jednog našeg člana na večeru (maneštra i ...) za nas starije, a mlađi na pizzu i sokove.
-----------------------
U nedjelju sam otišao na Kastafski kros (13,7 km) i u kategoriji preko 50g. sam stigao treći. Vrijeme sunčano s burom, kolači na cilju odlični.
U nedjelju popodne poslije posla prošetao sam padinama Obruča i navratio do doma Hahlić. Upravo su planinari PD Obruč imali radnu akciju postavljanja sajli na jednom dijelu gdje je opasno zimi kad padne snijeg. Baš je tu ispod bilo puno đurđica u cvatu, a nešto više divljeg jorgovana i majčine dušice, kao i kaćunica. I sve je zelenije.
Encijana više nije bilo za vidjeti, a alpski ljiljan bude tek krajem lipnja.
Na Snježniku se opet vidio snijeg, ali puno manje nego prije, a na terasi pred domom su se odmarali akcijaši i glasno komentirali svoje umijeće u postavljanju sajli uz dosta klope i cuge.
Slijedeći vikend bit će popravljanje osiguranja u Mudnoj doli, gdje su neki klinovi i sajle već dotrajali.