Swih njih 362 ... weličanstwene ...
|
.. ne znam odakle početi ... bojim se da bih swe što napišem bilo "malo" da dočaram wečerašnju atmosferu koja je wladala u maloj, tijesnoj dworani kina "Borak". Toj maloj ali meni osobno dragoj dworani jer sam točno na tom mjestu počela plesati .. da mi je tada netko rekao da ću jednog dana stajati tu sa swoje 362 weličanstwene, ne bih mu powjerowala! To je i jedan od razloga zašto se ne mogu natjerati da promjenim lokaciju za koncert ... stage nam je mali, 5 x 3 m, a inače plešemo na 12x12, backstage još manji a nas 362. Ali, nekako je tu swe počelo i bez obzira na swe poteškoće, bude sawršeno. Pa krenimo redom ... Prve su nam plesale vrtičke hobi skupine iz dva gradska wrtića "Pčelica". Maleni anđeli koji jedwa pričaju ali zato vrte. Tokom njihowog nastupa počele su prwe suzice ... Bile su kao mala slatka weličanstwena sawršenstva i jednostavno su swojom pojawom zaustawile wrijeme. Potom i dječiji sastaw. Suze i dalje teku, maleni anđeli plešu, osjeća se euforija u dworani, tolika energija, sreća i newinost koju mogu prikazati samo maleni anđeli poput njih! Tokom njihowog nastupa pred očima su mi prolazile slike naših današnjih seniroki koje su baš kao i owa mala diwna stworenja stajale tu i bez pola zubića izazwale isti takaw osjećaj ... a gle ih danas! Swakim sljedećim nastupom kadeta B, predkadeta, juniora B, seniora B, kadeta A, juniora A, seniora A swe je nalikowalo na priču iz bajke.. priču o malenim mačkoretkinjama koje kroz swe te dobne skupine narastu i izrastu u plemenita diwna stworenja swjesna najwažnijih stwari u žiwotu! Stwari kao što su poštenje, mukotrpan rad i zalaganje za ono što želiš, ljubav u zajednici koja te pokreće, brige o drugima i sreće u malim stwarima jer na kraju se i žiwot swede na to. Swe su one wečeras ostawile dio sebe na stageu, plesale su srcem za swoje na swome i swi su to prepoznali. Od nowih skupina koje su briljirale do onih stalnih na koje smo nawikli da to odbriljiraju Ja sam pri swakom kadetskom nastupu, a bilo ih je, tražila našu Doru, našu weličanstwenu koja je od početka bila sa nama, a owe godine se odselila u Zg zajedno sa mamom Sekom i tatom Vitom te sekicom Karlom... ta mala diwna obitelj uwijek je bila tu, ne samo za mene, nego za swe nas. Seka je uwijek znala razbiti tremui uljepšati nas, Wito nas je uwijek znao nasmijati i potaknuti, a mala Karla taj maleni anđelak je swojom pojawom izaziwao sreću u nama swima. Nadam se da ćete se brzo wratiti jer nam falite, meni posebno wečeras. Dora ne pleše, a tražim je, čekam Karlu da skoči na mene i zagrli me, Seku i Vitu da bace koju šalu ... I onda pri kraju, onako nenadano, voditelj Marinko počme goworiti nešto što znam da nije u programu i samo čujem iznenađenje za Crwenu ... prwo, onako u šoku a i otprije prestrawljena iznenađenjima swojih weličanstwenih, počmem bježati sa stagea.. swi u dworani su se smijali. Onda me cure počmu gonjati i strpaju me u sredinu "GOMILE" (inače naš zajednički ritual) i tada počinje ,., Moja pjesma, tišina, recitacija... Suze nisam mogla zaustawiti, jecala sam kao mala beba i tresla se kao list na wjetru.... bilo je sawršeno.. i sada plačem i ne mogu zaustawiti suze .. teku i teku, ne staju. Hwala Vam za swe, wrijedne ste swega.. Swe za jednu, jedna za swe.. Moje weličanstwene, jedne i jedine, neponowljiwe. Wolim was swe, odawde do neba i nazad, i tako u beskonačnost!!! Slike sutra! |
