---

Click here: STARA RAJA-1973-1977-Treca gimnazija(Braca Ribar)

---

Kako god bilo, nemojte da se pogubimo, javljajte se onako, ponekad, na blog ili privatno. Obzirom da smo se uvezali mailovima i tako komuniciramo i razmjenjujemo informacije, zanemarili smo blog. Odgovaramo na pozive,odvajamo dragocjeno vrijeme i kad god se sretnemo lijepo se ispricamo i zabavimo.

Dragi prijatelji, Konacno da nadjem malo vremena za povratak u proslost i pregledam priloge iz Trece gimnazije. Uz poziv da se svi malo vise angazujemo oko organizacije proslave, puno pozdrava sa sjevera Italije Kulenovic bi rekao podrucje lednickih jezera lago di Como i lago di Garda,a klima mediteranska. Kao sto je Amar to lijepo izvijestio s Draganom Rokicem smo proveli krasno vece, a neki vjerovatno i jutro, posto sam ja otisla iza ponoci....

- Još je malo vremena,ali pozivam sve koji možete da sutra dođete na groblje Bare u 13;45 da odate posljednju počat tom velikom čovjeku, koji je od nas uspio napraviti osobe vrijedne poštovanja. Ljepsa nego na objavljenim slikama.

Ako iko ovo čita a tako smo dobro počeli prije 5 godina , sa najboljim željama GENERACIJO SRETNA VAM 35 GODIŠNJICA MATURE!!!!!!!!!!!!!!!!!! Nažalost nismo uspjeli organizovati proslavu, pa čak ni neko simbolično okupljanje bar nas koji smo ovdje. Razlozi su razni i valjda su svi opravdani? I ono relativno često dopisivanje mailovima što grupno što lično je sve rijeđe valjda smo svi opterečeni opštom svjetskom krizom. Ne krivim nikoga, nisam ni ja bolji valjda je takvo vrijeme Ipak za informaciju Babek nam je bio u Sarajevu u maju, a Rile u julu, i uz crno pivo valjda godine više ne dozvoljavaju ništa jače evocirali smo uspomene i spominjali vas. I tako, napokon se nadjoh i sa Kapom. Bilo je ludo i nezaboravno to vece na parkingu ispred VF na Koreji. Kao u stara dobra vremena... Neke od vas smo i prozvali uz Podmoskovske veceri... Primite pozdrave u docnji! Evo mene poslije dvije godine sramota i gledajući datum svog posljednjeg posta ni sam ne vjerujem koliko je vremena prošlo, a moram iskreno priznati i ovo je po zadatku. Obzirom da smo se uvezali mailovima i tako komuniciramo i razmjenjujemo informacije, zanemarili smo blog. Da ne davim mnogo neki su se vratili u Sarajevo i družimo se, neki su cijelo vrijeme tu a neće da se druže. Neki su daleko javljaju se, i kad dođu jedva čekaju da se sastanemo, a neki su bliže i dolaze ali se ne javljaju. Nema nikakve logike, a izgleda da je i logika postala individualna, svako ima svoju. Uglavnom informacije za ovo ljeto su sljedeće. Oberan Brano je bio u Sarajevu poćetkom ljeta poslovno i u žurbi i vidio se sa Selmanovićem. Jarčević Željko je često u Sarajevu, uvijek se javi ali u žurbi ne vidimo se svaki put. Premjerno poslije sedamnaest godina u Sarajevu je bio i Stevanović Želimir. Susret pun emocija sa bratom Alojzom i kratki susret sa Selmanovićem slike u prilogu. I Edin Hrnić je uglavnom tu, ali zbog poslovnih obaveza rijetko se sastanemo, a i kad imamo organizovano druženje rijetko je u prilici da prisustvuje. Rille nam se najavio za kraj augusta ili početak septembra sra.. Babek je u Sarajevu proveo dvije sedmice i dosta vremena je posvetio druženju sa rajom. Više puta smo testirali crno pivo u objektu istorijskog imena koje vam neću otkriti zbog ranije pomenute logike i zakljućili smo da su sad pive i jače i veće isti efekti se dobiju upotrebom manje piva, naročito oni tekući. Prisutni standardno: Savka nezaboravna prva razrednica IV1, Suzana, Envera, Mirjana, predsjednik Selmanović, Babek, Loka i ja. Slike sa ovog okupljanja nažalost nisu za objavu zbog lošeg kvaliteta mobilni , i da budem iskren ja sam zaboravio ponijeti fotoaparat iako sam obećao. Da malo popravim situaciju evo par slika sa one druge lokacije. Od objave zadnjeg posta javila nam se i Spomenka ranije Bender. Nažalost javila se samo jednim mailom, ali sa takvim žarom da se očekivao nastavak prepiske i normalno neko druženje kad dođe, ali sve je ostalo na tom jednom mailu. Ljudi moji, juče sam mislio gdje ću ove godine na godišnji, a ono već kraj septembra, da li da se zabrinem ili je i kod vas tako. Blog smo malo zanemarili, valjda se svi o sebi zabavili. Što se tiće mailova, tu smo aktivniji izuzimajući mene , Tod je pokrenuo lavinu, pa vidim da se opasno zakuhalo, moglo bi doci i do revolucije na nivou razreda. Ovi neki mali kapitalisti iz Kanade lobiraju da smjenimo predsjednika Mehu, samo tako, pa bar oni u kapitalizmu znaju da sve ima svoju cijenu ljudi smo, dogovorićemo se. Meho ovo ti je zato što me prozivaš za neke slike iz jula, a meni i septembar pobjegao. Nova-stara vijest za blogg, koju sam ostao dužan objaviti je posjeta Envere Sarajevu krajem jula. Sa velikim entuzijazmom i iskrenom željom za druženjem uspjela je okupiti nas par koji smo u tom periodu bili u Sarajevu. Nismo se tad uspjeli okupiti u većem broju, ali drugog dana se uspjela vidjeti sa Suzanom i Djokanovićem. Kulenovica, objavljeno na dana 01. Pravi gentlemen od kojeg sam mnogo naucila.. Njegovom sinu Goranu je velika utjeha u ovom tuznom momentu vidjeti koliko je zivota dotakao njegov dobri tata. Objavljujem tekst Ognjena Tvrtkovica,ucenika prof. Kulenovica objavljen na dana 29. Iza sebe je ostavio suprugu Miru, koja je odano i pažljivo brinula o njemu dugi niz godina njegove teške bolesti, sina Gorana,građevinskog inženjera koji živi u Dubaiju, snahu Dunju Kristić i unuka Ognjena. Sječaćemo ga se kao pedagoga koji nas je uputio u moralne vrijednosti života, učio nas odanosti radu i poštenju. Još je malo vremena,ali pozivam sve koji možete da sutra dođete na groblje Bare u 13;45 da odate posljednju počat tom velikom čovjeku, koji je od nas uspio napraviti osobe vrijedne poštovanja. Nije da se nista nije dogadjalo nakon avgustovskog okupljanja. Razrednica Jasna dolazila u Sarajevo pocetkom septembra ali se nismo mogli vremenski uklopiti kako bismo se vidjeli. Par puta se culi telefonom. Nadamo se da ce biti popravni za zimski raspust. Zeljko nekoliko puta dolazio iz Novog Sada i uspjeli smo popiti kafu kod mene u firmi. On uvijek u zurbi. Placamo danak kapitalizmu koji je stigao u nase krajeve vec odavno i dobro ga osjecamo po ledjima. Jedne subote Edin donio med meni i Amaru. Nisam pogrijesio: med mu je odlican i preporucujem mu da poveca proizvodnju. Natjera nas da odemo na Cavljak umjesto da sjedimo u zadimljenom kaficu. Dodjosmo, covjek iz gepeka izvadi gumene cizme-rudarke i nabaci ruksak. Gura dobro, ima kondicije. Nakon par sati hoda izvadi iz ruksaka suho meso, sir, domaci hljeb, tri glavice luka iz njegove baste. Cak i dasku za rezanje mesa. Bi i jabukovace i kruske. Stajalo se sat i po u sumi i lijepo cakulalo. Pojeo se i grah u planinarskom domu. A i ja, bogami. Mladen dolazio sa suprugom ciji smo rodjendan proslavili u Capuccinu. Ja i Amar sa suprugama bili nazocni. Sa Mladenom uvijek interesantno... Vilsonovo tiho, dobro osvijetljeno... Super sto je izmislise jer nam posta opravdanje za sve. A,i ove slicice sa feste,moram priznati,djeluju efikasno u savladavanju svakodnevnice. Istina,vrlo lako se moglo desiti da ostanemo bez njih posto se Jasna Derviskadic nije pojavila na proslavi a mi naucili da ona ovjekovjeci svaku nasu vannastavnu aktivnost. A bilo ih je podosta,ako me sjecanje jos dobro sluzi, pocev od izleta na Trebevic,putovanja na Tjentiste,proslave 8. Ali, zato je tu bio nas Amar nesto kao Super Mario , pa ne samo da je obavio funkciju razrednog fotografa vec je sve to objavio na blogu i pruzio nam mogucnot da gledajuci ih ozivimo sjecanje na 17. A do nove feste ja cu uzivati gledajuci ihi prisjecajuci se uvijek nekog novog detalja sa tog predivnog druzenja. Tito; ispijanje prve jutarnje kafe u Palmi negdje oko podneva... I zato zbog svih koji nisu bili a isto tako i nas koji smo bili mislim da bi trebali ponoviti proslavu. Hvala na izvrsnoj organizaciji, osjecao sam se kao u rodjenom gradu!! Sala, sala, sve pohvale organizatorima koji su vrijedno radili iza kulisa. Dernek je bio dobar, tek smo poceli posustajati treci dan iza ponoci! Sta da se kaze, k'o u stara dobra vremena. Iako je proslo toliko godina funkcionisali smo kao 'stara raja' u pravom i prenesenom smislu. Mozemo mi organizovati i 31-godisnjicu, nikakvih problema nema. Amar je objavio vecinu fotki, ja cu dodati pokoju. Nemojmo zaboraviti i nase profesorice, Milijanu i Savku koje su se odlicno nosile sa sitnim satima. Posto je gdjica Lazarevic propustila ovo druzenje, tajnim glasanjem je odluceno da gdjica Krcmar bude pocasna razrednica a Milijana prva pratilja. Sta cemo, koga nema bez njega se moze. Toliko o proslavi, pozdrav svima. Slike su malo vece, skraticemo ih nekako..... Nadam se da su u pitanju traume povratka na posao poslije G. Za one koji ce tek na G. Kako god bilo, nemojte da se pogubimo, javljajte se onako, ponekad, na blog ili privatno. Vozdra Home i ostali Nazalost nema nacina da bi mogao doci na proslavu, probao sam sve sto je u mojoj moci, ali veze sa avionima su nikakve u dane kada bih ja mogao. Predsjednika i dalje boli glava i ništa ne objavljuje duguje nam ostatak slika , ali zato smo mi ostali tu da vas obavjestimo o svim malim novostima. Ovaj put je to bilo malo porodično okupljanje, a ako neko misli da je zbog toga bilo manje burno vara se kao da su nam i supruge išle zajedno u školu. Dragi prijatelji, Konacno da nadjem malo vremena za povratak u proslost i pregledam priloge iz Trece gimnazije. Ovo sto sam do sad vidjela daje mi za pravo da kazem NAJBOLJI SMO. To mozemo zahvaliti nasem Predsjedniku Home , ali i ostali clanovi daju maksimum. Odgovaramo na pozive,odvajamo dragocjeno vrijeme i kad god se sretnemo lijepo se ispricamo i zabavimo. Kad se nadjemo zajedno, vrlo tesko se razilazimo kucama. Kako ce tek biti 17. Kao sto je Amar to lijepo izvijestio s Draganom Rokicem smo proveli krasno vece, a neki vjerovatno i jutro, posto sam ja otisla iza ponoci.... Dragan sjajno izgleda i kao da nije proslo tako mnogo godina, lako smo savladali neke treme. Spominjali smo i drugare iz drugih razreda Lajla, Jelena, Misko,Rifat, Alma,Ilinka ,profesore profesorica latinskog Mica nas je sviju bacala u ocaj i to svi dobro pamtimo... Nadamo se da ćemo i ostalu raju iz Trece gimanzije uskoro vidjeti u Sarajevu. Za one koji ne budu u prilici da se pridruze 17. Pozdrav svima koji nas znaju. Kako smo ranije obećali, da kao domaćini uvijek budemo na raspolaganju našim dragim prijateljima kad god dođu u Sarajevo , jučer smo organizovali mini okupljanje na standardnoj lokaciji za našeg Rokić Dragana. Dragan nam je došao na kratko u Sarajevo i nažalost neće moći prisustvovati proslavi mature, pa smo zato generalna proba dernečili jučer i naravno rano jutros. Kao i uvijek, uspomene, podsjećanje na nestašluke i potvrda da duh Sarajeva kakvo je bilo živi u nama. Derneku iz opravdanih razloga nisu prisustvovali Dejan, Loka bili su van Sarajeva i Rille. Razrednica Savka, na njenu i našu veliku žalost, zbog obaveza nije mogla doći, a predsjednik je razrednicu Jasnu što je bilo i za očekivati direktno sa okupljanja telefonski informisao o događaju i prisutnima. Drage prijateljice i dragi prijatelji iz IV1 i svi ostali potrosaci i potencijalni potrosaci meda javno izjavljujem da sa Mehom nemam sklopljen ugovor o reklamiranju niti bilo kakav drugi ugovor o xafsinskoj podrsci plasmanu ovog plemenitog pcelinjeg proizvoda, ali covjek valjda skont'o. Nisam mislio pisati o ovoj temi ali kad sam vec prozvan nema se kuda. Bavljenje pcelarstvom je moja rekreacija, moj fitnes, moja ljubav, moj antidepresiv i moja avantura i izlet u neistrazeno i tako vec jedanaest godina. To je idealan protuteg stresu, to je mentalna rekreacija i dozivotni studij o racionalnoj, marljivoj i do smrti upornoj zajednici gdje pcele drze predavanja a ja ucim. Dobar sam ucenik, ali se jos uvijek osjecam kao pocetnik. Proizvodim ogranicene kolicine meda za svoju porodicu i prijatelje ali se moj med svake godine ipak trosi u vise drzava SAD-a, Njemackoj, Svicarskoj,Svedskoj, Austriji, Italiji,Turskoj i dr. Prosle godine sam razmisljao da zbog profesinalnih obaveza ovu aktivnost znatno smanjim, ali nisam znao da ce nasi kontakti biti uspostavljeni. To sada meni namece obavezu da u ovoj godini obezbijedim med bar za Mehu i sve one koji zele osjetiti nesto od njegovih blagodeti, naravno u ogranicenim kolicinama. O pcelama medu i pcelarenju uopste mogao bih pricati danima, jer to vremenom od uzitka postaje nacinom zivota, a sigurno cu za to iskoristiti nase prvo sretanja, ako mi za to date priliku. Ovog proljeca imamo prekrasan unos. To sam se uvjerio i danas, ramovi su puni i valja vrsiti pripreme za prvo ovogodisnje vrcanje. Do slijedeceg susreta MEDNO! Bilo bi mi drago da ovo moje pismo nosi i poruku da u nasoj komunikaciji imamo pravo otvoriti i druge teme osim onih iz srednjeskolskih dana. Dragi Meho i svi moji daci iz IV1, Hvala na lijepom i veselom druzenju! Takode hvala i svima onima koji su zvali u toku veceri i dan poslije! Narocito mi je drago da sam, zahvaljujuci nasem susretu, uspjela da spojim slike i dojmove svakog od vas ponaosob, one od nekad i sad, i tako uspostavila, u sebi, kontinuitet vasih, pa i vlastitog zivota. Je li moguce da sve nije izgubljeno? Sve najbolje i - zivjeli! Kakvo je ovo zatišje? Dajte malo aktivnosti, već danima nikakvog komentara!!! Enveraaaaaaa, pa bar ti si uvijek tu! Shvatam ja da su nas pritisle obaveze pred odmore, a i ovo vrijeme nas lomi ja do skoro nisam vjerovao da to ima veze sa rodnim listom , ali nije to razlog da se ne baci bar neki komentarčić, samo da se zna da smo još tu. Nisu samo naša mini okupljanja tema o kojoj se mora pisti. Vi koji ste daleko, dajte nam malo priča i dogodvština iz vašeg okruženja, sigurno ima interesantnih stvari. Moram vas usput podsjetiti da se i o datumu okupljanja prestalo govoriti, a on zavisi od vas. Kontaktirajte malo međusobno, probajte uskladiti želje i mogučnosti, pišite nam o tome a mi ćemo se prilagoditi. Pozdrav Amar PS ko gramatičke greške tražio m...... Znam da ste malo ljuti na mene sto ranije nisam objavio slike, ali sta da se radi. Amar, koji je bio oficijelni fotograf taj dan i noc, sinoc mi posla slike, ja danas na putu i samo sto stigoh, navalih na posao. Uzivam i ja, kao i vi, u povremenim druzenjima, neki u zavirivanju u Nas blog. A oni koji nisu sa nama neka znaju da se svaki put iscitava nas spisak, spominje njihovo ime i po vise puta, dapace i dagusce prica o njima. Siguran sam da i oni ,koji nisu u prilici da dodju, to isto cine! Ljepsa nego na objavljenim slikama. Dosla i sa nasom slikom i spiskom. Uvijek je i dolazila dobro pripremljena na casove. Dolazi u Rajvosa dva puta godisnje. Prva razrednica k'o djevojcica. I prati nas odlicno u svemu. Cak i kada se mi previse otkacimo. A , iskreno receno, otkaceni smo svo vrijeme. Suzana imala porodicnih obaveza pa nije dosla. Djokan prije dezure naletio na tri sata. Uglavnom, javljajte se sa prijedlogom datuma okupljanja! Dobio sam kritike, da na blogu nema opširnije priče o drugom sastanku. Valjda je ovim našim izvanzemaljcima koji sad nisu mogli doći žao što nisu na taxi-met daleko od mjesta okupljanja pa da mogu i oni skoknuti na dvanaestsatnu kafu. Kao da i nama nije žao što nisu bliže. Jucer sam se sreo sa Enverom. Stigla je u nedjelju u Sarajevo i produzila sa sinom u Gorazde. Vraca se u cetrvrtak, tako da ce biti sa nama u subotu u 14 h , ponovo u Capuccinu to ce biti naknadno potvrdjeno, nakon rezervacije. Jarcevic me zvao i potvrdio dolazak iz Novog Sada. Nakon toga, sigurno je, necemo u biblioteku iliti Narodno pozoriste. Ocekujemo da nam se Sanja javi. Nije se valjda predomislila za dolazak?! Pa da krenem od početka. Nakon završene III gimnazije upisujem elektriku i 1982 se zapošljavam u Energoinvest. Radim tu do 1992 gdje me rat zatiče u Dobrinji V u stanu u kojem sam uselio 1991 u X mjesecu. Bivša supruga i sin su već u Austriji 1 ,5 god. Krajem 1995 se razvodim od bivše i krajem 1998 dolazim u Sarajevo mjesec dana nakon smrti mog ujaka. Useljavam u potpuno renovirani predratni svoj stan a početkom 1999 u III mjesecu upošljavam se u RTV BiH u odjel mikrotalasne , satelitske veze. U tom sam odjelu već 8,5 godina. Moj brat blizanac Želimir koji je išao zajedno sa mnom u sva 4 razreda III gimnazije odlazi iz Sarajeva krajem 1993 preko Beograda u Minhen gdje su mu već ranije 2,5 god bili žena i tada djevojčica sada djevojka Maja. Iz Njemačke odlaze u kanadu grad Edmonton država Alberta. U Kanadi je od sredine 1995. Snjim sam se posljednji put čuo kad je trebalo prodati ujakovu kuću a to je 1998 i nakon toga sam se čuo s njim preko Emaila i to je sve. Što znači da sam s njim bez kontakta preko 8,5 god. Nažalost sam njegov Email izgubio pa više nemamo tako dug period nikakav konakt. I dalje živim u istom stanu razveden a sin mi navrati svake 2 god. Eto to je u najkraćem moja životna štorija zadnjih tri decenije. Postovani urednice bloga IV-1 Redovno citam sve sto objavite i mogu vam reci da su vam tekstovi dobri i puni recenica. Sve je stvarno super, nista narocito. Kao postovani citalac imam obavezu da odgovorim redovnom uredniku na pitanje naseg sastanka. Ovdje je nepisano pravilo da se uzima max. Zadnjih godina ja sam uzimao uvijek 5 3 sedmice + 2 tjedna. Tako svaki put kada pitam sefa za tih 5 sedmica dodje do krvoprolica, medjusobnog guranja i prepirke, ali na kraju ja pobjedim. Ovih dana se spremam da poslije posla sacekam sefa ispred firme. Da ga pitam za 5 sedmica. Tako da cu se uskoro javiti sa odgovorom u vezi datuma i sastanka. Meho, Moram ti reci... Svi su ti pri ruci i uvijek imas nekog od raje u blizini, bogat si. Iako ti zavidim sretan sam zbog tebe, a i zbog sebe sto te imam i sto nas sve zajedno vracas u godine nadanja i neponovljive mladosti. Danas mi se javio Amar, odgovorio sam mu kratko, mrzi me da pisem, a i trema brate, kontrolise draga razrednica, iako ruku na srce usavrsio sam se za ovih tridest godina. Tecno govorim i pisem Bosanski, Srpski, Hrvatski i sve ostale jezike sa ovih prostora , ali njenu korekciju na tom polju nikad ne bih odbio. U Sarajevu sam u subotu i nedjelju 31. Vidim Pera,Suza i drugi uspjesno napisali domacu zadacu na nimalo laku temu. Posto ne volim da pricam o sebi ja bih radije izabrala alternativu i pisala nesto o Santicu,Selimovicu... Mozda bi se moglo nesto i prepisati. Treca mogucnost je zbrisati sa casa ali bi onda razrednica mogla promijeniti svoje misljenje o meni,izreceno na proslavi 10. Nakon mature upisujem pravo ne zato sto mi se ta oblast svidala vec jednostavno da pravim drustvo Mladenki. Samo podsjecanja radi,bila je tada moja najbolja prijateljica. Nosim lijepe uspomene iz tog perioda a i danas mi se poneko od ucenika javi. U vrijeme kad dobivam posao u Sarajevu umjesto da se vratim ja se zaljubljujem u jednog zgodnog rukometasa i ostajem u Gorazdu:Nakon samo cetiri mjeseca zabavljanja udajem se a zatim postajem majka dva lijepa stvorenja. Stariji sin Nedim roden je 1984. Neposredno prije rata prelazim da radim u opstinu... I ovdje zavrsava prvi i puno ljepsi di mog zivotnog puta. Prvo Belgija,zatim Francuska i na kraju Hrvatska,jer vjerovala sam da ce rat ubrzo stati pa da smo blize Bosni. Nakon vijesti o pogibiji muza,koja se dogodila 20 dana nakon naseg izlaska,odlazimo u Italiju. Ponovo ,nova sradina,novi pocetak ali sada bez iluzija da ce jednog dana sve opet biti kao nekad. Pocinjem raditi sa bratom koji je vec ranije zivio u Italiji. On otvara preduzece za izvoz-uvoz drveta i namjestaja. Djeca polaze u skolu i polako se uklapaju u novu sredinu,ali su ostali cvrsto vezani za Bosnu. Stariji studira vanjsku trgovinu a mladi ide u gimnaziju,igraju fudbal jedini poznati i priznati sport u ovoj sredini ,imaju svoja drustva,izlaze i polako se pripremaju da jednog dana postanu samostalni. Meni godine prodose u nastojanju da djeca odrastu i steknu mogucnost da sama odlucuju o svojoj buducnosti,da posao u preduzecu krene,prosiri se i ja se polako zasitih ove sredine. Jer,pored svima nama poznate predstave o Italiji kao zemlji samo lijepih stvari moda,muzika,zabava postoji i njena manje lijepa i poznata strana. Unutarnji mir i zadovoljstvo pronalazim u cinjenici da sam postavljene mi ciljeve uglavnom uspjesno ostvarila i da konacno dolazi vrijeme da se sebi posvetim. Kako svoju buducnost tj. Pored oca ostalo je jos nesto rodbine i prijatelja pa samim tim i mogucnost da budem sa osobama koje mi nesto znace. Mnogi me upozoravaju da mi nece biti lako ali ja zelim pokusati. Nista posebno ali sve prozivljeno uz ogromnu volju i zelju da se izdrzi do kraja. Uz poziv da se svi malo vise angazujemo oko organizacije proslave, puno pozdrava sa sjevera Italije Kulenovic bi rekao podrucje lednickih jezera lago di Como i lago di Garda,a klima mediteranska. Moram opet postaviti pitanje zvanicne proslave mature!! Posto ste me svi uspjesno ignorisali sem Envere i Mehe - idemo opet: 17ti Avgust 2007 je jedan prijedlog. Trebaju nam odgovori, pozitivni ili negativni; trebaju nam predlozi ako ih ima. Evropska zajednica je totalno neaktivna: Rile? Sta je sa ostalima sa domacih prostora? Postoji li mogucnost vaseg dolaska u Avgustu? Ili opet trebamo upotrebiti nekog zgodnog crnookog kao mamac..... Sta je sa doktorom Ibruljom? Dosad nas je uspjesno ignorirao, mora da je zauzet lobotomijama na Filozofskom fakultetu. Siguran sam da imamo vec poprilican citalacki auditorij i da se ideja okupljanja prosirila, znaci - hajmo sa predlozima. SIguran sam da kad god bilo ko od nas dodje - naci cemo se i na kafi i na mladoj jagnjetini a kako bi ta zemlja bez jagnjadi!! Pera, utisinio si se. Jedino ti je opravdanje ako si zaglavio u kakvom svedskom zatvoru.... Nevjerovatno šta život radi, ja i ti smo ovako blizu a ispade da smo najudaljeniji. Potpuno drugom vezom sam uspio kontaktirati Babeka i on me upoznao o postojanju bloga. Sama ideja da svi koji smo se rasuli, nađemo naćin da se ponovo družimo je fantastična, a o okupljanju da i ne govorim. I ja dajem saglasnost da ostaneš doživotni predsjednik razreda, ali ako opet imaš bilo kakvih političkih pretenzija lobiraću da te smjenimo. Jedan ode preko Romanije a drugi na posao. Sta cu, moram nekom prenijeti utiske. Nazovem Mirjanu, ona u gradu. Dogovorimo se za kafu ja nastavim sa vinom. Mirjana ista: lijepa, osjecajna i sentis. Skolski dani, Hvar umjesto maturske... Lijepo je voljeti vas!!!!!!!!!!!!! Javi mi u srijedu Jarcevic Zeljko Novi Sad da ce, sluzbeno, posjetiti Rajvosa i da planiram da se nadjemo. Pomoli mi se u petak u firmu, pomislih inspekcija. Kolegica ucvikala mada nema razloga za to. Kafa, prica unedogled, sve s teme na temu. Ne znamo sta cemo prije. Posto se danas vracas nazad a snijeg uveliko pada napokon , hajdemo da na miru predemo u kafanu a ne biblioteku i sta prezalogajimo! Prozovemo Djokana i on nam se, ubrzo, prikljuci. Prica je tekla lagano, bez srkleta. Kao da smo se redovno vidjali svo ovo vrijeme. A nismo niti kada smo mogli. Valjda to tako treba!? A sada nam mnogo lijepo, prelijepo. Nisu dzaba ona Bratstva sto ih gledasno na filmovima!!! Sta je svo ovo vrijeme htio pisac da kaze, a ne kaza?! Proleti tih pet sati, gotovo djecije, razdraganosti... Aksam pade a Jare treba preko snjezne Romanije. Zovem ga oko 21h a on vec u Sapcu. Ima, rece, jos sat voznje do kuce. Zivi mi i sretni bili, gdje god bili!!!

Treća gimnazija u Sarajevu
Iako je proslo toliko godina funkcionisali smo kao 'stara raja' u pravom i prenesenom smislu. Ovih dana se spremam da poslije posla sacekam sefa ispred firme. Mnogi me upozoravaju da mi nece biti lako ali ja zelim pokusati. Pera, utisinio si se. Nisam pogrijesio: med mu je odlican i preporucujem mu da poveca proizvodnju. Kao i uvijek, uspomene, podsjećanje na nestašluke i potvrda da duh Sarajeva kakvo je bilo živi u nama. Vilsonovo tiho, dobro osvijetljeno...

[Seks na maldivima|Moj kalendar menstruacije|Vijesti crna gora uzivo]