........moj blog.....

indigo djeca

Djevojčica koja živi duboko u srcu Latvije obožava govoriti. Često nonšalantno prepričava svoje noćne doživljaje kad putuje svijetom i svemirom u astralnom tijelu. Njezin otac umiruje sebe i druge tvrdeći kako malena voli izmišljati, ali uvijek posluša njezin savjet kad nešto nije u redu s traktorom. Ne znam kako uspijeva, ali uvijek zna što nije u redu s mašinom, kaže otac.

Usprkos tome što mnogi znanstvenici u ovoj teoriji ne vide puno smisla i odbacuju ju kao alternativnu, diljem svijeta se otvaraju ustanove i udruge za pomoć i rad s Indigo djecom.

Sam naziv potječe od boje njihove aure. Utvrđeno je, naime, da je svaki čovjek okružen svojom aurom koja se u pravilu sastoji od boja iz duginog spektra. Novost kod ove djece je ta što u njihovoj auri prevladava indigo, odnosno tamnoplava i ljubičasta boja. Ta boja simbolizira čeonu čakru, takozvano treće oko, centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. Budući da se smatra da je kod njih čeona čakra posve otvorena, djeca su dobila nadimak Indigo.

Indigo djeca često govore o astralnom tijelu u kojem borave



Ne radi se, kao što ste možda pomislili, o djeci koja mogu izvoditi čuda, materijalizirati ili fizički mijenjati stvari, već o iznimno produhovljenoj djeci koja svojim ponašanjem i znanjem u najranijoj dobi zbunjuju roditelje i odgajatelje.

Svojim izraženim moralnim stavovima, ljubavi prema životu, a često i sjećanjem na prošli život pokušavaju utjecati na svijet oko sebe te svjesno daju do znanja da su na Zemlju došla s određenim ciljem. Ona predstavljaju pomak u duhovnoj evoluciji čovječanstva.



Budući da se sjećaju prijašnjeg života, u svoje sadašnje tijelo kao da nisu posve utjelovljeni, pa ne osjećaju ni potpunu pripadnost ovom svijetu.








Nerijetko se događa da u dobi od tek par godina obavještavaju roditelje kako su ih sami odabrali, da ih uče moralnim istinama te smiruju u pogledu materijalnog. Premda se u osnovi radi o smirenoj, ali izrazito emotivnoj djeci, često od rane dobi imaju problema u socijalnom kontaktu.

Budući da se sjećaju prijašnjeg života, u svoje sadašnje tijelo kao da nisu posve utjelovljeni pa ne osjećaju ni potpunu pripadnost ovom svijetu. S druge su pak strane pod snažnim emotivnim utjecajem vanjskog svijeta, ne samo od bliže okoline za koju uglavnom imaju osjećaj da ih ne shvaća, već i na globalnoj razini. Imaju vrlo razvijen senzibilitet za ljudsku nepravdu, nesreće, siromaštvo, glad i slično, i takve će ih stvari duboko zabrinjavati.

Upravo zbog toga često dolaze u sukob s okolinom jer ne dopuštaju da se njima manipulira, da im se zapovijeda bez realnog razloga, teško podnose disciplinu i autoritet. Indigo djetetu ne možete reći da nešto ne smije samo zato, s njim morate porazgovarati kao s ozbiljnom osobom, jer bi vas ono moglo bolje razumjeti od bilo koga odraslog na kojeg se oslanjate.

'Dječak s Marsa'

Na početku je ovo zvučalo kao znanstvena fantastika, sad smo na nižem nivou, kao da govorimo o prosječno hiperaktivnoj i neposlušnoj djeci. Indigo se djeca, međutim, ističu svojom inteligencijom i znanjem koje bi normalan čovjek mogao steći jedino iskustvom. Prisjetimo se samo koliko nam je u dobi od pet, šest, sedam godina bio bitan svijet. Bitan je bio park, društvo i zezancija.

Na svijetu danas navodno postoji oko 15 do 20 milijuna Indigo djece svrstanih u pet generacija. Prva se generacija pojavila pedesetih godina 20. stoljeća. Osjećali su se drugačije, kao da ne pripadaju obitelji, kao da su rođeni u krivo vrijeme na krivom mjestu. Osamdesetih se godina javila treća generacija čijim karakteristikama pak dominiraju slab energetski omotač, podložni su utjecajima i često imaju dijagnosticiran hiperaktivni poremećaj.

Prelaskom u novi milenij pojavila se peta generacija Indigo djece kod koje je nestalo hiperaktivnosti, a izražena je osjećajnost i povučenost, pa čak i sklonost autizmu. Upravo se zato sve više javljaju institucije koje prihvaćaju Indigo djecu i smišljaju načine kako im pomoći u prilagodbi. Najčešće su to terapije bojom, glazbom i slično, budući da se radi o darovitoj djeci kojoj treba pomoć pri izražavanju.

Hipersenzibilnost i neuobičajena svijest o moralnom karakteriziraju Indigo djecu



Autori Wendy Chapman i Lorri Johnson govore o još naprednijoj generaciji Indigo djece koju nazivaju Kristalnom, a njihova je teorija da se zapravo radi o djeci koja boluju od autizma. Slikovito su ih dočarali kao hodajuće antene koje upijaju sve psihičke, fizičke, emotivne, elektromagnetske i ostale vibracije koje nas okružuju, kao djecu uronjenu u beskrajni ocean mirisa, zvukova, boja i emocija, a jedina im je zaštita ona mentalna. Zato se povlače u svoj unutarnji svijet fiksirajući se na jedan objekt ili aktivnost, dok sve drugo nestaje. Autizam je tako Kristalnoj djeci očajničko sredstvo samozaštite izuzetno ranjivog senzibiliteta.

Budući da se o tom poremećaju ne zna mnogo i budući da stručnjaci ne uspijevaju doprijeti do autistične djece, nije isključena ni ova mogućnost.

U Hrvatskoj postoji udruga koja se zove Indigo kristalni most te pomaže djeci u kreativnom razvoju. Osim toga, cilj im je otkriti nove dijagnostičke i terapijske pristupe koji bi pomogli u osvjetljavanju svijeta Indigo i Kristalne djece.

Primjera zapanjujućeg ponašanja neobične djece oko nas ima bezbroj, a pravu je granicu između neobičnog i indigo teško povući. To će nam još uvijek ostati tajna budući da su samo rijetki obdareni sposobnošću da vide boje aure. Nama, ostalima, preostaje jedino čekati i učiti od onih pametnijih – djece.