04.08.2006., petak
Should I stay or should I go
|
Nikad nisam imao vise vremena za razmisljanje nego u zadnjih 5 dana, otkako sam se vratio u UK sa godisnjeg u HR. Sam u kuci. Sve stvari oko mene u kuci, 50 miliona ljudi izvan kuce, ali ipak sam. Moja mala obitelj na moru. Hiljade kilometara daleko. Cujemo se telefonom. Kad mi sin kaze: "Dodji tata brzo!" stegne me i krenu mi suze. Totalno van kontrole. Sta se dogadja? Bas kad sam mislio da se sve poslozilo: kuca, posao, skola za sina, otisli smo 3 tjedna u Hrvatsku. U prvi cas sve je bilo kao i obicno, kao i svih ovih godina prije. Familija, frendovi, zezanje... Neprimjetno, ipak se nesto mijenjalo, u meni. Mozda se to promijenilo kad sam saznao da sam dobio jos jednu sansu za zivot, novo rodjenje i poruku da je svaki dan nakon, poklon. Hvala Bogu i mojim ljubavima. Mozda je to cekalo u meni i aktiviralo se tamo gdje sam se prvi puta rodio. Cudno je to. Sve je sjelo na svoje mjesto. Moj sin sa bakama i didama, frendovi sa djecom, more, ljudi od kojih znas sta ocekivati. Dosli smo doma. I to mi ne izlazi iz glave. Kako sam za jedan Badnjak otisao, kad je bilo vrijeme za to, tako je sad vrijeme sa se vratimo. Plus jedan sin, plus jedan pasos, plus jedan zivot, minus jedno jaje, al neka! |
