nedjelja, 10.06.2007.

Pismo posvećeno mojoj jedinoj ljubavi

U zvuk gitare i glasa Axla (Guns and roses) pokušavam smisliti koju dobru rečenicu da je stavim na stranicu. Pišem ti i očekujem odgovor. Ne znam da li te volim ili je to samo strah. Ne znam otkuda da izvućem rići, kako poćeti,... Ne znam otkuda ova suza, samo želim da znaš i onoga dana kad me vidiš s drugim , onoga dana kada me vidiš s osjehom na licu, sa sjajom u očima, jedan mali najmanji djelić mog srca će te još uvjek voljeti i uvjek će tebi pripadati. Iako sam s tobom bila sretnija nego u majčinom naručju, znaj da si mi nanijo veliku bol. TI SI MI PRVI UŠAO U SRCE I PRVI GA SLOMIO, prvi koji me volio i prvi koji me mrzio, prvi koji mi je rekao: "Volim te". Uz tebe sam prvi put osjetila što znaći istinski voljeti, što znaći rijeć tuga, bol, prolivena suza, što zanći buljiti kroz prozor i vidjeti samo tebe pred oćima. A sad nakon toliko vrmena, kao da se i ne poznajemo. Sad nakon toliko vremena se počinjem zaljubljivati u drugoga. Prvi put me strah voljeti. Stah me voljeti a da mi ljubav ne bude uzvačena istom mjerom. Bojim se da mi se opet ne slomi tek zaraslo srce. Evo dok sad gledam u prozor i ne vidim tvoje lice, suza mi klizi niz lice i donosim odluku svog života: "Ti si nešto najljepše što mi se moglo dogoditi, ali kasno je...za nas nema povratka.
Sad te iskreno molim okreni glavu kada me vidiš, jer tako ću te lakše zaboraviti, tako ću ti lakše oprostiti za svu bol koju si mi nanio..." Od suza u oćima ne vidim što pišem, ovo su zadnje rijeći koje ću tebi uputiti, zadnji pogled je odavno išćeznuo, tvoje zadnje volim te odavno je izrećeno............
Sve bih dala da mogu zaboraviti onaj prvi poljubac one ljetne noći kada su prve zvijezde izašle i tvoje oći koje su bile sjajnije od svake te zvijezde, sve bih dala da te mogu zaboraviti, ali jedostavno je to jaće od mene.........