ponedjeljak, 30.04.2007.
Jos uvijek disem...
Znam, znam dugo me nije bilo, mene. Sta ces, kad si lijen, lijen. Nekako mi lakse u ruke sjeda olovka kojom mogu pisati po papiru i voditi dogadjanja iz dana u dan. Kako pisem dnevnik vec godinama(mozda bude i knjiga jednog dana ak se potrudim)tako je postao navika, a ovo dok ja udjem na net, pa na blog, pa nadjem slikicu koju mogu zakeljit, pa dok ju zakeljim, pa dok...ajme... Zatim je upao novi posao u barokomori(mozda vam jednog dana i ponesto o tome objavim),a sljedeci tjedan nam dolazi na terapije Mirko Filipovic:), pa svakidasnja iscekivanja odlaska kuci, ma svasta se zbivalo, a bome nisam nista ni napisala o slavlju Nove'07. na zimovanju na Vlasicu! No, bilo je lijepo.
Ondak je stigao i Uskrs i odlazak kuci u posjet obitelji, rodbini i ekipici, sve sto je lijepo kratko traje, pa je tako stigao i povratak u Zg. I onda sam se razboljela:)a stas(i jos uvijek bolujem i ne pijem), zivot je takav i uz sve to izgubim vozacku, krasno!Ne znam kak izvadit novu, jer moram u Brod, a radim i subotom... Zivi zapetljanac. Tako da radim i sutra, dogodio se hitan slucaj(covjek se izrezbario frezom), pa cemo odradit neka 3 sata.
Upravo slusam Special Delivery, momci su opaki ska(jedan od momaka, moj kompa Djule, sladak, naocit, mlad i slobodan, pa djevojke ak ste zainteresirane, javite)a ono, poslusajte ak vas se tice!
Bas me roditelji nazvase, pa malo popricah s njima o novostima.
To bi za sadak bilo to, noc polako pada, pa cu ja polako uskocit u kadu na tusiranac, al prvo pisanac:)
Potrudit cu se vise pisati i risati, majke m'...Do slusanja i skorog vidjenja, do vidjenja!!!
Obradio Dzelo Hadjiselimovic
- 19:36 -
