Pitanje za milion dolara na Who want's to be millionaire. Koja buba je izazvala prvi kompjuterski bug. Sad nagrađivanje znanja savršeno beskorisnih informacija, je princip na kojem počivaju praktički svi kvizovi kugle zemaljske. Ali to je vjerovatno prvi put da je neko nudio pola miliona dolara za jednog moljca. Koja je poruka toga? Blenite u tv, gutajte novine, mrcvarite se s Milom. Nikad ne znate kad vam gomila beskorisnih sranja koju tako upijate može dobro doći. Možda baš vi postanete milioner, ako budete znali prosječan volumen ejakulata vinske mušice.
Da stvar bude ljepša, raspolaganje takvim informacijama označava se popularno pojmom "opća kultura". Pod tu "kulturu" naravno spada i zgražanje nad nečijim nepoznavanjem iste. "Ne zna koliki je kut između magarčevih jaja, haha koji kreten, ja to znam ko vodu pit (bez apostrofa)"! Ispada da je Pavlov sasvim lijepo shvatio princip, a Orwell ipak polagao previše nade u ljudski rod, kad je pretpostavio da je potreban veliki brat, koji aktivno nadzire s one strane ekrana, da se neko zaljepi za isti. Sve što je trebalo napraviti, je uvjeriti po prirodi lijeni ljudski rod da od toga nešto dobija i svi će skočiti s entuzijazmom na aktivnost koja se i tako sastoji od izležavanja i puštanja mozga na pašu dok se propagandne poruke urezuju u korteks.
Zašto bi to odgovaralo stereotipnim organizacijama iz sjene nije neka misterija. Ne samo da prema potrebi mogu prošvercati dezinformaciju koja im odgovara, hordama ovisnika koje se pripremaju za sljedećeg Milijunaša ( :-) neću sad opet o jeziku ), već usput mogu biti sigurni da se oni ostatak vremena ne bave nečim korisnim. Dvije muhe jednim udarcem. Odnedavno je i na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, kriterij za upis test opće informiranosti ili kako već tu sramotu zovu. Na kraju krajeva, moglo bi se pokazati krajnje opasnim primiti na studij filozofije ili politologije, nekog ko je zapravo sklon konstruktivnom razmišljanju. Ako se kao kriterij postavi buljenje u tv i novine, onda mogu biti poprilično sigurni da će kandidati na vrhu liste biti ne samo blaženo oslobođeni te iritantne osobine, ne stignu ljudi od silnog općeg informiranja, ako ništa drugo. Već i da imaju dražesnu osobinu plesanja kako frulaš svira. I nastat će se još jedna generacija "intelektualaca" čiji će domet eventualno biti čestitanje samom sebi na nadasve lukavim analizama kakav to svijet u stvari jest. I nonšalantno slijeganje ramenima nad opće kulturalno poznatoj činjenici o nepromjenjivosti istog!
|