Nakon nedavno završenog natječaja za koncesije mobilnim operaterima, opet su se počele povlačiti neke stare priče o basnoslovnom padu cijena, redefiniranju pojma tržišne utakmice i bla bla bla. Za početak su takvi bukači poučeni iskustvima natječaja za prodaju npr. HT-a, Sunčanog Hvara, praktički svega što je palo Hebrangu pod šape... mogli pričekati znajući da regularno završen natječaj u kojem vlade ove države imaju svoje prste ne znači ništa. No dobro, recimo da Tele2 koji se jedini udostojio uopće predati ponudu u zadanom roku, zbilja izgradi treću mobilnu mrežu. Priče poput ovih njihovih su se mogle čuti prilikom svakog nazovi "otvaranja" tržišta prema van.
Recimo prilikom ulaska stranih banaka na tržište krenulo se s pričama o padu kamatne stope. Naravno pokazalo se da se u Hrvatskoj tržišnom utakmicom smatra stavljanje jednako visokih cjena kao konkurencija, a ne tjeranje konkurencije da spusti svoje. Zašto bi se neko odricao profita, kad mušterije na slobodnom tržištu nemaju otići gdje izvan njihovog kruga. Istina došlo je do nekih redukcija nakon zasićenja tržišta, ali ja još uvijek nisam primjetio da neko nudi kredit za Subaru s 0,89% godišnje kamate, kao što se to radi u Njemačkoj! U stvari cijeli sistem je zasnovan na tome što lokalni minioni uzimaju kredite od svojih gazdi i nabijaju sve ove milijarde vanjskog duga pa ih onda preprodaju s ko zna kolikom maržom "pućanstvu" koje ne može izbaciti tog posrednika iz priče.
Takve priče su se provlačile i nakon što je drugi mobilni operater ušao na tržište, ali eventualni padovi cijena koji su proizašli iz toga, očigledno nisu bili dovoljni da Tele2 ne bi mogao računati na profitabilnost uz 30-50% niže cjene, makar TEK moraju izgraditi i isplatiti mrežnu infrastrukturu. Zatim kod uvođenja drugih internet operatera, od kojih niti jedan osim GlobalNet-a nije srezao HT-ove dial-up cijene pretplate i impulsa niti za jednu kunu, bili njemci monopolisti ili ne. To je model tržišne konkurencije koji se primjenjuje "u hrvata", čemu se boriti protiv pljačkaša, kad možeš postati jedan od njih. Ali taj model deranja jarca je ustvari ponešto razrađeniji od pukog držanja napuhanih cjena.
Najviše papirnate konkurencije naravno ima među trgovačkim lancima. Tu se između ostalog mogu naći: Metro, Getro, Mercatone, Kaufland, Billa, Merkator, Bauhaus, Lesnina, King Cross... neki nazovi hrvatski kao Konzum, Kerum, Pevec itd. U stvari praktički jedina privredna grana koja se razvija je trgovina, bilo robom bilo impulsima i SMS porukama. Onda se u njoj zapošljava "pućanstvo" da bi moglo otplaćivati preskupe kredite stranih banaka, koje diže da bi kupovalo strane mobitele i ostalu njihovu robu koja se drži po trgovačkim lancima i plaćalo strane impulse, vozilo strane aute i tankalo ih stranom naftom. Onda još za kraj filijale stranih banaka plaćaju svojim matičnim kućama kamate na kredite koji tu priču omogućavaju, plus naravno dividende. Zanimljiv princip višestrukog naplaćivanja poreza na budale. Ali nije to bitno, bitan je Samsung televizor da bi se mogla gledati Meg Ryan na hrt! Ne?
Istina razvoj i rast kapitalističkog društva se temelji na hiperpotrošnji. Ali na hiperpotrošnji i izvozu vlastite robe. Koliko god slogan "Kupujmo hrvatsko" nekom interesantno zvučao, kupovina zdenka sira i dukat mlijeka neće tu bog zna što promijeniti. A i njih ćete vjerovatno kupiti u Getrou. Yugo možda ne traje dugo, ali ide puno bolje nego Hrgo. Slovenci imaju Clio, Bosanci Fabia-u, a Hrvati razna strana zastupništva pod maskom Pave Zubaka i njemu sličnih. Glavno da "Imamo Hrvatsku". To što ispod malim slovima piše vl. Frantz Schantz, Joe Shmoe, Yitzak Karabin ili eventualno Anto Nekikurac je izgleda nebitno! Stoga vježbajmo malo svi skupa, da zvuči uvjerljivije; beeeeee Musa beeeeeeee Musa BEEEEEEEEEEEEE BEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
|