26

ponedjeljak

srpanj

2021

Bolje sutra :)

Što je uistinu strah?
Zaista nisam znala sve dok ga na svojoj kozi nisam osjetila...Inace po prirodi sam jako emotivno krhka,labilna,lako povodljiva,bez samopuzdanja,bez svog izgrađenog stava i karaktera...
No to nisam shvatila do unazad par mjeseci kada me obuzela nesigurnost,strah same sebe sto je dobro po mene ,a sto nije,sto je prihvatljivo,a sto nije, taj osjecaj ne mogu opisati,rob vlastitog tijela duha i uma...,i zaista tesko je gubiti sebe u sivim pogledima jel gubivsi sebe gubimo sve oko nas... Ali opet nadam se da je to samo skola mlada sam ,vima sam davala da me gaze,ismijavaju ,sprdaju nisam osoba od samosazajevanja,ali to je istina...
Nadam se da cu iz ovog vrtloga izaci pozitivna,jaka i stabilna mlada djevojka!

Dan po dan

Danasnji dan bio je malo izbezumljen i tup..Krevet me vukao svim silama u snove gdje uvijek volim mastati o pozitivnim mislima..Moj danasnji maclacak bio je raznolik pomalo uspavan,pomalo nesiguran,pomalo znatizeljan..Kad mi se dogodio uragan maslacaka naglo sam digla svoje umrtvljeno tijelo dotjerala se i povukla malu sekicu na kavu..Iako je ona premala i u svojem filmu ,tako sam bila i ja na tren u svojim vizualnim i nestvarnim filmovima,ali hej opet kroz setnju. sjetila sam se maslacka i ispuhala sam taj dio sebe umivsi lice hladnom vodom i rastegnuti vrat…Toliko sam nestrpljiva toliko zelim imat svoj um nad kontrolom ali onda se sjetim koliko me polja maslacaka jos ceka B
Proslost se nemoze izbrisati ,niti ljude ,niti dogadaje niti trenutke ,ali zato mogu mjenjati sadasnjost iako sam dosta ljena po pitanju same sebe i trganja maslacaka iz dana u dan,ali dubina mene vjeruje da ce iz svih tih maslacaka izniknuti jedan divan i predivan zuti maslacak<

25

nedjelja

srpanj

2021

Maslačak

Maslac ak
Pozdrav ekipa.B
Inace po prirodi sam dosta duhovita,nasmijana i vedra osoba..(barem me jednim dijelom po tome ljudi poznaju)…
Nisam osoba od samosazaljevanja, pridavanja paznji, isticanja…
Ali ima jedan dio mene koji je dosta zeznut…U zadnjih par godina, poc evs i od tes kih anksioznih napadaja koji su mi iscrpljivali svu moju pozitivu i nadu za bolje sutra,bila sam kao u lancu zacaranog kruga koji se vrtio kao ringispil…
I hej USPJELA sam i prebrodila sam i to da nazovem SRANJE, jer z elim uz ivati u z ivotu, i radovati se svakoj sekundi koja mi je dana ..Ali sada,nazalost, moj mozak mi mira ne da.Nakon lijepe dvije godine mira uvijek moja pozitiva mora nastradati na neki nacin..Krenula sma u borbu, a ta borba je sama sa sobom ,svojim mislima, svojim razmisljsnjem ,svojim stavovima,i naravno, evo opet za razinu jaci oblilk moje borbe s kojom se borim iz dana u dan…Moja obitelj je prekrasna,naravno,svakom je njegova najdraza,ali znata kada imate silnu podrsku svakoga : majke,oca , sestre, brace,decka,itd… Najvise su mi znacile rijeci moje tete koja me je tjesila iz dana u dan telefonski i dokazivala mi vrijednost same sebe, ali moje misli rade suprotno i sada sam u tolikom tupom i bezobraznom krugu u kojem sam otupila na osjecaje , na podrsku,koju iz dana u dan trudim se poklonit i reci hej mama ja sam dobro ili hej tata hvala ti za sve, hej braco hvala ti sto brines i zoves, hvala na razumijevanju HVALA vam svima,ali ne hvala kao jedna obicna rijec…, fali mi ono sto sam barem uvijek imala u sebi ta toplina rijeci zahvale svima sto su uz mene sto razumiju sve ovo sto su tu pored mene unsvakoj sekundi…Cesto pred spavanje znam sama reci mozda sam se malo pogubila mozda je to samo nesto s cim moram prihvatit zivjeti,a toliko dio mene ne zeli prihvatit i zivjet s takvom vrstom misli jel ja to nisam! Horor film u vlastitoj glavi pored svih toplih i dobroh ljudi koji su ostali uz mene i podupiru me..A ja ja im se od srca ne mogu nasmijati…Fali mi dio mene osjecam se toliko prazno,toliko tupo fali mi mir fali mi osjecaj sigurnosti , a ne hej sta ako se probudim sutra s opet nekom novom vrstom strahova..Znate i istinina je lakse je reci nego zbilja se potrudit i ici dalje, ali ja kako mama uvijek kaze ili je kod mene crno ili bijelo, ili budem presretna ili povucena u sebe u svojem zlobnom svijetu koji su nacinili ZLOBNI ljudi.Malo tko je danas istinski dobar…Ali zato to malo vrijedi cuvati..Naziv ovoga dala sam ime Maslacak jel jednom prilikom moja draga teta Renci objavila je sreca je puhati maslacak..A za mene taj maslacak ste svi vi kojima ovo pisem ,i puhat cu ga dok god ova agonija stane makar to bilo tone maslacaka na mojim ledima…

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.