Dnevnik jedne kozmetičarke

petak, 01.04.2005.

EM...PATI...JA

Da me samo jednom melankolije zaobiđu, dal bih bila ovakva kakva jesam?
Svi imamo nevjerojatnu naviku druge ljude optuživati za svoje probleme, neuspjehe. Ponekad i ja, priznanjem. Ma koliko god bolno bilo, treba sebi osvijestiti kako smo sami tvorci vlastitih sudbina. Mene ta izjava pogađa. Ne tješi me kako svi mi imamo briga, problema... o, ne! Uvijek ću si naivna, umorna od promišljanja postaviti isto pitanje: zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?!
Ne znam od čega smo mi to ljudi satkani-vjerujem da je u sve nas posađeno isto sjeme, samo što je jedno tlo plodnije, drugo nešto manje... Ne vjerujem kako čovjek može biti ili loš ili dobar. Glupost. Da je tako, pola bi nas bilo nalik Hitleru, pola Majki Terezi. Sve se u nama ljudima mješa: okolnosti, društvo, stav o sebi, odgojno-tradicionalno i nova saznanja... sve se to izmjenjuje. Mene razdiru ta metafizička pitanja jer previše je podudarnosti da bih to shvatila kao slučajnosti. Ništa se slučajno ne odvija! Još me jedno pitanje često prati: zašto ja od svih mogućih zanimanja na svijetu radim upravo ovo?
Ok: imam direktan kontakt sa drugim čovjekom, blizak, intiman, diskretan. Zašto moram upijati sve, poput spužve? Nosim u sebi stotine sudbina. Mislim o njima. Želim pomoći. Želim utješiti. Želim voljeti ljude. Voljela bih da ljudi osjećaju jedni druge. Ne mislim pri tome da smijemo uzimati za pravo i postavljati ljudima neugodna pitanja. Mislim na čisto, iskreno razumjevanje. Nije, nije nama ljudima lako. Lomimo se potvrditi sami sebi, drugima, potvrditi se društvu, obiteljima. Zato trebamo jedni druge.
Bit ćemo razočarani mnogo puta, patit ćemo ali disati i živjeti punim plućima ako slušamo svoje srce. Odvažimo se. Slijedimo ga.
«Sigurne plovidbe nema, a držati se kopna odveć je banalno!»
- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • There are armies that must not be attacked, positions that must not be contested, commands of sovereign that must not be obeyed.
    The general who thoroughly understands the advantages that accompany variation of tactics, knows how to handle his troops.
    THE ART OF WAR
    Sun Tzu

Linkovi

Općenito

  • Ah... masaža! Veliki je to užitak. Nije lijepo samo biti dodirivan, već i dodirivati. Bitan je svaki pokret, svaki dah. To je velika sila koja se koncentrira i raspršuje. Često mi je žao što naši ljudi koji puno rade ili nemaju vremena masirati se ili im je to prevelik mjesečni izdatak. Kad bi samo znali koliko to snage da čovjeku. zapravo, ispravno bi bilo svakom čovjeku osigurati, ak treba preko socijalnog, masažu tijela tjedno! Kad je radim, imam osjećaj da iscjeljujem čovjeka. Ne samo to, budim u njima životnu energiju, oslobađam ih napetosti, izgrađujući zdravlje, umanjujući strahove i nesigurnosti. Masaža poveže fizičko i duhovno u čovjeku: bitno je da je to dvoje svjesno jedno drugoga. Kad jest tako, počinjemo se voljeti ali na način da cijenimo i upoznajemo svoje organe, osvjestimo disanje. Ne volim masirati nervozna ili neraspoložena. Volim kada mi je klijentica čista, smirena, kada prati moje pokrete i kada ne priča puno. Pričom se gubi sve ovo što sam navela ranije. Nastojim se držati one stare hrvatske: dobro se dobrim vraća! Ja isto masiram uvijek čista i uredna, oprane kose, čistih zubiju i nogu (masiram bosa). Ne respektiram ali toleriram one višeručne masaže, za mene je to prebrzo, prenapadno. Mislim da je manje-više.
    Razmišljam kako ja to jako volim: i masirat i depilirat i njegovati lica. Jako je naporno, jako teško, često i psihički. I svašta mi se nešto događa. I svašta nešto moram a ne želim to? Moram, pih!!! Ništa se ne mora osim mrijeti.