Life and everything

Hodala je ulicom i došla do zida. U želji za prolaskom, lupila je glavom u zid. Zid nije popustio, pa je opet probala. No, zid je bio uporniji, te je glava pukla, a osoba završila u bolnici.

Po izlasku iz bolnice, otišla je u šetnju, te nabasala na isti onaj zid. Poučena prijašnjim iskustvom, okrenula se i otišla drugim putem. Još puno puta je šetajući naišla na taj zid, ali nije lupala glavom o njega.

Kako je vrijeme prolazilo, tako je blijedila uspomena na ozljedu i boravak u bolnici. Dolazak pred zid bi opet budio želju za rušenjem glavom. Dakako, postojali su i drugi načini prolaska, ali su uglavnom bili ilegalni, ili su se kosili sa nekim temeljnim moralnim načelima osobe.

Stoga je osoba, predstrožnosti radi, počela izbjegavati ulice koje su vodila ka zidu.

"Ta svijet je velik, mogu i bez tih ulica" govorila je osoba sebi.

Tu i tamo, u osobi bi se javila želja da prošeće baš tim ulicama, ali bi to obično potisnula u sebi. Ako bi se čak slučajno i našla u nekoj od tih ulica, okrenula bi se i otišla. Tako je osoba uglavnom bila sretna i bez tih ulica.

Većini drugih osoba nije se svidjelo ponašanje osobe...