gledaš li u žarko sunce
ili ruke stavljaš na oči svoje
vidiš li maske, prepoznaješ glumce
il' i dalje poklanjaš sve što je tvoje.

daj da te pitam kao da ne znam
kamo svoju misao svraćaš
kako dubok preskačeš bezdan
čime svoje uspomene plaćaš.

ajd ponesi trošne riječi
pjesniku ne treba više od slova
ponesi most koji neću prijeći
ponesi težinu mojih okova..

Joseph...

nisu više riči moji pogledi
nisu dani moji dvorjani
mora su moja pusta i plitka
nestalo je ono što se zove bitka...

nisu pisme što su nekad bile
nisu jutra što bi moje usne tile
plaže su moje pijeskom zatrpane
ne nosim više sunce u tmurne dane..

ne trčim više za plavim bojama duge
teško tražim tebe u očima druge
i nima one poznate vatre za raspiriti
nima voje za slipo srce smiriti..

a jubija san sobom koliko san moga
jubija san dušom i tilom i i više od toga
stvara san život rukama svojim
reka san da se ničega ne bojim..

a laga san ka kurba bez imalo duše
sad čekam da prah srca vitar otpuše....