kršćanska-curka

Jednostavna molitvena svakidašnjica započela je ponovno svoj tijek u koritu mojeg života kojeg si satkao od mnoštva kamenja i stijena.
Hvala Ti za novu svježinu Tvojih voda, za njihovo propinjanje i prelijevanje preko mojih izbočina... za slapove i njihov šum.
Radost je utkana u glazbu oblikovanja stijenja u oblik koji si Ti zamislio Stvoritelju. Svoje korito stavio si baš na ovo mjesto, da njime plove baš ovi ljudi.

Molim te za njih, da im putovanje bude sretno. Ne dopusti da se njihove barke spotaknu ili razbiju o moje grebene. Želim im biti mjesto gdje Te mogu naći. Zato nemoj u meni nikada presušiti, nemoj me ostaviti bez šuma svoje Riječi. Ti to ne bi ni učinio, jer Tvoja ljubav se samo zna prelijevati i teći, i pobijediti moju plitkoću.
Godine donose svoje. Tako i događaji. Između kamenja postalo je neprohodno, prijetila je ustajalost, beživotnost. Ti si poslao nove svježe vode čijim si tijekom ponovno počeo oblikovati moje kamenje u dno rijeke koja teče. Dubine moje izgaraju zahvalnošću. Tvoja silna djela koja si načinio preplavila su moje dane. Ti si vječan. I mene ispunjaš vječnošću.
Kako da Ti zahvalim??
Moj glas je preslab.
Zahvaljivat ću Ti tako da jednostavno budem, svim srcem, svakom stijenom, svakim zavojem, širinom i dubinom, Tvoje korito – jer Ti to želiš!