Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Drugovi, umoran sam. Maj je mjesec u kojem nebrojeni praznici krase nasu drzavu bogate povijesti i svijetle tradicije. Praznik rada, moj rodjendan, godisnjica, Dan pobjede nad fasizmom, Dan bezbjednosti, zavrsetak II svjetskog rata, dan RV i PVO, Dan mladosti… Dan ne nabrajam dalje. Dodajmo tome i velebnu tradicionalnu manifestaciju ruske vojne moci na Crvenom trgu kojoj sam ove godine prisustvovao. O tom radosnom, i za nasu stvar vaznom dogadjaju cu drugom prilikom, a danas cu se osvrnuti na stafetu i Dan mladosti koji sam skoro previdio.  Po mom povratku iz Rusije na umu sam imao samo poduzi odmor i mirovanje. Ali narod je imao druge planove, a sto narod zeli, ja odbiti ne mogu. Po mom slijetanju na krcki aerodrom docekan sam pjesmom i limenom glazbom. Cemu sve ovo, pomislio sam; mozda se to ona budaletina od komesara pokusava iskupiti… “Druze Tito sretan ti rodjendan!”, odjeknulo je aerodromom iz tisucu prisutnih grla. Eh, jadna mi majka, pa danas je Dan mladosti. Kako sam to mogao zaboraviti. Narodu, naime, nikada nije smetala cinjenica da sam rodjen 7. maja, vec su uvijek proslavljali moj rodjendan tri tjedana kasnije, svecano se ukljucujuci u stafetu koja je, premda napravljena od drveta ili metala, nosena kao da je od suhoga zlata kroz sva mjesta nase zemlje gdje se zaustavljao autobus. Jos se sjecam opsirnih izvjestaja domace stampe koja se znala raspisati o seljacima koji su u stavu mirno pozdravljali prolazak stafete. Ponovilo se… Komesar me je obavijestio da cijela zemlja stoji i ceka da otkuca dvadeseti sat kako bi poceo slet posvecen meni i mladima na nogometnom stadionu Kantrida. Krenuli smo prema stadionu gdje sam se po dolasku smjestio u svecanu lozu. U mom kratkom obracanju prisutnima, imajuci na umu Komesara, upozorio sam na poteskoce za koje su krive unutarnje snage u samoj partiji. Pametnomu dosta… Komesar, nedajuci se smesti, je sa zanosom i gotovo u transu izvjestavao peko razglasa prisutne o nosiocima stafete, organizaciji u kojoj je ucestvovala sama elita radnickog pokreta, najveci jugokompozitori, scenografi i redatelji, kao sto je Anton Vrdoljak, te on sam naravno. On uvijek pocasti namjenjene meni pretvara u vlastitu promociju… E moj komesarski egomanijace… Partija moze bez tebe, ali ti ne mozes bez partije. Stafeta mladosti stigla je na stadion u tocno 20 sati, nakon cega je uz pratnju okolnih tvornickih sirena i klicanja gradjana prenijeta stadionom kroz omladinske ruke do Grigora Licula, ucenika i uzornog omladinca kojem je ove godine pripala cast da mi uruci stafetu sa pionirskom porukom:  “Uradili smo mnogo, mozemo jos vise; Omladina nasa, kao jedan dise. Ugradicemo ljubav, u sva nasa djela; Ponositi ce se nama domovina cijela. Najdrazi druze, blagoslov da nam das; Marsale Broze, ti boze sto po zemlji hodas. Jer omladina koja ima Tita marsala uza se; Za buducnost svoju ne treba da se brine.”  Primio sam stafetu stoicki te cuo iz mase povik: “Druze Tito, kruha bez motike!”… Smeo sam se na trenutak, ignorirao opasku i sabrano se obratio prisutnima:- Neka ova stafeta ne bude simbol jugonostalgije, nostalgije za boljim vremenima i punijim dzepovima... Neka ova stafeta ne bude izraz ogromnog nezadovoljstva i depresije, vec mira i medjusobne vjerske i partijske tolerancije. Neka bude simbol mladosti, ljubavi i slobode! Narod je pozlatio moj govor gromoglasnim aplauzom, te je krenula organizirana radost. Po intoniranju himne, pusteno je u zrak tisuce balona ispracenih spletom pjesama iz narodnooslobodilacke borbe. Zatim su na scenu stupile omladinke i omladinci sa kulturnoumjetnickom revijom pjesama, recitacija i plesa. Silna radost se kotrljala stadionom do sitnih sati.  |
|
Drugovi, Ja sam momentalno u Rusiji. Ne po partijskom zadatku, vec zbog proslave sezdesete obljetnice pobjede nad antifasizmom. Moj komesar vas je trebao obavjestiti o tome, ali on je izgleda prodana dusa. Dok sam ja u blizini igra se avantgarde radnicke klase, a sada vjerovatno vec ljubi popovima ruke i mete pred njihovim mantijama. U zemlju se vracam uskoro, pa cemo proslaviti Dan mladosti. A moram se naci i sa onim Vrdoljakom. Stalno me nesto zivka. Tito |
|
Dragi drugovi, Iako sluzbeno ne slavim rodjendan do 25. maja, rodio sam se na jucerasnji dan prije 113 godina. Naime, nikada nisam zelio da ovo rodjendansko slavlje iz mojeg obiteljskog kruga predje u kalendar nacionalnog rituala. Ipak, dozivjeti 113 godina nije mala stvar, te su se moj najblizi suradnici iz generalstaba uistinu potrudili oko organizacije, u odnosu na ono na sto sam navikao skromne, ali primjerene i vesele proslave mog rodjendana.  Jutrom sam se obrijao i navukao svoju bijelu marsalsku uniformu, te izasao iz kuce namjeravajuci krenuti u setnju, kada me iznenadi pljesak i pjesma drugova u dvoristu. Moj Komesar nije gubio vrijeme ukazavsi jos jednom na sveukupnost moje licnosti i djela. Uz sveopce odobravanje receno je da je moja velicina u tome sto sam bio legendarni vodja jugoslavenskih partizana u ratu, sto sam ujedinio i podigao zemlju iz pepela, sto sam 1948. rekao Staljinu “NE”, sto sam uveo samoupravljanje 1950., sto sam 1961. bio inicijator i domacin Prve konferencije nesvrstanih, pokreta koji je postao nada covjecanstva itd., itd… Priznajem, bilo mi je pomalo neugodno, ali jao si ga ptici koja se srami svoga perja. Nakon Komesarovog prigodnog govora, pljeska i skandiranja prisutnih, primio sam sluzbenu rodjendansku cestitku: “Pozdrav sto ga vjetar donosi po ptici, san sto za budjenje isporucuje danu… Ne odajemo li, mozda, postovanje nasem narodu koji je najodsudnijim trenucima umio iznjedriti svoje najbolje ljude i rodio nam heroja dostojnog nase buducnosti? DRUZE TITO, SRETNO I DUGO!"Ma stislo mi se grlo i ovlazile oci… Poezija…  Na stolovima je bilo svega i svacega iz svih nasih krajeva: vo’ od 300 kila s raznja, grah cobanac, brodet od skarpine, pura i mlijeko, sarma, domaca meza - kulen (sudzuk), strukli, te ogromna torta koju su umijesile marljive ruke drugarica iz partije. Stvarno su se svi istinski potrudili i uspjeli prirediti jela za svaciju dusu, dupe i srce. A sta da vam kazem o samom slavlju? Plesalo se i pjevalo kako to samo nas narod zna i umije. Ja sam osobno otpjevao “Sa Ovcara i Kablara”, sto je prisutne drugove i drugarice posebno razveselilo. Uz slasno jelo i dobru kapljicu razgovaralo se i pjevalo jos dugo u noc. |
|
Vladimir Bebić u emisiji "Piramida" na HTV-u, kako je objavljeno na forumu Slobodne Jugoslavije: "Ovo će mi vjerojatno naškoditi na skorašnjim lokalnim izborima,ali ja ću Vam, hrvatski narode, reći istinu koju Vam 15 godina hrvatski mediji uskraćuju. Dok je Tito bio živ i dok je bila SOCIJALISTIČKA Jugoslavija, 90% ljudi je živjelo, a 10% onih koji im ne bi dalo da žive su bili u zatvorima, a danas tih 10% iz zatvora žive, a 90% ljudi umire. Danas predstavnike državica ex-Juge u evropskim i svjetskim institucijama primaju na njihove izričite zahtjeve, usput, na marginama, u hodnicima, na balkonima... U vrijeme Tita toga nije bilo! A što se tiče režisera Antuna Vrdoljaka i ostalih licemjera dojučerašnjih Titoulizivača, a današnjih Titopljuvača, oni imaju više zastava u džepu od Ujedinjenih naroda i vade ih po potrebi kao na tekućoj traci." Generalstab zeli ovom prilikom dodati da ce Antun Vrdoljak u vrlo skoroj buducnosti biti sluzbeno primljen od strane druga Tita na casicu razgovora. |
 A sta sada zemljo juzna, Ako nas tko pita? Reci cemo: Opet Tito, Tito poslije Tita. Reci cemo: Opet Tito, Tito s nama zivi, Jeste Tito samo jedan, Ali Tito smo i mi. |
|
Drugovi, U Rijeci je danas osvanuo treci maj. Nije ovo treci maj kao sto su do sada treci majovi bili. Ovo je treci maj nad majovima! Ovo je treci maj majovski!  Na danasnji dan prije sezdeset godina sam sa 4. armijom oslobodio Rijeku i vratio ju u okrilje matice zemlje. Posljedice tog radosnog dogadjaja osjecaju se u Rijeci i dan danas, nigdje jasnije nego li u nasem najvecem brodogradilistu - 3. maju, ciju stogodisnjicu postojanja danas sa ponosom slavimo. Ovog posrnulog stogodisnjaka iz kojeg je u svijet otišlo više od 600 brodova i koji je bio ambasador nase nacionalne industrije, znanja i identiteta, danas muci samo jedna dilema: kako dozivjeti 101.  Od ranog jutra, dok se u svjezem zraku jos nisu jasno razabirali obrisi nase najvece luke, Rijeka je vec bila ustalasana. Na proslavu ova dva velika jubileja pozivala su sva javna glasila, a stampa je opisivala: “Radosne pripreme za pocetak milog dogadjaja nisu remetile kilometarske kolone gradjanstva koje su se sakupljale u centru grada”. Ocekivao se najsvecaniji trenutak, pocetak velike smotre snage, rada i radosti u kojoj su clanovi frontovskih i omladinskih organizacija, kao i zene iz afezea, nosili parole o premasenim radnim normama i odanosti socijalizmu: “Druze Tito, iako nije bilo narudzbi, plan smo ostvarili sa 100 posto”, “Borimo se protiv sabotera i neradnika”…  Odmah uz njih koracala je omladina obucena u narodne nosnje rijeckog zaledja i Liburnije pjevajuci “Zovi, Tito, evo nas”. Ja sam se, dirnut vidjenim, sa bine obratio narodu sljedecim rijecima: “Upravo vi, gradjani Rijeke, ste medju prvima osjetili brutalnost fasizma, te ideologije koja je proizvela zlocine golemih razmjera! Zalosno je da uvijek iznova treba podsjecati na cinjenicu da smo se mi pobunili protiv te ideologije u ime slobode, jednakosti i napretka. Zalosno je da jos uvijek ima onih koji izvrcu tu cinjenicu u funkciji dnevno-politickih kalkulacija!”  Nakon te kratke umne gimnastike uputio sam se u 3. maj, gdje je bio uprilicen susret sa radnistvom. Clanovi radnih kolektiva pokazali su mi nabavljene masine i tek pristigla privredna vozila. Ugodno iznenadjen vidjenim, rekao sam im kako je ovo, uz udarnicku produktivnost, dokaz da radni covjek ne smije posustati pred trenutnim poteskocama, neisplacenim placama i kreditnim zaduzenjima. Nista nas ne smije iznenaditi, moj narode, i nas elan mora rasti kako bi se jasno razabrao put u nasu bolju samoupravljacku buducnost. Tito |
Drugovi, Na pocetku vam zelim cestitati Prvi maj. Iako se taj dan medju nasim narodima slavi kao Praznik rada - praznik odmora i zaborava, ja vas ovom prilikom zelim podsjetiti da je to dan borbe i sjecanja. Danasnji dan obiljezava se u znak sjecanja na proletarijat Chicaga koji je polozio svoj zivot na oltar revolucije boreci se protiv eksploatacije i kapitalistickih okova prije kojih stotinjak godina. Borba koju su oni vodili nije zavrsena; borba za bolji svijet lisen bijede eksploatacije i nepravde jos traje! Borba za svijet u kojem ce oni koji su danas nista postati sve, danas i ovdje je aktualnija vise no ikada! Potpuno beznadje u kome se radni narod nasih bratskih republika danas nalazi moze jedino biti prevladano beskompromisnom borbom sa narodnim ugnjetacima koji svoj ugodan zivot baziraju na vasem pokradenom radu. Cini se da je jedina svrha vasih drzava objezbjedjivanje uslova za nesmetano eksploatiranje radnistva. Alternativa u vidu opozicijskih stranaka i partija je tijekom svog mandata pokazala identicno, ogavno anti-radnicko lice. Potpun bankrot predstavnicke demokracije je svima ocigledan. Ostala je samo jedna, istinska, alternativa ovom potpunom barbarstvu: JA! Samo ja na celu revolucionarnih snaga mogu biti oruzje vaseg oslobodjenja.UVEDITE TRACAK NADE U SUMRAK NASE POVIJESTI! ZIVJELA BORBA! ZIVJELO BRATSVO I JEDINSTVO! Drug Tito |