Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Drugovi, umoran sam. Maj je mjesec u kojem nebrojeni praznici krase nasu drzavu bogate povijesti i svijetle tradicije. Praznik rada, moj rodjendan, godisnjica, Dan pobjede nad fasizmom, Dan bezbjednosti, zavrsetak II svjetskog rata, dan RV i PVO, Dan mladosti… Dan ne nabrajam dalje. Dodajmo tome i velebnu tradicionalnu manifestaciju ruske vojne moci na Crvenom trgu kojoj sam ove godine prisustvovao. O tom radosnom, i za nasu stvar vaznom dogadjaju cu drugom prilikom, a danas cu se osvrnuti na stafetu i Dan mladosti koji sam skoro previdio.  Po mom povratku iz Rusije na umu sam imao samo poduzi odmor i mirovanje. Ali narod je imao druge planove, a sto narod zeli, ja odbiti ne mogu. Po mom slijetanju na krcki aerodrom docekan sam pjesmom i limenom glazbom. Cemu sve ovo, pomislio sam; mozda se to ona budaletina od komesara pokusava iskupiti… “Druze Tito sretan ti rodjendan!”, odjeknulo je aerodromom iz tisucu prisutnih grla. Eh, jadna mi majka, pa danas je Dan mladosti. Kako sam to mogao zaboraviti. Narodu, naime, nikada nije smetala cinjenica da sam rodjen 7. maja, vec su uvijek proslavljali moj rodjendan tri tjedana kasnije, svecano se ukljucujuci u stafetu koja je, premda napravljena od drveta ili metala, nosena kao da je od suhoga zlata kroz sva mjesta nase zemlje gdje se zaustavljao autobus. Jos se sjecam opsirnih izvjestaja domace stampe koja se znala raspisati o seljacima koji su u stavu mirno pozdravljali prolazak stafete. Ponovilo se… Komesar me je obavijestio da cijela zemlja stoji i ceka da otkuca dvadeseti sat kako bi poceo slet posvecen meni i mladima na nogometnom stadionu Kantrida. Krenuli smo prema stadionu gdje sam se po dolasku smjestio u svecanu lozu. U mom kratkom obracanju prisutnima, imajuci na umu Komesara, upozorio sam na poteskoce za koje su krive unutarnje snage u samoj partiji. Pametnomu dosta… Komesar, nedajuci se smesti, je sa zanosom i gotovo u transu izvjestavao peko razglasa prisutne o nosiocima stafete, organizaciji u kojoj je ucestvovala sama elita radnickog pokreta, najveci jugokompozitori, scenografi i redatelji, kao sto je Anton Vrdoljak, te on sam naravno. On uvijek pocasti namjenjene meni pretvara u vlastitu promociju… E moj komesarski egomanijace… Partija moze bez tebe, ali ti ne mozes bez partije. Stafeta mladosti stigla je na stadion u tocno 20 sati, nakon cega je uz pratnju okolnih tvornickih sirena i klicanja gradjana prenijeta stadionom kroz omladinske ruke do Grigora Licula, ucenika i uzornog omladinca kojem je ove godine pripala cast da mi uruci stafetu sa pionirskom porukom:  “Uradili smo mnogo, mozemo jos vise; Omladina nasa, kao jedan dise. Ugradicemo ljubav, u sva nasa djela; Ponositi ce se nama domovina cijela. Najdrazi druze, blagoslov da nam das; Marsale Broze, ti boze sto po zemlji hodas. Jer omladina koja ima Tita marsala uza se; Za buducnost svoju ne treba da se brine.”  Primio sam stafetu stoicki te cuo iz mase povik: “Druze Tito, kruha bez motike!”… Smeo sam se na trenutak, ignorirao opasku i sabrano se obratio prisutnima:- Neka ova stafeta ne bude simbol jugonostalgije, nostalgije za boljim vremenima i punijim dzepovima... Neka ova stafeta ne bude izraz ogromnog nezadovoljstva i depresije, vec mira i medjusobne vjerske i partijske tolerancije. Neka bude simbol mladosti, ljubavi i slobode! Narod je pozlatio moj govor gromoglasnim aplauzom, te je krenula organizirana radost. Po intoniranju himne, pusteno je u zrak tisuce balona ispracenih spletom pjesama iz narodnooslobodilacke borbe. Zatim su na scenu stupile omladinke i omladinci sa kulturnoumjetnickom revijom pjesama, recitacija i plesa. Silna radost se kotrljala stadionom do sitnih sati.  |