Ta mi je pjesma pala na pamet kad je pred par dana na naslovnoj strani blog.hr-a izašao osvrt na moj post "BlogDay", kojeg sam s ponosom proslijedio uredništvu nakon Leonidinog prijedloga (ako se ikad sretnemo, častim te što god hoćeš...ostali-odjebite!).
Bio sam ovaj vikend u Mostaru, ženio mi se kolega iz srednje škole... Bilo je to izvorno hercegovačko vjenčanje s punim rasporedom: vjenčanje na misi, povorka automobila od Mostara do Čitluka, velika hotelska sala, preko 350 ljudi i specijalitet večeri - cajke.
Upravo ovo zadnje je posebno obilježilo večer, jer kako sam ja poznat kao veliki anti-cajkaš (molim razlikovati od izvornog bosanskog melosa, tzv. sevdaha) koji je bio na jednoj jedinoj cajki u životu(zbog čiste radoznalosti), tako sam skoro cijelu večer prosjedio za stolom...radi mladenaca je trebalo i malo cupkati, pa sam se nekako prisilio, iz poštovanja prema kolegi, odcupkati dvije-tri cajke.
Moram sebi postaviti jedno pitanje: ne ide mi u glavu kako netko ko na početku pira prvo se pomoli Očenaš, pa svira Lijepa Naša, pa Ponosna zemlja Hercegovina, a onda svi skupa cupkaju na Cecu i ostale četničke tvorevine. Otkad su te stvari kompatibilne? Slobodno komentirajte, jer doista mi nije jasno...
Pir ipak nije bio katastrofa, ukupan dojam je ipak dobar. Najlijepše je te večeri bilo vidjeti mladence, takvu sreću nisam davno vidio...Bobo i Zorana, nek Vam je sa srećom!
Po povratku iz Mostara, iscrpljen i umoran skupio sam nekakvu prehladu, kako mi ovdje kažemo "hunjavicu". Neka dosadna prehlada, slinim i suzim cijeli dan jučer i danas...nesnosno...
...danas je pala prva prava jesenja kiša...onako siva i uporna...nema više kupanja...
"...kad su laste odlazile sve je tužno, tužno bilo..."
|