petak, 12.11.2010.
Budimpeštanska čarolija
Grad bogate prošlosti, izvrsne kuhinje i čardaša
Povijest i položaj / Šetnja gradom / Doživjeti čardaš / Posjet kraljevskom dvorcu / Mađarska danas / Zemlja za svačiji ukus
Budimpešta leži na Dunavu i zauzima površinu 525 kilometara kvadratnih. Na zapadnoj obali rijeke nalazi se Budim, a na istočnoj obali Pešta. Dunav protječe u dužini od dvadesetosam kilometara. Širok je do pola kilometra, ali je srazmjerno plitak tri do pet metara. Položaj grada je povoljan, jer se nalazi na mjestu gdje panonska nizina prelazi u dunavsko brežuljkasto gorje. Grad je važno prometno čvorište između zapadne i istočne Europe. Arheološki nalazi potvrđuju da je već u četvrtom tisućljeću prije Krista ovdje postojalo naselje. Također su pronađeni i ostaci kasnijih kultura iz brončanog i željeznog doba. U prvom tisućljeću prije Krista živjela su ovdje ilirska i keltska plemena. Rimljani dolaze u ove krajeve u prvom stoljeću prije Krista i osnivaju naselje Contra-Aquincum. I danas se mogu vidjeti ostaci rimskih vila, utvrda i bedema. Za vrijeme seobe naroda u panonsku nizinu najprije dolaze Slaveni, a potom i u devetom stoljeću mađarska plemena. U desetom stoljeću Mađari prelaze na kršćanstvo i njihov prvi kralj je Isztvan (sveti Stjepan), na taj način se oni uklapaju u europsku porodicu naroda. Važno je spomenuti i zajedničku povijest Hrvata i Mađara nakon propasti hrvatske države početkom dvanaestog stoljeća i ulaskom Hrvatske u personalnu uniju s Ugarskom. Budim zauzimaju Turci u drugoj polovici šesnaestog stoljeća. Grad i njaveći dio Mađarske su u njihovim rukama do konca osamnaestog stoljeća (nakon turskog poraza kod Beča i protjerivanja Turaka na Balkan).
U novijoj povijesti Mađarska je sastavni dio Austro-ugarske monarhije. Nakon nagodbe i burnih povijesnih događaja koji su joj prethodili Hrvatska ulazi izravno u interesnu sferu Ugarske dok Istra i Dalmacija dolaze pod Beč. U dualističkoj Monarhiji Hrvati proživljavaju teške dane. Nakon propasti Austro-ugarske, Mađarska postaje neovisnom republikom i po Versajskom ugovoru gubi gotovo trećinu svojih teritorija. O najnovijoj povijesti nije potrebno mnogo govoriti, jer je poznata.
Šetnju Budimpeštom započet ćemo, 11. travnja 2010. godine, obilaskom starog Budima. Budim leži na zaravni izravno na Dunavu i sastoji se od utvrđenja i građanskog dijela. Tu je i kraljevska rezidencija već od osamnaestog stoljeća.
Šetajući gradom, ponovno sagrađenim nakon istjerivanja Turaka, na svakom koraku osjećamo dah prošlosti. Zgrade u baroknom i klasicističkom stilu stoje jedna do druge. Budim je povijesni dio grada i na njegovim ulicama uglavnom se susreću turisti iz cijelog svijeta. Oni posjećuju i fotografiraju najznačajnije spomenike poput crkve svete Magdalene, povijesnog muzeja (u doba mađarske revolucije 1848. godine u zgradi je bio zatvor). U Tanacsics Mihalyevoj ulici stanovao je u zgradi broj sedam Ludwig van Beethoveen kada je 1800. godine u Budimu održavao svoje koncerte. U blizini je internacionalni hotel Hilton, sjajno uklopljen u dobro očuvani kompleks zidina i gotičkog samostana, porušenog za vrijeme turske vladavine. Iz Alasz-baszta restorana (čuveni riblji restoran) pruža se prekrasan pogled na Dunav, monumentalnu zgradu parlamenta (za koju mnogi tvrde da je ljepša od buckinghamske palače).
Uz zvuke ciganskih violina pleše se čuveni čardaš i piju se uz riblju večeru (fiš paprikaš) najbolja mađarska vina, poput tokajca i bikavera. Atmosfera u restoranu je autentično mađarska, naravno ponešto i komercijalizirana da bi se zadovoljio ukus brojih stranih posjetitelja. Plesačice čardaša odjevene u kratke suknje u živopisnoj mađarskoj nošnji s tipičnim crvenim čizmicama i njihovi partneri također u tipično panonskoj nošnji s crnim šeširima izvode ples pun ritma praćen sjetnom, ali žvom glazbom koji podsjeća na pradomovinu današnjih Mađara (europske stepe južne Ukrajine i porječje Volge).
Budući da je Mađarska kuhinja poznata po jakim začinima, mora se upozoriti konobara prilikom narudžbe da ste stranac i da ne pretjera u njihovoj količini. Inače će vam oči zasuziti, a u jeziku ćete osjećati vatru.
Nakon provoda i okrepe, preporučuje se razgledanje kraljevske palače u neposrednoj blizini. Poslije turskih razaranjau gradu nije preostalo gotovo ništa. U drugoj polovici devetnaestog stoljeća, Mađari su imali pretenzije da stvore jednu od najljepših europskih metropola (novca im uslijed velikog gospodarskog procvata nije manjkalo) i restaurirali su Budim, pa i samu kraljevsku palaču u starijim stilovima renesansi i gotici. Današnja palača je uspomena na najznačajnijeg mađarskog vladara i velikog ljubitelja renesansne umjetnosti i načina života Matijaša Korvina koji je pod utjecajem svoje žene iz francuske dinastije Anjou jako cijenio umjetnost, književnost, arhitekturu, ali i dobru kuhinju.
Mađari su se potrudili da se u današnjoj palači nađu i uspomene na svoje ostale velike vladare Belu četvrtog, Sigismunda Luxemburškog i ostale.
Obilazeći palaču stječe se dojam da je ona sagrađena u petnaestom stoljeću, jer svi detalji vjerno odražavaju to vrijeme, čak i patina zidova i stupova. Ne bi se reklo da je riječ o vrlo uspjeloj gradnji iz devetnaestog stoljeća. Prije izgradnje palače 1777. godine na istom mjestu sagrađena je u baroknom stilu manja palača u vrijeme vladavine Marije Terezije. Prilikom otvaranja koncertirao je Joseph Haydn i tad je prvi put izveden njegov oratorij Stvaranje (Die Schoepfung).
Mađari danas izlaze više nego što su to činili u doba realnog socijalizma, ali recesija je i ovdje nametnula svoja pravila ponašanja. Više se štedi, a opća nesigurnost i pomalo depresivno stanje mogu se zamijetiti na ljudima i njihovom ponašanju. Prije nekoliko mjeseci morao je intervenirati Međunarodni monetarni fond (MMF), da bi spasio posrnulo mađarsko gospodarstvo.
Na večer 13. ožujka 2010. godine, posjetili smo čardu udaljenu tridesetak kilometara od glavnog grada. Na našu veliku sreću te večeri bilo je vrlo malo stranaca i atmosfera je bila tipično mađarska. Izbor jela je bio vrlo bogat. Uz nezaobilazni fiš paprikaš jeli su se specijaliteti od mesa i kao desert tipični mađarski kolačići od brašna. Bio je tu i veliki izbor vina između ostalih i najpoznatije mađarsko vino tokajac. U atmosferi uz ritmove čardaša i uz ciganske mađarske napjeve gosti su ostali u čardi do sitnih sati. Tako su mogli barem na trenutak zaboraviti sve svoje probleme i opustiti se nemisleći ni na recesiju ni sutrašnjicu.
Mađarska je zemlja u kojoj će svatko pronać nešto za sebe. Ljubitelji kulturnih spomenika, avanturisti koji mogu lutati beskrajno mađarskom pustom, sladokusci će opet uživati u izvrsnoj mađarskoj kuhinji, a ljudi željni odmora se mogu opustiti uz obalu Blatnog jezera gdje su izgrađena brojna turistička naselja apartmanskog tipa.
Uploaded with ImageShack.us