ponedjeljak, 08.11.2010.
Studentsko putovanje u Beograd / Crvene ruže ispred Kuće cvijeća / "Pod mojim krovovima su pjevali i lumpovali" / Svaki sat himna / Grad u brojkama
Studentska udruga Publius organizirala je putovanje u Beograd za studente Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu od 5. studenog do 7. studenog 2010. godine.
Odmah po dolasku u Beograd, 5. studenog 2010. godine, smjestili smo se u hotelu Slavija koji se nalazi blizu centra grada na kružnom toku, koji je poznat po tome što ne postoje prometna pravila za vožnju, a čak i japanski stručnjaci koji su mjesec dana pokušavali pronaći rješenje zaključili su kako rješenja nema, već da vozači moraju povećati pozornost.
Nakon smještaja u hotelu, slobodno vrijeme iskorišteno je za individualnu šetnju gradom.
Uploaded with ImageShack.us
Idućeg dana, 6. studenog 2010. godine, organizirano smo krenuli u pratnji turističkog vodiča u razgledavanje znamenitosti Beograda. Razgledavanje je počelo vožnjom po „krugu dvojke“ nazvanom po broju prvog tramvaja koji je vozio po užem centru. Dok smo se vozili prema Kući cvijeća, mjestu gdje je zakopan predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, vodić je pričao o povijesti Beograda, ratovima koje su vodili te dinastijama: Njegovići, Obrenovići i Karadžorđevići, koje su vladale Srbijom i od kojih je svaka od njih dala svoj doprinos bilo da se radilo o ratovima ili gradnji zgrada, od kojih su još uvijek neke, iako znatno oštećene i zapuštene, sjedište Vlade, kazališta i pošte. Na putu se također mogla vidjeti u ruševina zgrade Generalštaba vojske Srbije koju je 1999. godine bombardirao NATO.
Kuća cvijeća
Posljednje počivalšte predsjednika bivše Jugoslavije nalazi se u elitnom dijelu Dedinju, gdje žive bogate obitelji i gdje se cijene vikendica kreću od nekoliko milijuna eura. Kuća cvijeća bila je, pored Brijuna jedno od omiljenih Titovih odmarališta za života. U njoj se mogu vidjeti skupi i luksuzni darovi (osim automobila Rolls Royce-a, kojeg mu je poklonila engleska kraljica Elizabeta i koji se čuva u trezoru Narodne banke Srbije), koje je primio od ostalih uglednih državnika i običnog pučanstva. Jedan od zanimljivijih darova jest i japanska sablja koju su za samoobranu koristile gejše. Posebnost sablje je što je Japan nikada prije i nikada kasnije nije poklonio niti jednom državniku. Velika prostorija posvećena je brojnim štafetama koje je Tito primao svake godine za rođendan, a njegova radna soba sastojala se od kineskog namještaja. U vrtu ispred Kuće cvatu crvene ruže koje je Tito sam sadio.
Uploaded with ImageShack.us
Tito je rođen u Kumrovcu 1892. godine u obitelji metalostrugača. Neki znanstvenici smatraju da je Tito imao dvojnika, jer običan metalostrugač ne bi znao govoriti pet jezika, izvrsno svirati klavir (kažu da je Titu koji je bio metalostrugač nedostajao jedan prst, a da je drugi Tito imao nježne ruke koje „nikada nisu vidjele srp i čekić“), drugi znanstvenici smatraju da je bio Židov... Sigurno je samo to da se oko njegovog lika još uvijek vode polemike.
Umro je 1980. godine i zakopan je u grobu izrađenom od bijelog mramora bez ikakvih obilježja. Zanimljivo je za primjetiti kako na grobu nema crvene zvijezde, a kao razlog tome navodi se da je Tito pred kraj života počeo razmišljati o religiji.
Uploaded with ImageShack.us
Na Dedinju se nalazi i blindirana kuća srpske pjevačice Cece te kuća televizije Pink.
Obilazak Beogada nastavlja se prema Kalemegdanu, nekadašnjoj utvrdi za obranu od Turaka i današnjoj šetnici Beograđana i vojnom muzeju.
Kalemegdan – romantično mjesto za zaljubljene
Utvrda Kalemegdan sastoji se od tri kapije koje su služile za obranu od turske vojske. U otvorenom djelu Vojnog muzeja može se vidjeti i prvi elektronski top, koji je napravljen prema nacrtima Nikole Tesle. U muzeju se mogu vidjeti tenkovi iz Prvog svjetskog rata, te vojna arteljerija do današnjice. Beograđani rado vikende provode šetajući ovdje u paru ili s obitelji. Na samom kraju Kalemegdana pogled seže preko Dunava do Novog Beograda, a tu je na stupu visokom pet metara postavljen kip ratnika, stražnjicom okrenut prema Turskoj, a ispruženom rukom prema Beču. Pet metara simbolizira pet godina uspješne borbe protiv Turaka, a ruka ispružena prema Beču, prijateljstvo između ta dva grada.
Uploaded with ImageShack.us
Zanimljivo je vidjeti i grob jedinog turskog paše koji je zakopan sa svim islamskim počastima, jer je poštedio Beograd.
Uploaded with ImageShack.us
Mostove koji povezuju Beograd s Novim Beogradom financirala je francuska valda, pa su 1999. godine bili pošteđeni prilikom bombardiranja.
Na samom ulazu u Kalemegdan može se vidjeti freska sablje nastala u šesnaestom stoljeću.
Prepuštamo Kalemegdan zaljubljenim parovima da razmjenjuju nježnosti i krećemo prema staroj ulici poznatoj po veseloj glazbi, dobroj hrani i umjetnicima.
Uploaded with ImageShack.us
Skadarlija, mjesto gdje je vrijeme stalo
Već na samom početku poznate boemske ulice može se čuti vesela glazba i škripanje pribora za jelo po tanjuru. To je Skadarlija.
Ova strma krivudava ulica nekada poznata po drvenoj kaldrmi, plinskim fenjerima među rascvjetalim krošnjama drveća, po znamenitim kavanama, bila je carstvo beogradske boemije.
Od poznatih hrvatskih pisaca tu su stanovali: Tin Ujević i Antun Gustav Matoš. Do polovice devetnaestog stoljeća Skadarlija je bila cigansko naselje.
Čari Skadarlije najbolje je dočarao Zuho Džumhur, karikaturist i pisac opisujući Skadarliju (ili Skadarsku ulicu) u koju su dolazili „čuveni ljudi od pera“, propali učenici i profesori, ministri i uvaženi načelnici. „Pod mojim krovovima su pjevali i lumpovali“.
„Oni dobro znaju da sam ja nepresušni izvor ljudskih radosti i ljudskih ludosti i ja im na toj pažnji ostajem iskreno zahvalna“.
Svaki puni sat himna
U deset, jedanaest, dvanaest... sati može se čuti svirka jednog od ukupno dvanaest zvona koja se nalaze u crkvi Svetog Save, izrađenoj od bijelog grčkog mramora, koji simbolizira kako bi čovjek trebao izgledati iz vana, i ukrašenoj prekrasnim ikonama iznutra koje simboliziraju čovjekovu nutrinu. Glavna crkvena kupola teška je četiri tone i u potpunosti je napravljena na tlu, a njeno podizanje trajalo je sedamdeset dana.
Crkvena zvona izradili su najpoznatiji majstori iz Beča, a nikada ne smiju zvoniti sva, jer bi u krugu od dvanaest kilometara popucala stakla.
U dvanaest sati svaki dan svira himna za branitelje Beograda koji su obranili rad od Turaka.
Sveti Sava najštovaniji je srpski svetac, jer im je ostavio poruku „Samo sloga Srbina spašava“.
Uploaded with ImageShack.us
S pogledom na prekrasno sagrađenu crkvu Svetog Save, turistički obilazak Beogada studenata Fakulteta političkih znanosti završava, al upravo možda nečiji počinje.
Dolaskom u Beograd mogu se vidjeti ostale zanimljivosti poput trolejbusa koji još uvijek prometuje, cjenovno pristupačne hrane i uličnih zabavljača.
Uploaded with ImageShack.us
Statistika
Prosječna plaća u Beogradu je 300 eura, a građani potroše 600 eura. Beogradska obilaznica koja bi prometno rasteretila centar grada obećava se pred svake izbore. Beogradska obitelj ima u prosjeku jedno i pol dijete. Autobusni kolodvor nastojat će premjestiti iz centra prema periferiji. Postoji ideja o gradnji metroa. Službeno, Beogad je dvostruko veći od Zagreba