By endurance, we conquere

ISLA DEL SOL, TITICACA
Cetvrtak, 31.03.

Slucajno se poklopilo da sam najfrapantniji post o ovom putovanju napisao oko prvog aprila. Al ja se nisam salio. Ja sam se stvarno sinoc bojao da se necu probudit ziv danas. Nakon 6 dana glavobolja i loseg spavanja, 20 povracanja i otezanog disanja, zadnji znak mog jadnog tijela mojem bistrom umu da je stanje alarmantno jest bio da mi se pluca pocinju puniti vodom i da pod hitno moram pustit se nize. Kasljao sam i kasljao. Kasljao cijelu noc. Tako mi je i Alex rekao. I oke, za najvise 24 sata cu to i ucinit. Otici nize. Al sad moram jos 1 dan izdrzat, moram vidjet tu Islu del Sol (Otok Sunca) na Titicaci gdje su Ince rekle da je nastalo covjecanstvo i gdje se navodno nalazi neka njihova Atlantida, potopljena u tom jezeru. Vodeno prijevozno sredstvo, koje se kod nas inace zove gliserom, mililo je po mirnom jezeru stratosfericnom brzinom od pola cvora i tako smo se drndali dva i pol sata, stalno se vozeci uz obalu otoka, al nikako pristati. Neobicno puno Slavena je bilo u tom gliseru. Ne znam otkud su se odjednom stvorili srednjevjecni Poljaci jer nigdje ih prije nisam vidio po tom kontinentu. Iskrcali smo ih na prvom dijelu otoka jer oni su izabrali planinarit po otoku. Svaka im cast. Kad smo mi pristali i poceli hodati, ja sam dusu ispustio. Vrijeme tako lijepo, suncano i bistro, plavi oblaci i modro jezero. Otok nema bas tako velika brda, al meni je svaka blaga uzbrdica bila strasan napor. Platili smo 5 bolivaresa (oko 3 kn) da imamo vodica koji nas je vodio oko 3 km po tom otoku, al Alex i ja smo stalno bili zadnji, udaljeni pol kilometra od ostatka grupe. Taman kad bi nas dvoje dosli do ostatka grupe, vodic bi zavrsio pricu o tom dijelu otoka. Uspjeli smo saznati.... mmmm, ma nista nismo uspjeli saznati. Samo smo slikati mogli. Nismo se ni okupat u jezeru mogli. Prvo jer nismo imali kupace, a drugo jer nismo imali vremena. Taman kad je vodic doveo nas na drugi dio otoka i zavrsio pricu, imali smo 42 min vremena da se vratimo do mjesta gdje nas ceka gliser. Put je sad bio vise nizbrdo, al ja sam i dalje jedva hodao i disao. Kraj mene su mala djeca letila jer im je zavrsila skola pa su se vracala u svoje mjesto. Nevjerojatno kako je ljudsko tijelo cudni stroj. Ja trcim ko lud po Porecu, u top formi sam, a tu jedva disem hodajuci. A ovi klinci na ovoj visini lete.

Ultrazvucnim gliserom smo putovali samo 10 min do narednog stopa, gdje smo sat vremena cekali one Poljake. Ja sam legao spavat na travi, dok je Alex ne znam odakle izvukao snagu popet se na vrh otoka da bi ga slikao s te visine. Srecom, ja cu po povratku s puta samo napravit copy-paste njegovih slika i pravit se da sam to ja slikao. Imali smo jos dva sata mirne plovidbe do Copacabane, a ja sam vecinu puta spavao. No, da ne budete u zabludi o tom gliseru, reci cu vam da su sjedala zapravo obicne drvene stolice s metalnom konstrukcijom koje su zakovane za drveni pod glisera. I tako oko 50 stolica. A ja sam spavao tako da sam ruku stavio na zeljeznu kontrukciju stolice ispred moje, naslonio glavu i tako spavao. Kraj nas su sjedile dvije lokalne cure koje su nam se diskretno smijale, a kad sam se probudio, Alex je vec spikao s obje. Valjda su to dvije sestre, Peruanke, koje putuju malo po Juznoj Americi. Jedna je dost lijepa, druga zaobljena i ko da je progutala 3 slaufa.

Sta mislite da me "Goran Milic" pitao kad smo pristali? Sta cemo jesti? Otisli smo odmah u nas restoran od jucer, al uspjeli smo se othrvat novim pastrvama i probat nesto drugo. Svaki dan, svaki put jedemo nest novo. Sad je on isao na klasicni hamburger, a ja izabrao mexicke tacose s guacamole. Vrlo dobro, vrlo ukusno. Samo sto smo pojeli, imali smo bus za grad Puno i povratak u Peru. Opet vidite da je nase putovanje uvijek bez slobodnog hoda. Sve se izmjenjuje i dogadja ko na filmu. Nema stanke. Kartu za bus smo imali jos od jucer. Valjalo je samo stici do 200 m udaljenog busa, al to je i dalje bio strasan napor za mene. Put je trajao nova tri sata kopnene voznje, al vec nakon pol sata, bili smo na granici Bolivija/Peru. Lagani prijelazak, novi/stari pecat u pasosu, nova/stara valuta, al cesta i pejzaz ostaju isti. Ja pokusavam spavat, a Milic ga mlije i mlije. Nisam dosad uspio saznat gdje mu se nalazi sklopka on/off za pricanje. Taj ima anegdotu za svaku priliku. Ja pokusavao zatvorit oci kao da cu spavat, al on nastavlja mliti.

Puno je dost veliki grad, na peruanskoj strani jezera Titicaca. Ima sigurno 200.000 stanovnika, 10x vise od Copacabane. I opet ista prica. Jos smo bili u busu, a vec smo imali osiguran smjestaj u hostelu u Punu. Kondukter nam je ponudio smjestaj u "ekskluzivnom" (tako je on rekao) hostelu u centru grada, s wi-fi internetom, pranjem rublja, toplim tusem i blablabla. Alex je odmah "pao", prihvatio. Cak ni taxi nismo morali platiti, sve uracunato u cijenu od 20 solesa (40 kn) na noc po osobi. I one dvije Peruanke s broda su takodjer pristale s nama ici u isti hostel. Al kondukter, koji je izgleda i voditelj tog hostela, nije stao tu. Ponudio nam je i karte za sutrasnji obilazak Uros otoka na Titicaca jezeru, kao i dalje busne karte za Cusco. I to smo prihvatili istu vecer. Ista pricao kao i u Copacabani. Mi samo sjedimo, drugi nam sve nude po povoljnim cijenama, bas onako kako bi u "Sugavoj nasoj" takodjer trebalo biti, ali nije.


UROS ISLANDS, TITICACA
Petak, 01.04.

Alex me nije trebao budit. Sedmo jutro u nizu budi me teska glavobolja. Alex kaze da je malo spavao jer sam opet cijelu noc kasljao. E danas idem potraziti bilo koji avion da stignem sto prije u Limu jer inace cu u lijesu stici kuci. Al prvo idemo vidjet te plutajuce otoke ispred Puna. Zovu se Uros, ne znam otkud taj slovenski naziv i treba samo 20 min du njih. To su nesto najljepse sto sam vidio na Titicaci. Neki mix crne zemlje i slame cini tlo tog otoka, a sve je prekriveno novim trstikom nekog bilja, koje se moze i jesti, nalik ogromnom mladom luku. I na tako malim plutajucim otocima zivi nekoliko obitelji, u malim kucicama od iste trstike, na krovi kojih se nalaze solarne panelke. Svaka obitelj je uzela po dvije osobe i odvela ih u svoju kucicu, obukla nas u nosnju i slikala. Sve izgleda tako pitomo, drago, jednostavno, neiskvareno i idilicno. Dok nam nisu poceli srcedrapajucim glasom govorit da kupujemo njihove male brodice rukom napravljene. Kad su pukli cijene, ja sam skoro pao u jezero. 50 solesa! 100 kn za mali sareni slamnati brodic s kucicom... Stvarno je lijep i puno treba da se to napravi i stbarno to oni rade jer smo ih vidjeli kak su samo zapoceli radit par tih brodica, velicine 20 cm, al 100 kn!! Jos ti zapamte ime i onako placnjivo ti govore: "Marlon, compra por mi pobre familia." Ja budala kupio dva takva brodica i vise ogrlica od njih. Al nije im dosta. Jos traze, jos moljakaju da im tog kupimo. E pa sad dosta! Ukrcali se mi u brod da idemo do drugog otocica, a tamo se sablazili. Isti brodici su po 30 solesa. Gamad latinoamericka! Mislis da su stvarno jadni, a oderu te ko mladog zeca. Alex je 300 puta ponavljao svima kako su nas presli, ocito mu je to najveci financijski poraz na ovom putovanju, makar nije skrt, naprotiv. AL dobro. Ja uvijek imam asa u rukavu. Mogu te brodice prodat po duploj cijenu kad se vratim doma, hahaha.

Meni je i dalje lose. Ne kasljem po danu, al nisam sasvim oke. Cim smo stigli na kopno, idem trazit office od bilo koje avio kompanije. Taca airplanes mi je ponudila kratki let iz Puna do Lime za 125$. Stignem za sat i pol, isto popodne/vecer sam u Limi. Jel to moguce? Da cu veceras biti na moru, na 10 metara nadmorske visine, mozda totalno preporodjen. U protivnom bi trebao nocas putovat 7 sati do Cusca, pa onda sutra po danu jos 15 sati do Lime, a razlika u cijeni je zanemarivih 3-400 kn. Ma odmah sam isao na serecash, podigao gotovinu i platio si avio-kartu. U 16.30h dolazi mini bus po mene i vozi me direktiva na aerodrom koji je udaljes sat voznje. Alex oliti Milic ne vjeruje da se danas odvajamo, al moram to ucinit, lose mi je, pluca ce mi otkazat poslusnost. Sta cemo, di cemo zadnjih par sati? A jesti, nego sta! Odlican restoran, very fancy za ovaj sugav grad. Ja narucujem nes otmjeno - stroganoff! Nije bas naj, al dobar je. No nes drugo me brine sad. Zagrizao ja, a gornja desna sestica me tako zabolila da sam mislio da cu se onesvjestit. I stvarno, ne mogu dirnut zub koliko me boli. Ma jel to moguce? Sad kad sam bio na par sati od rjesavanje mojih zdravstvenih problema s visinom, nesto novo na vidiku. Zubobolja. Al kakva! Jedva jedem i zvacem.


POVRATAK U LIMU

Idemo do hostela, spremam ruksak, pozdravljamo se. Ja za Limu, dok Alex nocas ide busom u Cusco i sutra posjetit Machu Picchu. Ja cu to obavit drugi tjedan. Na najminijaturnijem aerodromu kojeg sam ikad vidio ima brdo ljudi, avion je krcat. Sve ide po planu, al mene zub boli i boli. Na aerodromu u Limi me docekao Andres, net prijatelj preko couchsurfinga koji je sam ponudio se pomoci mi oko smjestaja i ostalog ak mi zatreba. Inace radi takodjer na aerodromu, a pljunut je Bojan Mladenovic. Izgleda totalna sminka, samo za partijanje, onako se malo kurci, malo spika americki, malo spanjolski, stalno ga neko zove na mob. Na aerodromu ga sustize kolegica, lovimo skupa taxi za njegov stan. Rekao bih da ce takav lik imat kucu snova. U garazi Jaguara, u novcaniku orlove, u gacama tigra... Ovo zadnje me ne zanima, al nista od ostalog nije ni blizu. Prvo, nema auto. Drugo, stan mu je katastrofa. Doveo me u neku zabit koja me podsjeca na kucu mog pokojnog djeda u Opatiju, izvana izgleda kao otmjena kolonijalna zgrada, a unutra ko da nitko nije renovirao ni cistio godinama. Stari ofucani brodski pod, robe po svuda, 4 kompjutera po stanu od kojih ne znas koji je veca kanta... I onda mi na kraju sveg kaze da ce sad on naci mi neki hostel u susjedstvu. A u medjnuvremenu ulaze u kucu dva lika. Nebi rekao da su to latinosi, nit njegovi prijatelji po oblacenju. Neki hippy-military look. Predstavljaju se oni meni, kazu Rumunji, takodjer couchsurferi. Svi se spremaju na party, danas je petak. Pitaju me dal cu s njima, a mene zub rastura. Ta dva klauna rumunja na sve lice samo ne na likove koji putuju. Prvi je neki dugajlija, nalik Rodneyu iz Mucki. Drugi je jos veca karikatura - visok metar i pol, military kapa, karirani sal, pravokutne naocale za vid. I taj "duo pegla" mi se kurci kako su oni jos od sijecnja u Juznoj Americi, malo putuju, malo se zabavljaju, partijaju i dal cu s njima van. Glumataju neke face. Ne znam koja bi latina pala na takva dva lika. Jos bi i Rodney mogao imat uspjeha, al ovaj drugi je pravi mali klaun. Trebalo bi ga stavit na neki trg u gradu da zabavlja ljude, a ne da se on ide zabavljat.

Novi preokret. Andres mi govori da cu ipak spavat kod njega jer neki njegov stric ne dolazi veceras kod njih, pa mi pokazuje staru, derutnu sobu gdje cu provest noc, a oni idu u nocni zivot. Ja bih najradje sad otisao u onaj moj hostel gdje sam proveo tri noci kad sam prvi put sletio u Limu, taman da bili i marijuanerosi tamo. Al sta cu sad. Samo da me taj zub prestane bolit.


IZGUBIO SAM ZIVAC U LIMI
Subota, 02.04.

...doslovce. Al kasnije cu vam reci sto se dogodilo. Nisam nist spavao. Zub boli za poludit. Ono sto me ljuti je da sam se prije puta pojavio cak triput kod mog zubara i sve je bilo oke. Otkud sad ta sestica me toliko boli a nikad problema imao s njom. Cim se razdanilo, a bilo je to oko 6 i nesto, poceo sam pakirat stvari, ni sam ne znajuci tko je u toj kuci ziv a tko mrtav i dal su se svi oni likovi vratili iz nocnog zivota. Odjednom, u hodniku Andres. A ja pred njih s natovarenim ruksakom u 6.45, taman spreman kidnut. Izgledalo je ko da sam mu maznuo najdragocijenije stvari u stanu, potrpao ih u rusak i htio na brzaka zbrisat. Pita me on di cu. Zub me boli cijelu noc, moram pronaci neku bolnicu. Jadnik. On. Ne ja. Dosao je u 5 ujutro kuci, slucajno sad krenuo urinirati i kad me vidio, odmah ukljucio komp i probao mi naci neku kliniku di cu na pregled zuba. I tako sat i pol trazili i zvali. U jednoj klinici za turiste, samo participacija-savjetovanje sto napravit sa zubom kosta 280 kn. Necu to. Druge se klinike ne javljaju, valjda je prerano. Sjetio se Andres da ima klasicna bolnica nedaleko njegove kuce. Upisao mi je sve brojeve telefona i adrese bolnica na papiric, rekao nek ostavim ruksak kod njega i otidjem rijesit to.

Taxi me doveo do Hospital de la Solidaridad, zenska mi rekla da moram na treci kat za odontologiju, stao sam u dugi red za kasu i platio prvih 8 kn za savjetovanje-participaciju. Pozvali me unutra, tamo 5-6 sto zubara-ica, sto medicinskih sestri, svi rade punom parom. Draga zubarica mi je rekla da moraju slikat zub i da moram opet ici to platiti 20 kn. Opet na onaj dugi red za kasu, al brzo se krecem. Opet nazad u istu sobu, da vide da sam platio i sad mi govore tocno u detalje za svaki zub kakav trebam zahvat ucinit, dal imam karijes il samo pocetak, jel plomba za promjenit il ne i sve s popisom cijena, te konacno sto treba sve na mom bolesnom zubu raditi. Prva stavka je 38 kn, tu je ukljuceno otvaranje zuba, umrtviti zivac i napunit zub lijekom. Dalje stavke su nesto paprenije, al kaze mi zubarica da to mogu kod kuce rijesiti. Opet po treci put na kasu platit tih 38 kn, nazad, i konacno se baca na posao. Dvije inekcije u desni za anesteziju, busi, otvara mi zub, cisti i vadi mi zivac, puni zub lijekom i gotovo. Pomno mi objasnjava sliku zuba, kaze da sam imao infekciju i moli me da kupim antibiotik i tablete protiv bolova. Prizemno u apoteci sam to i ucinio.

Sad vas sigurno zanimaju troskovi, moje osiguranje itd. Buduci ne podnosim Sugavu nasu, nist joj nit ne dajem, pa tako nikad ne uplacujem osiguranje za putovanje. To je za mene bullshit. Uzmu ti 500 kn za nist. Pa ak ti se nes i dogodi, moras platit i tek kasnije trazit refundaciju. Da, znam, netko ce mi reci "onda bolje riskiraj". Da, ja cu radje riskirat, tako mi je zivot zanimljiviji. I ipak sam ja pobjednik sveg ovog. Evo zasto. Bio sam triput u bolnici u zadnja dva tjedna na ovom putovanju. Prvo je bilo cijepljenje protiv zute groznice. U Limi kosta 140 kn, kod nas dvostruko skuplje. Kisik koji sam udisao pol sata u Boliviji kostao me 120 kn. Ovo sa zubom me kostalo 80 kn i jos 80 kn lijekovi, total 280 kn. Znaci ustedio sam 220 kn time sto nisam uplatio si osiguranje za putovanje od 500 kn. Ja vam lijepo kazem. U nasoj glupoj drzavi sve je precjenjeno, svugdje vas kradu. Nemojte nikad vise nista placat sto ne morate. Nemojte placat radiotv pretplatu, kupujte sve namirnice u Sloveniji il Italiji, ne kupujte nista hrvatsko. Ja sam svoju avio-kartu za ovaj put kupio u Slo. Dovedite zemlju i vladu do kolaspa. Neka nemaju nista. Jedino ako SDP dodje na vlast, e onda cu im placati bar malo, njima jedino vjerujem, zapravo bilo kome mogu malo povjerovat, samo ne mogu gamadskom hdzu. Unistili drzavu, ljude, sve resurse koje smo imali. I uza sve to, ima jos budala i mazohista koji su clanovi hdza, koji jos uvijek vole hdz vise od svoje vlastite obitelji. Osjecam to na vlastitoj kozi, u svojoj obitelji i tako sam nesretan i razocaran zbog toga.

Vratio sam se Andresu oko podne. Spavao je. Al probudio se bez beda, pricao sa mnom, pa smo otisli jesti u obliznji kineski restoran. On, njegova mama i ja. Jeli smo rizu na kineski, malo mesa, povrca, sos od soye. Ukupno 60 kn, ja sam platio. Nije se nadao jer mi je rekao koliko je moj dug, al ja sam u Latinskoj Americi kralj. Ovim ljudima cu sve dati, platit. Nisam skrtac ovdje. Novac mi tu nist ne znaci. Ovi ljudi su bolji od onih u mojoj zemlji. Nije mi tesko nekom platit rucak, ako je bio dobar sa mnom, a uostalom, zelim pokazat kako sam ja odgajan. Oni Rumunji su sigurno platili svatko sebi upad u disco i pice. Vidio sam da me Andres prihvatio za dobrog prijatelja, rekao je da se moramo opet vidjet prije nego otidjem iz Lime. Nema problema. Uostalom, i Alex ce slijedeci tjedan bit tu, pa cemo svi troje na pice.

A ja sam se, lagano naoteknutog lica zbog inekcija i zuba, zaputio na moje staro odrediste. Hostel marijuanerosa. Sta mislite, koga sam prvog vidio kad sam stigao s taxijem? Marlona iz Ekvadora. Jos je tu. Kaze da je vlasnica hostela istjerala ostatak ekipe. Ma nije valjda! Dodjem ja, a u hostelu nikog. No, cujem onaj iritantni, hrapavi glas od prije 10 dana. Pa nije moguce da je ona crna suga jos tu? I jest! Ona zgoljava i smrdljiva crnkinja, njen drugi mrsavi kolega klaun jos su u hostelu. I onaj chileanski hippy par jos je tu. Fali samo omrazena mala brazilka, ona dva rusa i mozda jos neki smrdljivi dikobraz. Kcerka vlasnice hostela me odmah prepoznaje i salje u drugu sobu. Ekvadorijanski Marlon je opet sa mnom, kao i onaj mrsavi klaun. Drugih nema, valjda spavaju u drugom hostelu. Kaze mi vlasnica da je imala 8 argentinaca koji su radili kaos pa ih je potjerala proslu noc. A ja se ponadao da nikog od stare ekipe necu naci. Uglavnom, cijelo popodne sam odmarao, zub mi se malo smirio, a navecer sam otisao do trgovine kupit si malo namirnica jer mislim da necu u Amazonu jos. Vidio sam da je za narednih 5 dana prognoza 100%tna kisa svaki dan. Cekat cu Tatianu da se vrati s godisnjeg sutra, pa da kolaudiramo zajednicki odlazak u Cusco i Machu Pichu, a tek zadnjia tri dana da probam poletjet za Amazonu. Boli me zub, toj. polako se smiruje, pa ne zelim forsati stvari. I dok ja surfam i odmaram, slusam kako 1 drag glas na rudimentalnom engleskom prica dok ulazi u hostel. Ma jel je to moguce? Tejuan iz Koreje se takodjer vratio. Kad me vidio, bas se obradovao. Bio i on skok do Machu Picchua, Nazce i sad dosao zadnja dva dana odmorit u nasem hostelu. Bas lijepo. Imam opet s kim pricat.