By endurance, we conquere

Kisa i kisa. Bila je prognoza da ce padati popodne i padala je skoro tocno pa u sat. Mi smo se gubili po kuci, pa otisli do centra Coconut Grovea da se prosetamo. Vidjeli smo traperice od 30 i 300 dolara, cipele od 4 i 70 dolara i zakljucili da je ovo bas dobro mjesto za zivjeti. Malo je i lijepo, mirno, slatko, na moru, u predgradju velegrada (Miami) i ima trgovina i stvari koje si mogu svi priustiti, i siromasni i bogati. Tako bi trebalo svugdje biti. Nakon setnje gradom krenuli mi put kuce, ali zaobilaznim putem, nije nam se vracali starim, poznatim putem. Usli u neku "lijevu" ulicu, pa jos malo skrenuli i stigli usred nicega. Samo glavna cesta medju nevjerojatno zelenom i gustom tropskom vegetacijom, obicne i kokosove palme, agave, te razno nisko, gusto i zeleno raslinje... Na trenutak sam pomislio da sam na Havajima (makar tamo nisam jos bio, ali uskoro hocu... kad nadjem zenu svog zivota... jer znate da mi je djecji san ozeniti se na Havajima). I kad smo skuzili da se hodajuci udaljujemo od grada, skrenuli u drugom smjeru. I dalje na glavnoj cesti... kad pocelo. Ali tako jako! Pravi ljetni prolom oblaka da smo se morali skloniti na ulazu u lokalnu skolu. Kad se malo smirilo, krenuli mi dalje, ali novi prolom, a mi opet nasli neku zgradu, ovaj put crkvu. Pa se opet smirilo i mi opet (mokri) put pod noge, kadli treci prolom. Pitamo joggera ak smo na pravom putu za centar, a on kaze da jesmo i jos doda: Good luck! Ocito je to bio neki lokalni freak, moj americki alter ego, jer i ja volim joggirati po kisi. Konacno, stigli mi u grad i kad smo htjeli prijeci ulicu po pljusku, automobili su stali da bi nas pustili da prodjemo cestu (iako nije bilo zebre). Zamislite vi finoce i kulture. I onda se sjetim kad mi netko tamo u Hrvatskoj govori i sere po Amerikancima i Americi, a nikad bio ovdje. Ljudi, prvo dodjite ovdje, upoznajte Amere, sami se uvjerite koliko je to kulturan i fin narod, pa nesto komentirajte. Oke da su Ameri glupi i ograniceni, nemaju previse opceg znanja, ali tako su dragi i pristojni. Sta to nije vaznije od tog dal je neko inteligentan ili ne?

Znaci presli smo cestu i na kraju skuzili da smo pred kucom Alexa. A u dva navrata dok smo se gubili, bili samo samo preko ceste od Alexove zgrade, a mi produzili krivim putem i tako se izgubili. Al da nismo pogrijesili, ne bi dozivjeli pravu tropsku kisu jer i to je bio dogadjaj, bar za mene. Za nicim ne treba zaliti u zivotu, samo biti zadovoljan kad se sve sretno zavrsi. S Alexom smo opet otisli u Pollo Tropical, a onda nazad doma i svako je imao svoje planove. Ja sam htio u kino i stvarno sam otisao. Igrao je "10.000 BC", film o mamutima i pracovjeku, nesto najnovije. Oke, necu opet pricat o filmu ak ga zelite pogledati, al ja sam opet bio zadovoljan filmom, makar su u njemu i mamuti i pracovjek i dinosaurusi i stari Egipat... dakle nema veze s realnoscu. Ali ipak, film prica i o ljudima, odnosima, a ja sam zakljucio da dvije stvari koje me u zivotu najvise odusevljavaju jesu: divljina i ljudi. Ovo posljednje ce mozda nekog zacudit jer sam poznat kao asocijalna osoba i ona koja voli cesto biti sama, al eto, volim ljude. Odusevljavaju me. Kad me netko bude pitao sto me od ovog puta najvise impresioniralo, sto cu prvo reci o ovom putu, biti ce: Ljudi! Oni su me najvise odusevili, najsnaznije dojmove imam o njima, najvise su me impresionirali. Ljudi koje sam vidio po prvi put put u zivotu, a znao sam ih dosad samo preko neta, ljude koje sam vidio jednom, a sad i drugi put (tip u Engleskoj, Amer Robert kojeg sam sreo kod vulkana i konacno Alex), te obicni ljudi koje sam sretao na standovima, na autobusnim stanicama, u trgovinama, na plazi, na cesti i svugdje u Srednjoj Americi, kao i sad u Miamiju... Svi su bili sjajni, svi su me impresionirali. Ne moze biti ljepseg u zivotu, ne moze biti stvari koje ti vise znace u zivotu nego da imas prijatelje, roditelje, zdravlje i da lako sklapas nova prijateljstva, da si dobro prihvacen medju ljudima. Pa zar ima neceg sto bi vi vise htjeli od tog? Novac? Slavu? Superzgodnu zensku ili tipa? Pa sta ce vam te tri stvari? One vam ne donose srecu. Ljudi su najvece bogatstvo... i odnosi medju njima, nama. Ja sam vidio to najbolje na ovom putu. Jednom sam rekao da sam puno tog shvatio na ovom putovanju, da sam jos nesto otkiro o sebi... Saznao sam da zelim i dalje putovati, ali da nebi mogao bas putovati godinu-dvije (a kamoli vise) bez da dodjem kuci, saznao sam da ne zelim zivjeti negdje drugdje a da nemam blizu ljude koje volim, s kojima se najvise druzim, saznao sam da imati roditelje i imati prijatelje jest najvece bogatstvo jednog covjeka... Nikakvi novci, slava, cak ni cura-zena. Ona te kad tad moze zajebat, prevarit. Tu mislim i da muskarac-muz moze zenu prevarit i zajebat, ne gledam to samo kao muskarac, tako da vi cure-zene ne mislite krivo sad. Dakle, porucio bi svima da se vise trude graditi medjuljudske odnose s ljudima s kojima se najcesce druze i do kojih im je stalo (obitelj, prijatelji, kolege, muz-decko-zena-cura), nego neku svoju imperiju, bogatstvo ili zaradjivanje sto vise love i samo uzimat, uzimat, uzimat, sve stavljat na hrpu... to vas nece usreciti.

Film koji sam gledao, dotaknuo je i moju rak-ranu... religiju! Konkretno, Egipat. Imamo je i do boli stovao osobu koju su nazivali svojim bogom, ali u ovom filmu to nije bio faraon i kad ga je glavni lik ubio, nije se nista srusilo, nego se i dalje zivjelo. Mislim da je reziser isto neprijatelj crkve i religija i da je tim filmom samo htio pokazati i dokazati ljudima da nema religije, nema boga, samo smo mi ljudi koji sve mozemo uciniti, napraviti, promijeniti, pomaknuti granice, pa skoro i planine ako to zelimo. I zato i ja vicem: Dolje crkva! Dolje religija! Vjerujte u sebe, samo u sebe. Ako vec hocete, vjerujte u to "nesto", ali najprije vjerujte u sebe. Samo vi mozete promjeniti sve stvari u vama koje zelite. Samo vi mozete prestati pusiti, smrsaviti, samo vi sami mozete postici neki uspjeh ako to zelite, samo vi mozete realizirati nesto ako se potrudite. Nikakav bog to nece napraviti za vas, kolikogod se vi trudili i molili. Svi smo mi mali bogovi i zajedno cinimo nesto sto se zove religija, tako ja razmisljam. I ako smo svi dobri i gradimo dobre odnose medju nama, bit cemo jaci, bolji, poduzetniji, uspjesniji i na kraju sretniji. I nista nam drugo nece trebati. Ni novac, ni slava, ni ikakvo nogatstvo... Uh, koji duboki i naporni monolog... meni za laku noc, vama za dobro jutro.

Nakon kina sam zavirio u sportsku trgovinu u sklopu istog shopping centra tu u Coconut Groveu, kad neki klinac mene pita ako nesto trebam. Nisam odmah kuzio da radi tamo... a ima samo 15 godina. I onda ga ja pitam za neke patike koje su mi zapele za oko, a on kaze da su to super-turbo-ultra dobre za trcanje, da je to najnovija linija Asicsa. I stvarno, osim future-space linije, imaju dobar djon s 2 mm debelim gelom i mali me nagovara da kupim. I ja mu kazem da priceka do sutra da odlucim, da imam dva prekrcana ruksaka, a jos i tek kupljene Mizuno patike, a on kaze da je to zadnji broj i da cu u Europi biti glavna faca s njima. Al kostaju 190$ !! I ja mu ponovim: Cekaj do sutra da razmislim. I kad sam dosao kuci, odmah sam pitao Alexa dal stvarno u Americi vrijedi ono da mozes neku stvar kupiti i ak ti se nakon par dana ne svidja, jednostavno je doneses nazad u trgovinu i vrate ti lovu. Kaze da je stvarno moguce, ali moras imati kutiju i racun. Oke, racune uvijek cuvam, ali gdje je kutija? Bacena u kontejner! I ja odmah s lampom u kontejner... i tamo je! Uzeo je, ocistio Mizuno patike i sutra prije leta idem u trgovinu probati vratiti ih i onda kupit te Asics! Znam... prije samo minutu sam pisao o tome kako ne volim materijalni svijet, a ja sad upravo to cinim. Kupujem neku ultra-fancy-skupu stvar. E, ali ja joggiram! I trebaju mi dobre patike za trcanje. A s Mizuno sam probao trcati bas sad od kina do kuce i ne svidjaju mi se, a Asics sam probao u trgovini i stvarno se osjecam vrlo dobro u njima. Zato, sutra mi drzite fige da mi uspije ta trampa.

Letimo za 21 sat... i ne mogu vjerovati da je i tome dosao kraj... i da za tri jutra idem na posao. A sad sam tisucama kilometara i jedan cijeli ocean udaljen od Europe, a kamoli od kuce. Vec sam se dobro spakirao, sve te silne majice sam dobro komprimirao i njima zacepio svaki slobodni prostor u oba ruksaka. A sutra osim tih patika moram si jos par majica kupit. Probao sam ih jucer i sad odlucio da jos malo love potrosim. Koji freak, koji materijalist! Dolje ja!