Danas nista posebno, klasican radni dan - rano ujutro zvao me Horacio jer dogodilo se neko ubojstvo tu u Miamiju, na South Beachu, pa smo nas dvoje trebali ici na mjesto dogadjaja. Morao sam traziti DNA uzorke na plazi, po pijesku, dok je Horacio razgovarao s ljudima koji su nasli tijelo. Navodno je ubijena neka konobarica iz obliznjeg hotela... Sutra moraju doci Grissom i Catherine iz Vegasa kao ispomoc jer slucaj je malo tezi nego sto izgleda, valjda neka big faca umjesana u ubojstvo...
Ne, ne... ajmo sad za ozbiljno. Dakle, znaci... Jucer smo se ustali oko 9h (i dalje u Guatemala Cityju), sjajna Claudia nam je pripremila dorucak, u podne nas vozila za obliznji aerodrom La Aurora, tamo di je prije 35 dana sve ovo pocelo, i u 15h smo vec letjeli za Miami. Ali zamislite, sugava American Airlines kompanija nam nije nis osim ultra-turbo-mini paketica cipsa ponudila za trosatni let. Onda je dugo trajalo vozikanje po pisti dok je avion nasao slobodni gate, pa cijeli proces oko imigracijskog dijela, ali je crnac-policajac bio presimpa i zajebant. Cak nas je pitao dal smo cura i decko i kad se zenimo... i da nas next time zeli vidjeti opet tu s prstenima. A mi se gledamo i smijemo... e da zna da smo mi imali bas takve planove, al sve se ispostavilo da je drugacije medju nama... i to bas na ovom putu. A onda se drugi policajac nacudio kad je provjeravao nase pasose i pitao: Sta Hrvat i Crnogorka rade skupa?
Alex, moj brazilski frend koji me i pozvao u Miami, vjerno je cekao dva sata na aerodromu, dok se nismo pojavili. Ali nije planirao da smo krcati ruksacima, pa smo se u njegov cabrio mini-jeep trebali ugurati s jos dvije surf daske koje fura stalno sa sobom. Prvi stop smo htjeli da bude Pizza Hut, da se najedemo, i odmah tamo smo vidjeli da ce atmosfera i ovdje biti prijateljska, kao i po cijeloj Srednjoj Americi. Kod konobara smo narucili pizze, a on pita odakle smo. Croacia! And you? Cuba, man! Fernando se zvao, mali i simpa. I kaze da zna nekog naseg igraca - Hasan Shukur. A neeee, to je Turcin, kazem ja. Mislis na Shukera? Oh, yeah, yeah. Onda izasao ja vani cekati pizze da se naprave, kad evo ti Fernanda na cik-pauzi. I mi spikamo ko da smo frendovi. Kaze on da je odavno tu preselio, prije 5 godina, ali da je prije radio u nekom restoranu gdje ga je proganjao sef koji je bio gay, pa ga je poslao u 3 p.m. i zato dobio otkaz. I pita me dal u Hrvatskoj ima puno gayeva. Kazem ima, a on uzvrati da ih je brdo i ovdje. Pa usli unutra, ja cekam i dalje, a neka mrcina od lika koja radi za sankom mi kaze: Hey Davor Shuker, your pizzas are here! Hahaha, thx. Dovezli se mi u Coconut Grove, malo mjestasce na obali, 20 min juznije od Miamija, gdje Alex zivi i odmah legli.
Danas ujutro budjenje u 7 jer Alex je isao na posao (obalni inzenjering), pa nas je prebacio ni vise ni manje nego u Key Biscaine. Da, da, bas ono mjesto gdje se odrzava ATP turnir. Nisam ni znao da je tak blizu Miamiju. Uh, danas je bas jako puhalo tu i bilo je poluoblacno, ali ipak sam se setao plazom i suncao i naravno kupao. Ali nis posebno nije plaza. Oke, ima pijeska i zeleno more i palme... ali dosada ziva. I pijesak nikako otarasiti sa sebe, donio sam ga i Alexu u stan. Ali naucio sam nesto o ovom mjestu, pa poslisite.
Key Biscaine je vrlo lijep gradic, sve je kao po spagi, nema parkiranja uz cestu (koju cine dvije trake u jednom i dvije u drugom smjeru, odvojene travicom i drvored palmi), nego samo u garazama, svatko pozdravlja svakog na cesti, fancy shopping centri, prekrasni parkovi sa zelenom travom gdje ima baseball igralista, pa cak i pravih nogometnih golova, drvenih klupica za piknik, a svako malo se vijori ogromna americka zastava... ma prava idila. Skoro da bi i mogao zivjeti ovdje. I sve se to zapravo nalazi na otocicu, dugom oko 7-8 km, sirokom pola od tog. Sjecate se da se u Belizeu takvi pjescani otocici zovu cayo(s)... e pa ovdje je key, ali se isto izgovara - ki. I na tom otocicu su jos oko 500 godine p.n.e zivjeli indijanci iz plemena Tequesta. Kad su bijelci prvi put dosli u ove krajeve, bilo ih je oko 20.000. Kasnije su ih bolesti, koje je bijeli covjek donio samo sobom u Novi svijet, osakatile i do 1763. ih je preostalo samo 300. Tada su ih laganini prebacili na Kubu, ko da su zivotinje, da bi bijelac imao vise mjesta za sebe. Stvarno, svaka cast bijelcima!! Gdjegod dosli, napravili su takve odvratne stvari domorocima diljem svijeta. I sve uz potporu tadasnje crkve (a ni ova sadasnja nije puno bolja). Posebno bi trebalo "zapljeskati" smradovima spanjolcima. Pa taj narod ne mogu smisliti u nikojem sportu, naravno ne zaboravljajuci moje stare musterije, francuze, jos odvratniji narod. I namjerno im pisem mala slova, u znaku nepostivanja. A jadni SrednjeAmerikanci jos uvijek glorificiraju te smradove. A fuckin´ spaniards im nametnuli svoju religiju, sagradili svoje crkve, uzeli im zemlju, ubijali, pljackali i palili, doveli bolestine i svoje zivotinje koje su unistile one autohtone... Bas se pitam dali svi spanjolci koji posjete Latinsku Ameriku osjecaju griznju savjesti kad se sjete sto su njihovi preci radili ovdje u Srednjem Vijeku ili prije samo 200 godina, sto su sve ucinili, sto su sve srusili, spalili, ubili... Ma mos mislit! Kao sto crkva ne osjeca griznju savjesti za sve odvratne i nehumane stvari koje je radila u doba inkvizicije. Dolje crkva! I dolje spanjolska!
Ok, malo mi dajte vremena da se saberem i smirim. Dakle, suncao sam se i kupao u Key Biscaneu, bilo je nekoliko zgodnih latino cura (posebno dvije cokoladne boje puti, sise barem trojka, tetovaza iznad dupeta, mmmmm), a samo sam jednu stariju zensku vidio u toplessu na cijeloj plazi. Kasnije smo krenuli pjeske do mosta koji spaja otok sa kopnom, u nadi da cu ici posjetiti Miami SeaAquarium, iako je ulaznica bila cak 34$, ali bilo je vec kasno i park se zatvarao. Alex je zavrsio s poslom i dosao na tu po nas, kao po dogovoru. Ja sam navecer odlucio ici u moj prvi shopping u sportski centar u Miamiju dok je on isao na happy hour party sa svojim kolegama i mojom partnericom na putovanju.
Nisam se bas odusevio u mom prvom pohodu na NFL stvari. Ko ne zna, obozavam americki nogomet, NFL profi ligu, i imam brdo te odjece, al sad si zelim kupiti jos tog, malo osvjezit moju liniju. A jos sam prije puta preko eBaya narucio dosta te odjece da stigne kod Alexa, pa sam prvu vecer imao posla samo oko otvaranja silnih paketa koji su stigli na njegovu adresu. A danas sam kupio samo dvije lopte, onu oridjidji od kravlje koze za frenda koji je tako u vjetar bacio 90$, a ja sam gotovo identicnu platio 10$ na kasi, iako je na njoj pisalo da kosta 25$. Sutra znaci idem kupiti jos jednu, haha. Ali nisam nasao jos stvari koje moram kupiti sebi i frendovima, npr. neke sresove, majice i Miami Heat stvari. Receno mi je da moram u drugi shopping centar i Alex zna gdje je pa ce me odvesti. Lik je stvarno zakon. Sad kad smo dosli doma, zasvirao je malo na gitari, dao mi cokoladu da mu je potamanim, zezali smo se i usporedjivali misice i kilazu (on ima 183 cm kao i ja, ali cak 17 kg manje, sto izgleda nevjerojatno jer ja uopce nisam debel), ali i ja sam mu bio dobar. Oprao sam mu svo sudje koje drzi u sudoperu jos od prekjucer. Tipican Brazilac. Kao nasi Dalmatinci. Sve polako... nigdje nam se ne zuri, nema potrebe nesto radit ak bas ne treba... i sve cemo sutra. I sutra se dignemo kad se dignemo, a onda idemo po nogometnu loptu, pa na plazu i malo igrat fusbal s Brazilcima jer ih ima dosta tu po Miamiju i Alex se pretezno s njima druzi. A ja evo zavrsavam pisanje u mraku dok svi spavaju oko mene jer vec je 01h u noci. Valjda cu pisati i sutra novosti iz Miamija... ako me opet Horacio ne probudi s nekim novim slucajem.
