By endurance, we conquere

Zadnja tri dana s nama putuje i Alan, Kinez iz Hong Konga kojeg smo susreli u hostelu kod vulkana Arenal i otad je nas nezamjenjivi suputnik. Dijelili smo dva kombija, brodic preko jezera, hostel u MonteVerdeu, put do Liberije i jos jedan hostel u tom mjestu. Drugo jutro smo se konacno odvojili jer on je isao u Playa del Coco kako bi tamo ronio, a nisam ga uspio razuvjeriti da tamo ima za vidijeti - nista! Zeli roniti s bocama i kaze da u knjizi pise da je to super mjesto. E da mi je vidjeti sto sad misli o tom sugavom mjestu.

Prethodne veceri je u Liberiji bila festa, kao i lokalne ljetne feste kod nas u Istri - neka latino style grupa, puno naroda na glavnom trgu, puno prodavaca svaceg i na kraju vatromet.

Ujutro sam se probudio u 6h jer je u 7h trebalo loviti bus za granicu pa onda Managvu da bi u 14h konacno letio na toliko prizeljkivane karispke otoke Corn Island oliti Otoci kukuruza. Bus je vrlo brzo dosao do granice gdje su se sluzbenici s nama poigravali oko pol sata, a bus za Managvu je cekao polazak u 10 sati i predvidjen dolazak u 12.30. I stvarno, stari oronuli americki zuti skolski bus je jurio cestom sa samo cetvrtinom ljudi u njemu, al onda je pocelo. Prvo pola sata stanke u Rivasu gdje su djeca koja prodaju sve i svasta ulazila bezbroj puta u bus. Imao sam na sebi bijeli dres neke brazilske ekipe i zato sam privukao paznju 10-godisnjeg Josuea, koji me pitao jesam li ja neki juogadores, nogometas. I toliko me pilao da sam mu prodao foru da sam ja novo brazilsko pojacanje lokalne ekipe tu u Nicaragvi. Sa sumnjom je prihvatio to i opet vise puta islazio i ulazio u bus s bocama cole i opet sjeo uz mene i nastavljao s pitanjima.

Zatim smo na putu susreli prethodni bus za Managvu koji se razbio pa je cijeli jedan bus usao u ovaj nas i vise nije bilo mjesta za miseve, a kamoli ljude u njemu. A onda sam vidio da bus ide i preko Grenade i Masaye, a kad je na putu stao zbog popravka ceste, znao sam da se s otocima za taj dan mogu pozdravit.

I opet je ta Managua na mene ostavila odvratan dojam. Tu je zivio i jos zivi Jeffrey, tip kojeg znam s neta i koji je navodno prof. engleskog, cak mi je ostavio broj mobitela kad mi ista zatreba. Zvao sam ga vec 10 puta u zadnjih par dana da mu najavim dolazak i kaze on nek samo dodjem i stalno ponavlja postapalice: yeah, yeah, allright, allright.... Ja zamisljao da on zivi u nekom superluksuznom dijelu grada, da ima mnogobrojnu obitelj, da vozi superfancy auto, kad ono... Taxi me doveo do mjesta gdje on zivi, ali taksist nije mogao naci mjesto/kucu... i to zato jer on nije zivio u kuci. Zivi na samom rubu grada, gdje su same stracare do stracare prekrivene limom. A njegov "dom" cini betonski pod, nikakav prozor, dvije stolice i nekoliko stolova na kojima ima svaceg ali se ne vidi zbog tame u tom prostoru, ko da smo u nekoj spilji, iako je sredina suncanog i sparnog dana. Odglumio sam da je sve ok i pitao ga ak ima neki hostel u blizini. Odveo me do najsugavijeg hostela koji sam ikad vidio i ne isplati se trosit vrijeme na opisivanju istog. Zamolio sam zadnju uslugu Jeffreya - da mi kaze gdje postoje razni hosteli za backpackere. Zaustavili smo taxi i rekao je vozacu gdje da me vozi. Pozdravio sam se s Jeffreyem i u sebi pomislio da ga ne zelim nikad vise vidjeti, sto cu se sigurno potruditi i realizirati u zivotu.

Konacno, stigao sam u neki koliko-toliko centar grada koji zapravo ne postoji. Kad je Managvu pogodio potres 1972. godine, grad je izgubio svoj centar pa je sad to grad bez duse, svakako najodvratniji grad koji sam u zivotu vidio. Mozda odsad umjesto psovki "idi u k." ili "idi u 3 p.m." pocinjem koristiti izraz "ma idi ti lijepo u Managvu" hehehe. Dakle, stigao sam u neki manje sugavi hostel i platio samo 6$ za noc, a na kraju se ispostavilo da je samo 200 metara udaljen od TicaBus offica, serije buseva koji vrse usluge prijevoza putnika po cijeloj Srednjom Americi. Odlucio sam drugo jutro u 5 sati krenut put Hondurasa, bez odlaska na Corn otoke jer bi platio 180$ avionsku kartu za samo jedan dan boravka na tom nikaragvanskom karipskom otoku.