
...
Zadnjih 5 dana smo u Kostarici.Nemam vremena biti za kompjuterom dok putujem - puno toga za vidjet, proputovat, lovit buseve, a teski ruksaci na ledjima.
Iz Nicarague smo luksuznim busom prije 5 dana usli u Kostariku i navecer dosli u mjesto LIberiju. Tu nam je za 20$ lokalni tip sa starim pick-upom ponudio prijevoz do obale i mjesta Playa del Coco. Inace je cijena pravih taxija oko 45$ za tih 35 km puta.
U Cocu bogati Ameri i Kanadjani imaju apartmane, lijepi su, s bazencicima, travicom, mirno susjedstvo, nesto kao Melrose Place ali plaza i gradic... Katastrofa! Ne znam kako netko moze tamo doci provoditi godisnji odmor. Mjesto je ko neka selendra i poneki otmjeni hotel sa zelenom travom, ali odmah preko puta, sljuncana cestica, stracare, puno standova sa jeftinim suveirima, tamnoputi pijanci i lokalne propalice i poneki lokalni lesinari koji visu: Taxi, taxi?! Ovdje svi nude taxi sluzbu.
Nakon dva dana u Cocu, trebao nam je cijeli jedan dan da presli 200 km za nase slijedece odrediste. Promjenili smo dva lokalna busa, imali jedno uspjesno auto-stopiranje i ulovili jos jedan bus kako bi stigli u prvo podrucje vrijedno spomena tijekom cijelog ovog puta - podrucje vulkana Arenal i sume Monteverde. U podnozju vulkana smo za 5 dolara spavali u normalnom i minijaturnom hostelu, a drugo jutro krenuli kombijem, ba brodom i opet kombijem do sume Monteverde koja je stvarno zelena. Puno brezuljkaka, brda, krava... sve lici na Irsku i Skotsku (gdje nisam nikad bio), ali i Istri. U mjestu Santa Elena smo opet za 5 dolara nasli hostel i odmah krenuli u razgledavanje sume po visecim zeljeznim mostovima od krosnje do krosnje. Nakon prespavane noci, sad ujutro u 7.30 krenuli smo na canopy-tour oliti zip-line avanturu - opasac i dodatna oprema, te letenje po zeljeznim kablovima od platforme do platforme koje se nalazi ne krosnjama stabala.
Najduzi takav cug je bio do 200 m, a najveca visina od zemlje oko 80 m. Vrlo uzbudljivo, strasno, ali i ludo iskustvo.