"Zelena knjiga" je putopisni film smješten 1962. godine, mnogo prije Applea ili Google Mapsa ili Wazea, ali dok se kreće od New Yorka do Alabame i natrag, možda ipak zamislite mali GPS glas u uhu koji vam govori šta ima naprijed.


Gotovo da nema prekretnice u ovoj priči o međurasnom muškom prijateljstvu za koju nećete vidjeti da dolazi izdaleka, uključujući scene koje izgledaju previše otrcano ili pogrešno da bi ih bilo koji film mogao zamisliti. "Siri, molim te, reci mi da neće ići tamo." Oh, ali jesu.

"Tamo" uključuje čitav podzaplet posvećen prženoj piletini, koju afroamerički član drugarskog dvojca nikada nije jeo. Na kraju (upozorenje spojlera) stekne ukus, dijelom zahvaljujući nagovorima svog bijelog kolege.

Motiv prhke živine snažno se pojavljuje u prikolicama "Zelene knjige", moguće kao upozorenje. Svaka sumnja koju biste mogli izazvati - da će ovo biti sentimentalna priča o prevladanim predrasudama i afirmisanom zajedničkom čovečanstvu; da će njezina politika biti jednako nježna kao i humor; da će pozvati mjeru samo-čestitanja o tome dokle smo kao narod stigli - biće potvrđeno.

Budući da je bijelac, nekadašnji izbacivač noćnog kluba po imenu Frank Anthony Vallelonga i poznat kao Tony Lip (Viggo Mortensen), za volanom automobila, dok se crnac, pijanist i kompozitor Don Shirley (Mahershala Ali), vozi pozadi, Čini se da "Zelena knjiga" poziva na poređenje s "Voziti gospođicu Daisy". Ali njegov je pedigre malo drugačiji, sežući kroz komedije Gene Wilder-Richard Pryor iz 1970-ih do "Prkosnih" 1958., u kojima su Sidney Poitier i Tony Curtis glumili kao odbjegli osuđenici u Jim Crow South.



"Zelena knjiga", koju je napisao i režirao Peter Farrelly (iz nekada notorno nestašne braće Farrelly), zasnovana je na istinitoj priči. Tony Lip i Don Shirley bili su stvarni ljudi, a film putovanje prema Jugu temelji na pikantnim povijesnim detaljima. Knjiga navedena u naslovu bila je vodič koji su crni vozači koristili kako bi im pomogli da izbjegnu opasnosti i nevolje u putovanjima, posebno ispod linije Mason-Dixon. Donova diskografska kuća, rezervirajući ga na turneji kroz nekoliko južnih država, unajmljuje Tonyja da bude de facto tjelohranitelj, kao i šofer.