svašta o ribolovu
23.10.2009., petak
KAKO RADITI BOILE
|
Tehnička strana izrade boila Ovo je dio koji može odlučiti o mnogo čemu. Kod izrade boili možemo i poboljšati, ali i pokvariti dosta toga što smo ukombinirali u naš mix. Da bi se kvalitetno izradio jedan mix i da bi iz njega izašle kvalitetne boile treba zadovoljiti neke važne elemente u samoj izradi i pripremi mixa. Prvo je priprema namirnica iz kojih izrađujemo sam mix, drugo je miješanje svih tih komponenti u tijesto, te izrada boili raznih oblika iz toga tijesta, termička obrada boili i spremanje boili. Zamjes Svaka vrsta mixa, ovisno o količini dehidriranih brašna u njemu, a naročito onih životinjskog porijekla (riblja brašna), ima svoju moć upijanja. Također i sama struktura tj. količina grubih elemenata odlučuje o upijanju tekuće komponente. Pa tako riblje brašno sa većom količinom proteina, a to je znak da je izrađeno od gotovo same mesne baze ima veliku moć upijanja, i mix u kojem se nalazi 40% takvog brašna sigurno će, a ovisno i o drugim elementima upiti najmanje od 9 do 10 jaja A klase (misli se na 1 kg mixa). Na drugoj strani mix koji je baziran na ptičjoj hrani i pogotovo ako se radi o zrnatoj ptičjoj hrani čije se sjemenke obično i grubo melju, te su i plus toga bogate uljima, dovode do toga da dosta loše upija količina jaja iste klase, te se ona kreće od 8 do 9 komada na kilogram. To je za početak dovoljno da bi mogli otprilike odrediti količinu jaja, ako već nemamo isprobanu recepturu i određenu količinu jaja na kg miksa ili smo nekim slučajem radili neke preinake u našem mixu. Doziranje tekuće komponente u sam mix radimo na dva načina. Jedan je lakši i dovoljno je sve što smo naumili jednostavno uliti u jaja, a drugi je malo kompliciraniji i zahtjeva ipak samo malo više vremena i truda. Radi se o emulgiranju tekuće komponente u izdvojenim žumanjcima jajeta. Od ukupne količine jaja izdvojimo 10 do 15% žumanjaka u jednu posudu. U tu posudu doziramo svu tekuću komponentu osim jednog proizvoda, a taj je tekući kelp, naročito onaj od Nutrabaitsa. Zašto? U žumanjku jajeta je emulgator lecitin koji razbija tekuću komponentu u milijunske najsitnije čestice i tako ih na kraju krajeva i lakše spaja jedne sa drugim. Tekući kelp ima svojstvo da u tome slučaju sve zgusne u trenutku, dakle ima slična jaka svojstva. Tako emulgirana masa lakše se upija u strukturu mixa i bolje se opušta atraktante, a što je najvažnije u jednakim intervalima, postepeno ali konstantno što je idealno za ribu. Ne dolazi do straha da će doći do otpuštanja jedne velike količine signala koji okruže područje hranilišta. Sad kad smo zaista sve stavili u izdvojene žumanjke, miješamo ih sa ostatkom jaja i ubacujemo suhi mix, no ostavimo 10% od ukupnog miksa za predviđenu količinu jaja za postupno dodavanje ako je to potrebno, a ako nije taj ostatak mixa jednostavno pospremimo za daljnje korištenje (Napomena: ovih 10-ak % suhog mixa izdvajamo zato da ne bismo dobili situaciju da imamo previše suhe tvari tj. premalu količinu jaja, jer je puno jednostavnije doraditi mekani mix, nego presuhi tvrdi rastresiti mix). Kad smo ugrubo zamiješali, sve izbacimo na ravnu površinu stola koji smo prethodno malo pobrašnili ili sa mixom ili nekim brašno( recimo sojinim). Tu doradimo tijesto miješajući ga oponašajući naše mame ili bake dok mijese kruh ili kolače. To može potrajati 10 do 15 minuta i u tom vremenu bi se mix trebao kvalitetno izraditi i zagladiti. Povremeno kako mix prima na sebe brašno dodajemo još brašna pod mjesto gdje ga mijesimo. Jako je važno dobro izmijesiti tijesto jer i najgore koncipirani mix uvelike se da popraviti (što se tiče tehničke strane) miješenjem na stolu. Kad smo zadovoljni izgledom tijesta ostavljamo isto zamotano, u neku najlonsku vreću ili slično, da odmori pola sata, jer će tada biti podatnije za izradu, odmornije, ne napeto i manje će se lijepiti jer će struktura mixa upiti veću količinu tih ljepljivih tvari. Izrada boili Tada na red dolazi završna faza izrade boili. Tu je zadnja veća odluka, a ona se odnosi na oblik i promjer boile. Ovdje se odvajaju strpljivi od nestrpljivih ribiča. Sa sitnim boilama zaista ima posla. Ako je sve dobro napravljeno do sada ne bi trebalo biti nikakvih problema s završnim poslom. Ipak! Promjer tuljca, a ovisno o promjeru boile ima svoje neke zadane mjere. Pa tako ako npr. želite boilu promjera 18 mm trebate promjer tuljcu pištolja od 14mm ili čak i manje. Makar se svi mixevi ne ponašaju isto nakon što ih protjeramo kroz tuljac ovo je samo orijentirna mjera. Postepeno možemo dotjerati promjer nožem i kad smo zadovoljni, na tuljcu je najbolje napisati promjer i za koju je boilu. Moram isto spomenuti da neki malo iskusniji, rekao bi jako iskusni i dosta točni igrači u izradi boila, rade mixeve koji im zadovoljavaju samo jedan tuljac za bilo koju vrstu boili za određeni promjer. To je već druga savršenija priča. A ako nam pak nije potreban okrugli oblik mamca stvar si možemo uvelike pojednostaviti. Jednostavno tuljac recimo za boilu 14 mm stavimo i špricamo kobase koje rolamo na roleru za boilu 18mm. Dobivamo takozvane valjčiće. Promjena na hranilištu koja je uvijek dobrodošla, a i posao rolanja je puno lakši. Problemi kod završne izrade boili. Kobasa iz tuljca se lomi i puca, nismo dobro koncipirali mix. Odmah uzimamo recepturu, ispravljamo, da nam se ubuduće ne dogodi slično, i izbacujemo dio nevezive komponente i zamjenjujemo ju vezivom (primjer, količinu zrnate ptičje hrane mijenjamo za istu količinu krupice). Što se pak tiče samog tijesta koje smo već zamijesili najbolje od njega napraviti valjčiće. Boile pucaju kod rolanja, isto kao i u prethodnom slučaju, ali ovdje postoji i mogućnost da je promjer na tuljcu prevelik. Smanjujemo promjer tako da od novog tuljca izrežemo adekvatan, a ako se i to ne pokaže dovoljnim napravimo valjčiće. Tijesto je ljepljivo. Postoji više lako i teže riješivih razloga. Prvo lakši, jednostavno još malo premjesimo tijesto za boile dodavajući sojinog brašna, te isto ostavimo ponovo pola sata da se odmori. Teži, ako je tijesto nepopravljivo ljepljivo onda jednostavno kod rolanja posipavamo roler mljevenom ptičjom zrnatom hranom ili običnom krupicom ili pak nekim ribljim brašnom, ovisno što Vam odgovara za vaš mix. Naravno odmah napraviti pisanu korekciju na recepturi. Pogledati dio koji se odnosi na veziva i grubu komponentu, te dio mliječnih proteina kao što je lactoalbumin, te količina jaja. Tijesto postane pretvrdo poslije odmaranja ili tijekom izrade samih boili. Taj problem uopće nije problem ako imamo pneumatski pištolj za špricanje kobasa za rolanje. No nitko ga nema (pa nemam ga ni ja) i onda ovo i jest pravi problem. Korekciju u recepturi radimo na način da pogledamo dio koji se odnosi na kazein, dehidriranu krv, whey protein, mljevenu rižu i sl. Sad je odluka dali zbog nutritivnih vrijednosti jednostavno ne dirati ništa nego samo povećati tekući dio. Da li dodati malo vode kod miješanja, jednog jajeta po kili ili pak mijenjati cijelu recepturu, te izbaciti određene postotke tih komponenti. Moj je prijedlog samo povećati tekuću komponentu ili naravno kupiti pneumatski pištolj. Već zamiješano tijesto treba vratiti u posudu u kojoj smo započeli miješanje i dodati oko 10% već dodane tekuće komponente ali u obliku vode. Razbiti tijesto, politi tom količinom vode i mijesiti dok se ne poveže(to je dosta teško) a onda isto izbaciti na stol i ponoviti postupak koji će sada trajati nešto kraće. Također odmarati, ali nešto kraće. Oni koji imaju slabiju kondiciju mogu tijesto podijeliti na dva, tri komada i tako će ga lakše razbiti i ponovo zamijesiti. Kad smo na kraju ipak sve uspjeli izrolati slijedi termička obrada boili. Termička obrada Da bi boila postala kompaktna i jaja koja su unutra povezala potrebno ju je termički obraditi. Za to postoji par načina, a najzastupljeniji su kuhanje, parenje i mikrovalna pećnica. Svaka ima svoje dobre i loše strane. Ja ću opisati kuhanje kao najzastupljeniju i najbržu metodu i to u idealnom obliku. A idealan oblik kuhanja je kad stavite određenu količinu boili u provrelu vodu, a voda ne prestane kipiti. Kad boile isplivaju kuhaju se ovisno o promjeru od 60 do 120 sekundi. Iznimno dulje kuhamo za neke namjene kad trebamo jako tvrde boile. Poslije kuhanja ih vadimo na posudu ili kutiju gdje se mogu ocjediti i ohladiti. Nakon što se boila ohladi, ali ne potpuno, izvana stavljamo komponente koje su jako termolabilne. Dipanje izvana Postoje izvrsne tekuće komponente kojima možemo uvelike pojačati atraktivnost i nutritivnu vrijednost naše boile. To su prije svega svi aminokiselinski dodaci, te tekući i praškasti betain.Topla boila (1 kg) izvana može bez problema upiti 2 do 25 ml tih pripravaka koji će na taj način sigurno poslužiti svrsi. Spremanje boili Boile jednostavno možemo što je najbolje upotrebiti odmah, no ako to nismo u mogućnosti popakiramo ih u vrećice za smrzavanje i spremimo u zamrzivače, te čuvamo otprilike kao i sve druge namirnice , do 6 mj. Nakon što ih odlučimo upotrebiti možemo na još smrznute boile dodati određenu količinu , do 20ml, nekog pripravka i boila će odmrzavanjem dobro upiti i tu dodatnu količinu. Nikako ne preporučam, osim za lovne boile, isušivanje boili jer time smanjujemo njezinu probavljivost. A da bi izbjegli isušivanje boila treba u koncipiranju mixa obratiti pažnju na vezivne komponente koje će nam dati finu, kompaktnu boilu koju ne trebamo sušiti. Skladištenje ostatka namirnica tj. komponenti Normalno je da ne možemo nikada kupiti točnu količinu namirnica i komponenti mixa. Naročito se to odnosi na tekuće komponente kao što su npr. mirisi, aminokiselinski pripravci (koji su i najosjetljiviji za čuvanje), ulja i ostalo. Za sve te osjetljive komponente idealno rješenje je hladnjak. Brašnaste namirnice čuvamo u papirnatim vrećicama da imaju zraka i u hladnijim prostorijama bez prisustva svjetlosti. Naročito su osjetljive komponente životinjskog porijekla kao riblja i mesna brašna, jetrena brašna, te proteini iz mlijeka i samo mlijeko. Ako se neka namirnica ne misli potrošiti radije neka se podijeli ili proda zainteresiranima. Ovo je pokušaj maloga uvoda u svijet izrade vlastitog mamca, boile. Vjerojatno se i propustilo dosta stvari, ali one osnovne za sam početak su tu. Osjećaj koji se stvori kad se ulovi prva riba na boilu koju smo sami izradili nikad se ne zaboravlja. Stoga je za početaknajbolje isprobati nešto jednostavniji i jeftiniji mix ili dva dok se ne stvori praksa izrade. To je zaokružena priča koja se zove moderni šaranolov u izradi mamca, boile! No, sve se to da zaobići ako nismo u mogućnosti to sve prolaziti i jednostavno za to nemamo vremena. Postoje zaista kvalitetni gotovi mixevi i boile. Postoje čak i isplativi i jako slični mixevi najboljim domaćim uradcima, ali su rijetki i trebamo se dobro o njima raspitati. Razmišljanja i stereotipi Na samome kraju dotaknut ću se nekih ustaljenih i nikad dokazanih, a ponekad potpuno krivih razmišljanja i polazišta koja uveliko mogu odrediti naš smjer u izradi mamaca. Ima ih zaista puno no neka su posebna i osobita i zato su i našla mjesto ovdje da nas potaknu barem na razmišljanje. Mnogi su razmišljanja da pošto je ljetno doba, da trebaju arome na bazi ulja, fish mix i slično. Totalno krivo. U to doba šarana ima toga dovoljno, misli se na animalne elemente, dakle treba mu pokušati udariti na njegovu slabu točku, a to je radoznalost i receptori okusa. Tu je slab, ali samo u trenucima letargije kao što su razdoblja 8. i 9. mjeseca. Tada ne zna šta bi sa sobom i pošto voda baš ne obiluje previše kisikom mali zalogaju izuzetno atraktivni ali na drugačiji način predstavljaju nešto najbolje za njega. Pogotovo ako se radi o dobro zaslađenim boilama i to prirodnim zaslađivačima. Pa kad se pogleda da je to i lako probavljiva boila koja zapravo ne može zadovoljiti sve njegove potrebe on će potražiti još. Naravno ta situacija ne traje vječno. Što se pak arome tiče pošto je u tim trenucima šaran punio bliže donjim dijelovima vode treba upotrebljavati arome teže od specifične težine vode. Znači to isprobate kapljicom arome u čaši vode i ako tone, to je to. Ulja plivaju, a šaran je niže, koji je to signal, definitivno nepravilan. Dok recimo na proljeće ide priča samo ne ulja i slično. Baš kontra, jer riba je pretežno gore i grije se u gornjim slojevima vode pa ju treba privući prema dolje. Sljedeći stereotip je da šaran u hladnijem dobu može variti samo jednostavne produkte. Jer nema enzima za probavljanje tih produkata, a misli se na proteine životinjskog porijekla. Razmislimo na ovaj način. Ako riba nešto izuzetno voli ona će za to sve napraviti da bi došla do toga. Ona ulazi u svojevrstan začarani krug. Konzumirajući određenu hranu troši energiju i tu energiju opet mora nadoknaditi naravno konzumiranjem te iste ili neke druge hrane. To je razlog, jedino ta hrana mora biti toliko ribi prihvatljiva da bi ona pristala na to. Ova o kojoj pričam, je! Ima razmišljanja kako jedan mamac u jednome obliku isto daje rezultate u drugome. Tako se brkaju atraktivnost konoplje ili tigera kao cijelih na hranilištu u obliku partikla sa onim kada se samelju. Njihova najveća odlika je kada su u cijelome obliku jer onda neodoljivo podsjećaju na neku šaranovu prirodnu hranu što pokazuje i slika na kojoj je teško razlučiti što je pužić, a što konoplja. Zatim razmišljanja i istraživanja da šaran slabo pamti ustvari da je njegovo pamćenje kratkoga vijeka. Par sekundi. Imam primjer gdje sam lovio kampanju na nekih 100-110m daljine 9 dana. U tih 9 dana sam jednu te istu ribu dobio ni manje ni više nego 4 puta. Dakle svaki puta kad sam je pustio morala je doći do toga hranilišta koje je toliko udaljeno. Dopuštam da se to dogodilo jednom slučajno, ali 3 puta doći namjerno na hranilište ne može se nikako nazvati slučajem. Dakle, ne moramo se s te strane brinuti da će riba zaboraviti na naše hranilište natrpano kvalitetnom boilom ili hranom, ali se zato jako moramo bojati da u širokom luku može zaobilaziti naše hranilište nakrcano lošom boilom ili hranom. Postoje vrhunske komponente koje su zaista priznate i kao takve mogu jedino pomoći našoj boili. To je točno samo onda kad je naš mix u najmanju ruku dobar, da ne kažem odličan. U obrnutom slučaju dakle kad lupimo izvrsnu tekuću komponentu koja nije hrana, uzmimo neki vrhunski i kvalitetan dokazani miris, dolazi do kontra efekta. On radi protiv nas jer u tome slučaju odaje ribi tajnu i podsjeća je, aha!!!, na tome mjestu je ona loša hrana za mene. Samo dvadesetak metara dalje na isti miris netko sa kvalitetnim mixom može razbijati. Zato netko kaže: "meni jagoda nije uopće radila", a drugi ju hvali na sva usta. Treba dakle uvijek raditi na mixu, a na tekućoj komponenti po mogućnosti, onako kako imamo ili nemamo za nabaviti. Sljedeće razmišljanje ide da je komponenta topljiva i zato ju stavljamo u mix. Kad ju zamijesimo uz dodatak jaja i sl. isto je ono što je i bila i kaže se da u mixu imam toliko i toliko topive komponente. To je slučaj samo ako pazimo na miješanje namirnica isključivo vezanih za topivost mamca. Evo jednog slučaja. Ako uzmemo mlijeko za teliće koje je topivo i pomiješamo ga sa sojinim brašnom (odmaščenim) i krupicom uz još grublje strukture mixa ona činjenica da imamo mlijeko za teliće kao topivu komponentu vrijedi. Zato jer ta kombinacija zbog grublje strukture krupice neće napraviti koaguliranu ovojnicu oko boile. No ako umjesto krupice odemo na brašno pa i ono crno, pa nedaj bože dodamo koju žlicu glutena, napravili smo pravu gumenu lopticu. Tada ne vrijedi ono da imamo topivu komponentu, jer je boila totalno zatvorena i puno vremena treba za njeno otvaranje. Znači obratiti pažnju na svojstva namirnica u kombinaciji sa drugima, nakon termičke obrade. Najinteresantnija strana priče pod stereotipima je izračunavanje i tabele nutritivnih elemenata. Osobno me izuzetno zanimaju jer puno govore, ali s druge strane to sve vrijedi samo ako je u sve to uključen i način izrade boile i količina vode u istoj, te sve ono što se sa tom boilom dešava kad padne u vodu. Jer ne možemo naš proizvod,boilu, tretirati kao hranu za ribe u ribnjacima. Tamo kad hrana padne isti čas bude i pojedena jer je to jednostavno komercijala i da nije tako ne bi bilo isplativo. Zato treba kod tih izračuna uzeti u obzir količinu vode u boili koja se u nekim slučajevima kreće i do 35%, pa na preostalom dijelu izračunavati nutrijente. Jer ako uzmete u obzir obično brašno, kad ga vidite suho je kao barut, ali sigurno ima 14-15% vlage. No suho preračunavanje namirnica prije miješanja i kuhanja ne vrijedi puno osim podataka koji su vrijedni, a koji kažu koliko koja namirnica u početku ima čega. Bacanjem takve „otvorene“ boile čija je struktura vanjske ovojnice porozna,meka, dolazi do bržeg ispiranja elemenata iz nje i nikako ne mogu vrijediti početne vrijednosti izračuna pa čak niti približno. To treba uzeti u obzir jer je to činjenica! Naravno to ne umanjuje napore određenih ljudi koji puno rade na tome dijelu. Pod razmišljanjima o nutritivnim elementima potkradaju se veliki problemi, a vezani za njihovu mogućnost iskorištenja. Pa tako bi netko analizirajući neki mix mogao zaključiti da on ima uzmimo previše masnoća jer tako kažu izračuni. Evo jedan primjer, sjemenke. Određene imaju po sastavu masnoće odličnog profila ali to su ipak masnoće. Prvo, različitim meljavama određeni nutrijenti dolaze ili ne dolaze do izražaja.Drugo velika je upitnost bez obzira na meljavu da oni stignu kao iskorišteni u šaranov organizam. Zašto je to tako. Pa to je poznato odavna da sve sjemenke mijenjaju meljavom svoju kvalitetu. Dakle neke možemo u svome mix imati ciljano samo kao element vlakana iz njihove ovojnice, kao grubu strukturu poroznosti boile ili pak kao završni dio kad organizam probave šarana načinje tu namirnicu i vadi ta ulja, ali ona nama tada u kombinaciji sa vlaknima jednostavno pomažu kao svojevrsno mazivo, dakle podmazuje zadnji dio crijeva ribe i tako skupljenu masu ostataka lakše baca van. Riba se lagano oslobađa provarene hrane i zadovoljna može ići dalje u potragu. Tu lakoću neće sigurno zaboraviti. Što je poanta? Vrijednost neke namirnice suho gledana na papiru u raznim oblicima nije ista i ne mora ni približno biti ista. Može biti prisutna radi sasvim nekih drugih ciljeva. Uzmimo razmišljanje o kojem svi pričamo kako je šaran isključivo ovisan o temperaturi vode. To jednostavno ne stoji i ako to shvatimo onda možemo i shvatiti izradu naših mamaca. Šaran živi u okolini kakvoj živi, a to je voda. Ona mijenja temperaturu. No riba nikada ne čeka da se temperatura vode digne na neke određene razine pa eto ona tada kreće u potragu za hranom. To je najveći stereotip. Riba izuzetno reagira na svijetlost, na sunce. Naš šaran pogotovo pogledajte li ga u vodi odozgo, vidjet ćete kako je ne samo širok, nego kako je i taman. To su njegove solarne ćelije preko kojih on ide u gornje slojeve vode skupljati sunčeve zrake i toplinu, te promatrajući šarana u tim uvjetima, uvidio sam da se prema suncu u najhladnijim uvjetima proljeća uvijek okreče tako da mu je najširi dio tijela najjače osunčan. Tako akumulirana energija mu je dovoljna da se spusti i potraži hranu pa zatim opet gore na grijanje. Šaran si nikada ne dozvoljava luksuz nešto čekati ako ima mogućnost pribaviti to prije, a uvijek i jedino kod njega su misli okrenute prema hrani osim ponekad u nekim uvjetima prema mrijestu. Nažalost ustaljenih razmišljanja krivog shvaćanja određenih događaja u prirodi ima na pretek i srećom pa se pomalo neki od njih ruše i prepuštaju mjesto nekim drugim ili shvaćanjima ili pak drugim stereotipovima. No puno rezultata i promatranja dovelo je do drugih zaključaka koji se sve više potvrđuju. Za kraj Boila kao mamac i dalje ostaje mamac broj jedan u našem arsenalu ribolovnih lukavština. Otišlo se jako daleko u osmišljavanju te kuglice da su neki smjerovima malo i zaglibili. No, važno je samo jedno, a to je da smo svi u dobroj vjeri da pomažemo šaranu da od onoga što mu ubacimo ima i neke koristi, a ne samo puko natezanje ribe van. To je pravi smjer, to je veliki izazov i to je prilika i za one koji dolaze da idu dalje, jer nikad nije niti će biti sve rečeno. Ipak boila će biti upamćena kao mamac koji je pokrenuo svojevrsnu revoluciju u ribolovu šarana na svim kontinentima, u cijelom svijetu. Svi skupa moramo biti sretni jer smo svaki ponaosob pridonijeli tome na neki manji ili veći način, manje važno. Želim vam svima skupa puno uspjeha u izradi boili ili iz svoga mixa ili iz mixa ljudi ili firmi kojima vjerujete. JEDNO JE JEDINO MJERODAVNO, KOLIKO GOD MI SUMNJALI U NEKOGA MANJE ILI VIŠE, NAJBRŽI I NAJMJERODAVNIJI SUD DONIJETI ĆE ŠARAN, A TAJ JE DA LI NEŠTO VRIJEDI ILI NE. |
KAKO LOVITI ŠARANE
|
Naziv ˝šaran˝ Šaran je ime dao veliki švedski prirodoslovac Linneaus, 1758.godine. latinski naziv šarana je cyprinus i jedini je predstavnik porodice cyprinus u Europi. Njegovo ime se sastoji od cyprinus (grč.=ciparski) i carpio (ne zna se točno značenje). Prema Nikoljskom,pored šarana koji živi u Europi, postoji još i podvrsta na dalekom Istoku – cyprinus carpio hamatopterus, koji živi u području Kine (tamo šarani te podvrste dostižu svoju maksimalnu težinu čak i do impresivnih 50tak kilograma). Šaran (Cyprinus carpio) Po šaranu je cijeli jedan dio ribljeg roda dobio svoje ime. latinski naziv šarana je Cyprinus carpio, a ribe šaranskog roda zovu se ciprinidi. Čak i određenu vrstu voda, nizinskih, koje sasvim polagano teku, nazivamo ciprinidnim vodama. U toj ribljoj porodici ima na stotine vrsta raznih riba koje žive u južnoj Europi i slatkim vodama Azije, Amerike i Afrike. Njihova je zajednička značajka da u gubici nemaju zube, nego imaju duboku ždrijelu sa svake strane po jednu kost ("ždrijelnicu") i na njoj po nekoliko zuba koji žvaču i potiskuju hranu na ždrijelnu ploču, te je tako drobe i usitnjuju. U nas postoje riječni (divlji) i pitomi ili ribnjački šaran. Razlikuje se po građi tijela jer je ribnjački zbijenija tijela i višeg hrpta negoli riječni šaran. U ribnjacima ima i potpuno ljuskavih šarana (na slici) i veleljuskavih koji imaju po bokovima velike krupnije ljuske, te maloljuskavih koji imaju povezan niz ljusaka po hrptu od glave do repa i skupinu nepravilno razmještenih ljusaka u području repa, te golih šarana koji su potpuno bez ljuske. Živi u stajaćim i polako tekućim vodama. Rasprostranjen je i u Europi i u Aziji. U nas ga ima u svim slivovima. Šaran se mrijesti uglavnom u svibnju i u lipnju, a ako je godina hladna, mrijest se produžuje i kasnije. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. On ima mnogo ikre, ali ima i mnogo neprijatelja koji tu ikru napadaju. Mužjaci i ženke traže zgodna mrijestilišta - plitka mjesta obrasta gustim vodenim biljem. Ženka odlaže jaja na šaš i trave, a mužjaci je prate i oplođuju jajašcima. Kroz tjedan dana izvali se mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 3 kilograma. Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Ako ga hvatate mrežom, pokušat će se podvući ispod mreže ili je preskočiti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i ot_i, pa i bez vode ne ugibaju tako lako. Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom". Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada. Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine. Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti. Vrste šarana Postoje više vrsta šarana: -izvorni oblik je ljuskavi šaran, vretenastog oblika i potpuno je prekriven ljuskama koje su zlatno-žute boje (takozvani šaran vretenac) tijelo mu je izduženo i bočno spljošteno, dužina tijela može biti i do četiri puta duže od širine tijela -s vremenom se njegovo tijelo proširilo i evoluiralo u običnog ljuskavog šarana -uzgojom selekcijama nastali su goli šarani- potpuno bez ljuski ili di koja ljuska koja se javlja na bilo kojem dijelu tupa veleljuskavi šaran - dužinom bočne peraje, od glave do repa,pruža se jedan red velikih ljusaka, taj red može se udvostručiti i utrostručiti, no uz velike ljuske u bočnoj liniji mogu se pojaviti i male ljuske ispod leđne koi šaran - vrsta šarana sa ili bez ljuski (ili samo di koja oko hrpta), boje zlatno-crvene boje, nastao kombinaciom gena na pokusnom ribnjičarstvu Szarvas u Mađarskoj maloljuskavi šaran- po sebi ima koji red ljusaka- na hrtpu, trbuhu i bočnoj liniji; najrašireniji je od svih vrsta ˝albino šaran˝- izmutirani šaran koji nema maslinasto-zelenu boju nego njegova boja je bijelo-siva, ljuske su rijetkost, no i ta vrsta je najrijeđa na svijetu KAKO SE ŠARANI HRANE? -> može se lijepo vidjeti na podvodnim filmovima od Korde tima kako se i na koji način šarani hrane. Suvišno se čini napomenuti kako je poznavanje detalja iz biologije šarana, a pogotovo njihovih hranibnenih navika i načina uzimanja hrane, dragocjeno znanje koje bi svaki malo ozbiljniji ljubitelj šaranskog ribolova morao imati u glavi ako se želi ravnopravno nositi s kraljem nizinskih voda. S druge strane, dugogodišnje ribolovno iskustvo svakom udičaru daje za pravo da u svojoj glavi razvije pretpostavke i stvori vlastitu teoriju o tome kako šaran uzima mamac. Što je ta pretpostavka bliža istini, njegovi su sistemi funkcionalniji, prezentacija mamca uspješnija i, u konačnici, ulovi bolji. Načini uzimanja hrane U osnovi šarani uzimaju hranu na tri načina: 1.Usisavanje Šarani na ovaj način najčešće uzimaju sitniju hranu. Riba prvo zatvara usta, ispušta na škrge vodu i na neki način u usnoj šupljini stvara podtlak pomoću kojeg već prema njenom interesu u usta usiše određenu količinu tvari za koje smatra da su moguća hrana. Jezikom i nepcem ih fiksira i, ako je potrebno, "propuhivanjem" vode još dodatno ispere. Ukoliko okusni receptori koji se nalaze na ribljim usnama, brčićima, unutar usne šupljina, pa i na škrgama, prepoznaju usisani materijal kao hranu, ona prolazi kroz ždrijelo, ako je potrebno usitnjava se ždrijelnim kutnjacima i odlazi u crijeva. (Šaran za razliku od predatorskih riba nema želudac.) A ako uzeta tvar nije prepoznata kao hrana, riba je izbacuje iz usta. Poznato je da su šarani po prirodi vrlo radoznale životinje, a njihov način hranjenja uključuje stalno ispitivanje usisavanjem svega i svačega u njihovoj prirodnoj okolini (na riječnom ili jezerskom dnu). Na ovaj način se hrane životinje koje nisu imale puno iskustva s ribičima, odnosno iz onih voda gdje nije previše često lovljeno. Riba koja tako uzima hranu u nju ima puno povjerenje. Šaran može usisati hranu s 4 do 5 centimetara udaljenosti, a stručnjaci su čak uspjeli i izmjeriti brzinu usisavanja koja se kreće oko 0,6 m/s. 2. Uzimanje ustima I ovo je ponekad sasvim prirodan način uzimanja hrane, naročito kada šaran s dna skida neku jače fiksiranu hranu (neke školjke, puževi i sl.). Riba prilazi hrani (koja je obično većih dimenzija), otvara usta, prislanja ih na nju, polagano usisava i guta. I kod uzimanja mamaca s udicom sve ovo se događa u neprekinutom slijedu, naročito ako riba u svojoj skoroj prošlosti nije imala loših iskustava s takovom hranom tj. ako nije na nju ulovljena ili je pobjegla (otkvačila se) s udice. 3. Kombinacija Šarani koji traže hranu traže je tamo gdje se ona nalazi. Ako ruju po mulju, ustima formiraju nešto kao usisavač te kombinacijom obje tehnike ustima odvaljuju zemlju i mulj, a kasnije tu materiju usisavaju i u ustima fiksiraju, te detektiraju i pročišćuju potencijalni zalogaj. Poznat je i način kada ribe prema mekšem ili muljevitom dnu upute snažan mlaz vode iz usta koji uskovitla talog na dnu vode, pa kasnije lebdeći sediment s hranom jednostavno posišu. PRIHRANJIVANJE NA JEZERIMA Poznavanje vode i navika šarana pojednostavljuju pripremu, štede vrijeme i novac, omogućavaju ranije ostvarenje zadanog cilja. Najvažnija stvar u prihrani, a kasniju i u lovu, je otkrivanje prisutnosti šarana. Da li je to mjesto gdje se riba pojavljuje samo danju ili je to iskakanje i "lupanje" noću, meni i nije toliko važno. Dovoljna mi je činjenica da se riba zadržava u blizini mjesta gdje planiram napraviti hranilište. Odabir mjesta prihranjivanja Nakon što sagledam sve karakteristike vode, ribljeg fonda u njoj i njenu eksploatiranost, započinjem s traženjem lokacija hranilišta. Odabir hranilišta svatko prilagođava sebi, svojem načinu lova, priboru i tehnici kojom namjerava loviti. Kada pronađem potencijalno mjesto započinjem s prihranom i praćenjem zbivanja oko hranilišta. Ako planiram loviti samo noću ili samo rano ujutro, onda moram naći poziciju koju šaran obilazi u taj dio dana ili noći. Većina lokacija nije aktivna svih 24 sata. No kako pronaći pravo mjesto za lov šarana? Osim lova na već provjerenim pozicijama, laganog rješenja nema. Pronalazak nove pozicije iziskuje puno truda, puno boravka na vodi na vodi i nadasve logičkog razmišljanja. A kada takvu poziciju i pronađem, to ne znači da će za ribolov biti dobro cijelu godinu. Riba tijekom godine migrira, odlazi na njoj sigurne i hranom bogatije terene - kanale na dnu, travnate dijelove, plićake, na mjesta gdje puše vjetar koji je povezan s njegovom prirodnom hranom i sl. Mogućih opcija ima bezbroj. Najbolje rješenje je imati nekoliko različitih pozicija, te ih kroz sezonu mijenjati. Ako opada broj grizeva, mijenjam mjesto, a poziciju koju sam privremeno napustio održavam s nekoliko kilograma prihrane tjedno i onda se, nakon što se malo "odmorila", vraćam na nju često i s nekim novim mamcem. Šaran traži hranu u mulju i takvo mjesto mu je puno atraktivnije od golog spruda. Međutim, i mulj se od mulja razlikuje. Postoji mulj u kojem se zadržavaju ličinke i crvići, a postoji i onaj običan, za ribe neprivlačan jer je siromašan hranom. To možete provjeriti tako da malo mulja stavite na dlan i razrijedite ga vodom. Problem gotovo svih nas je što često puta nudimo šaranu hranu na mjestima koja prilagođavamo našem ukusu. Što je stereotip dobre šaranske pozicije? Tu nema pravila, to zna biti mjesto za koje ne bi ni u snu pomislili da se šaran tamo zadržava. A naše fine, slatke boilice nedirnute leže na glatkome pijesku i tepihu mirisne konoplje okružene sitnim kamenčićima ... No tamo gdje smo mu mi ponudili on inače ne zalazi jer tu inače hrane, one prirodne, nema. Ako i dođe na hranilište ono mu je sumnjivo i izbjegavati će ga. Šarana uopće nije briga je li na dnu krupniji šljunak ili fini pijesak. Ako je mamac tamo gdje on i inače prolazi ili se hrani, on će ga uzeti, pa bio mulj debeo i cijeli metar. Mnogim šaranašima to uopće nije bitno, važno je samo pronaći sprud, tamo pobacati prihranu i čekati. Ali nije svaki sprud, kanal, grm ili panj atraktivan za ribe. To ovisi od vode do vode, a uključuje i čimbenike kao što je već spomenuta temperatura vode, blizina prirodnih zaklona, udaljenost od buke, dubina vode, itd. Traženje dobre pozicije ponekada zna biti prava noćna mora i zna trajati i po nekoliko tjedana. Sve ovisi o tome kakva sredstva imam na raspolaganju. Ako to radim "na slijepo", pomoću markera i promatranja vode, onda se posao odugovlači, ali ako imam eho-sonar onda imam velike šanse da to brzo obavim. Ali i eho-sonar treba znati pametno iskoristiti, nije dovoljno samo otkriti prisutnost ribe. Često puta sasvim sitni detalji imaju presudnu ulogu u tome da li ćemo imati 2, 3 ili 10 poteza. Veliku pomoć u kvalitetnom odabiru lovne pozicije za mene ima crtež podvodnog reljefa. U njega uključujem sve detalje: sprudove, muljevite dijelove, kanale, prijelaze u dubinu, čvrstoću dna, travnate dijelove ... Kod uspostavljanja novog do tada nikada hranjenog mjesta poziciju hranim u širokom pojasu i čekam reakciju riba. Nakon nekoliko dana hranjenja i uočavanja aktivnosti riba započinjem loviti, tj. testirati poziciju. Tada lovim s po jedinim štapom na tri različite lokacije (iza spruda, u kanalu, na sprudu, u nagloj promjeni dubine i sl). Ponekada je dovoljno pomaknuti mamac samo pola metra i broj poteza će se povećati za 100%. Količina prihrane Kod određivanja količine prihrane sve ovisi o cilju koji želimo time ostvariti. Količina će ovisiti o tome radi li se o kampanji koja će trajati nekoliko tjedana ili će to biti kraći ribolov (preko vikenda ili samo jedan dan). Kod planiranja dužih kampanja pripremam mjesto iz dva razloga: prvo, da kod šarana potaknem znatiželju i naviku da će mu na tom mjestu u određeno vrijeme biti ponuđena hrana, i drugo, da mu laganim i postepenim ubacivanjem novog mamca stvorim naviku i ugradim sigurnost u prihvaćanje te hrane bez straha da će na nju biti ulovljen. Meni u ribolovu nikako nije namjera nahraniti ribu, time si umanjujem šansu da ona zbog velike količine slobodnih mamaca izabere i prihvati baš moj mamac. Šarani gotovo uvijek kruže uokolo naše hrane, odlaze, malo uzmu, pa se vrate, pa opet malo pokupe, pa opet odu ... Šaran u većini slučajeva ne pojede svu hranu na hranilištu odjednom, uvijek odlaze i do 100 metara daleko od hranilišta pa se ponovo vraćaju. Nikada se ne držim sheme koliko je hrane propisano baciti u zadano vrijeme. To je gotovo nemoguće odrediti upravo zbog razlike u pristupu lova, u količini i vrsti mamaca, ali i razlikama od vode do vode i navikama riba u njoj. Nije isto ubaciti 10 raketa peleta i 10 raketa boila i kukuruza. Ponekad ubacujem samo pelete ili samo boile, sve ovisi o aktivnosti riba i dužini ribolova. Kada lovim s 3 štapa na jednom hranilištu dvije udice postavljam u centar hranilišta, a jednu obavezno izvan hranilišta, do 20 m od centra. Kada lovim s po jednim štapom na zasebnom hranilištu prihranu podijelim na dva dijela, a jedan štap postavljam do 20 m izvan centra hranilišta. Odabir pozicije takvog vanjskog pretraživača definiram ovisno o konfiguraciji dna, rasporedu hranilišta, trenutnoj situaciji na vodi i osobnom raspoloženju. Dnevni i vikend ribolovi Za kraće dnevne ili vikend ribolove prethodno prihranjivanje nije obvezatno kao kod dužih kampanja, ali je preporučljivo. Dovoljno je prihraniti nekiko dana prije. Ako lovim na atraktor bellu, tada ne prihranjujem boilama jer za to nema potrebe, ubacujem samo partikl. Kada lovim samo preko vikenda najčešće uopće ne prihranjujem poziciju. Tu sve ovisi o volji, slobodnom vremenu, udaljenosti od vode i o financijskim mogućnostima. |
KAKO LOVITI BABUŠKE I SVE O NJIMA
|
BABUŠKA- je sve češća na našim ribolovnim vodama. Prvi put se u nas pojavila početkom osamdesetih i njena populacija raste, obično na štetu karasa sa kojim se može mješati. Prosječna lovna težina babuške kreće se oko 500 grama, ali je moguće naići i na babušku tešku preko 2 kilograma. Ovo je riba dna, sa koga jede dijelove biljaka i životinjice. Ljeti, kada je vrijeme toplije i metabolizam brži, hrani se intenzivnije, a zimi pada u skoro potpuno latentno stanje. U stanju je da preživi u u vodama koje se potpuno lede zahvaljujući kožnoj izlučevini koja se ne mrzne. Također, kao i karas, u toku sušnih mjeseci, u stanju je ukopati se u zemlju i tako ukopana preživi potpuno isušivanje bare ili jezera. Babuške se hrane na dnu pa se tu i love. Prvo treba lokalizirati mjesto gdje se nalazi jato babuški po mehurićima koji se pojavljuju na površini vode. Naravno, svako pravilo ima izuzetaka, pa treba imati u vidu, da u toku dana, posebno rano ujutro i predveče babuške prilaze bliže obali i hrane se među priobalnim biljem. Tada se podižu i na 70-80 cm od dna. U zavisnosti od količine vegetacije u vodi babuška se lovi na sljedeće načine: • Na vodama u kojima ima dosta vodene vegetacije, babuške se kreću i prebivaju u neposrednoj blizini rastinja. To čine iz dva razloga: vodeno rastinje predstavlja prirodni zaklon od raznih neprijatelja, a također isti ambijent je bogat prirodnom hranom. Na ovakvom terenu najbolji rezultati se postižu pecanjem neposredno uz rastinje ili u rupama - čistim dijelovima vodene površine okružene njime. • Na vodama gdje nema u izobilju vodene vegetacije, babušku treba tražiti što dalje od obale, što je najčešće slučaj na većim jezerima. lov babuške Za lov babuške treba koristiti fin i lak pribor. Babuška je oprezna riba i često će vas iznenaditi krupan primjerak koji je došao na samo jednog mesnog crvića ili zrno žita. Najčešća metoda pecanja je plovkom. Štap treba biti što duži (6 - 8m), kako bi bez problema spustili plovak iza trske i imali dovoljnu dužinu najlona da mamac stigne do dna. Nije loša ideja ni postavljanje male mašinice na teleskopski štap nešto manje dužine, kojim onda možemo lagano voditi ribu do obale. Štap treba da bude što laganiji (karbon), jer ga, kada jato naiđe, stalno držimo u ruci. Kao osnovni najlon kod pecanja plovkom koristi se 0,15 ili 0,16 mm, dok se za predvez uzima najlon 0,12 do 0,14 mm. Pri korištenju mašinice za pecanje idealan je najlon od 0,18 mm, jer omogućava i daleka zabacivanja i dovoljnu jačinu da se izbori sa najvećim babuškama. Pri izboru udice uvijek imajte na umu već rečeno, velika babuška će doći na zrno pšenice ili jednog mesnog crvića. Dakle veličinu udice treba prilagoditi mamcu: raspon od 16-12 se pokazao najidealnijim. Plovak ne utiče mnogo, ali nam ipak treba lak plovak, jer je ugriz ove ribe u prvoj fazi vrlo slab - sličan pipkanju. Ako se lovi na većoj dubini plovak treba da ima nosivost oko 2 g, a ako je voda plitka i 0,5 grama je dovoljno. Ukoliko babušku pecate na većim daljinama možete se odlučiti za jedan od dva osnovna načina: dubinski način i način sa klizečim vagler plovkom. Kod oba načina preciznost zabačaja je od velike važnosti. Uvijek bacajte na isto mjesto u sred trokuta na čije rubove ste bacili po kuglu primame. Kod oba načina, dobra je ideja koristiti i hranilicu i to što bliže udici. Jedan od najboljih mamaca za ovaj način pecanja je glista đubretarka, zakačena tako da joj krajevi slobodno lelujaju u vodi. Ovu glistu babuška neće moći skinuti pri prvom pipanju, kao kruh recimo, pa ćete lakše kontrirati. Od primame i točnog zabačaja ovisi cijeli lov. Ako je voda topla i stajaća treba koristiti brašnaste hrane i žitarice u odnosu 2:1. Kod čistog dna primama treba biti tvrđa, a kod dna obraslog travom što rastresitija, kako bi se raspala još dok pada i posula što veće područje. Kupovne provjerene primame je: "Sensas Karp" i mješaja se sa prezlom u odnosu 1:2 u korist prezle. Ova količina primame dovoljna je za bar dva pecanja. Koristite tehniku masovnog primamljivanja. Dohranjujte samo ukoliko babuške prestanu raditi. Nakon ribolova, bacite par šaka kuhanog žita, ukoliko planirate i sutra doći na isto mjesto. Kad je voda hladnija primamljivanje se obavlja samo brašnastom hranom. Ukoliko u vodi gdje se peca nema cvergla i sunčarke u hranu treba dodati malo isjeckanih glista i krvi. Tada se znaju prevariti i starije babuške, a mamac je naravno glista ili komadić gliste. Kao mamac koristi se: kuhana pšenica, mladi i kuhani kukuruz, krušna ruža, gliste i mesni crvići. Sa proljeća i jeseni, kad je voda hladnija, bolje rezultate daju gliste i crvići, dok su u ljetnjem periodu uspješniji kruh i kuhana pšenica. Ukoliko se mjesto hrani kukuruzom, babušku treba čekati na udicu namamčenu jednim zrnom kukuruza. Ipak, kuhana pšenica je na svim vodama najsigurniji mamac. Prilikom pripreme mamca treba dodati aromu/ulje anisa, bijelog luka i kako bi se aromatizirala prihrana. Ukoliko se peca na pšenicu na udicu se stavlja od jednog do tri zrna, zavisno od toga kolika je prosječna veličina babuški. Pri mamćenju vrh udice mora uvijek biti potpuno slobodan. Zrno se obično probada bočno, kroz dvije opne, kako se u vodi ne bi raspadalo. Udica broj 16 savršeno odgovara za jedno zrno pšenice, 14-tica i 12-tica se uspješno pokrivaju sa dva zrna, dok za tri zrna pšenice treba uzeti udicu broj 10. Kada idete na babušku, obavezno ponesite više raznovrsnih mamaca. Česta je pojava da babuška u jednom trenutku prestane sa uzimanjem jedne vrste hrane. Istog trenutka promjenite mamac. Tražite onaj koji im najviše odgovara. Babuška je dobar borac i treba je polako privlačiti obali, pazeći da ne uđe u travu. Ukoliko se to ipak dogodi, opustite najlon i ona će sama izaći iz bilja. Budite maksimalno pažljivi, jedna otkačena babuška, često će rasterati cijelo jato. Napisao Marko Šimunec |
