ponedjeljak, 24.11.2008.
IRON MEIDEN
|
Prvo javno i organizirano predavanje o Wikipediji 18. 11. 2008. (više)
Iron Maiden Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži Iron Maiden Mjesto Velika Britanija Žanr/ovi Heavy metal Djelatno razdoblje 1975. - Producentska kuća EMI Članovi Bruce Dickinson Dave Murray Adrian Smith Janick Gers Steve Harris Nicko McBrain Iron Maiden je britanski heavy metal sastav osnovan 1975. godine, a danas se smatra sinonimom heavy metala. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 25 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best of, 14 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija. Sadržaj [sakrij] 1 Povijest 2 Uspjeh 3 Sljedeća razina 4 Eksperimentiranje 5 Prevrat 6 Vjetrovi promjene 7 Ponovno ujedinjenje 8 A Matter of Life and Death 8.1 Popis pjesama 9 Sastav 9.1 Trenutni sastav 9.2 Originalni sastav 9.3 Popis prijašnjih članova benda 10 Diskografija 10.1 Albumi 10.2 Live albumi 10.3 Kompilacije/box setovi 10.4 VHS/DVD 10.5 EP-ovi 11 Turneje 12 Vidi još 13 Vanjske poveznice Povijest [uredi] Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje. Steve Harris i gitarist Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk. Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson. U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice. Uspjeh [uredi] Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMA (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith. 1981. godine bend izdaje svoj novi album pod nazivom Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnju uratci. Sljedeća razina [uredi] Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velike konzumacije alkohola. Kakogod, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva pjevač Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse pjevača opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov pjevač Bruce Dickinson. Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se unatočn tome nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda katolik, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi. Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha. Eksperimentiranje [uredi] 1988. godine bend iskušava drugačiji pristup za svoj sedmi studijski album naziva Seventh Son of a Seventh Son. Rađa se konceptni album koji priča o mitskom djetetu sa nadnaravnim moćima baziran na knjizi Seventh Son. Po prvi puta bend koristi klavijature u nekome od svojih studijskih albuma. Kako bi zaokružili desetgodišnjicu svojih prvih singlova, bend izdaje The First Ten Years seriju desetak CDa. Prevrat [uredi] 1990. pjevač Bruce Dickinson započinje solo karijeru s bivšim gitaristom Ian Gillanovog benda Janickom Gersom. Objavljuje svoj prvi solo album Tatooed Millionare. Nedugo nakon toga bend je doživio prvu promjenu sastava tijekom sedam godina. Gitarist Adrian Smith je napustio bend i zamijenio ga je Janick Gers. 1990. Iron Maiden je izdao album No Prayer for the Dying, a dvije godine nakon toga Fear of the Dark s kojeg pjesme "Fear of the Dark" i "Afraid to Shoot Strangers" postaju omiljene fanovima. 1993. Bruce Dickinson je napustio bend kako bi nastavio svoju solo karijeru, ali je pristao ostati za jednu oproštajnu turneju i dva live albuma (koja su kasnije ponovno izdana u jednom paketu). Odradio je oproštajni koncert 28. kolovoza 1993. Šou je snimljen i izdan pod imenom Raising Hell. Vjetrovi promjene [uredi] Održana je audicija sa stotinama pjevača,kako sa nepoznatim, tako i sa slavnim. 1994. su se odlučili za bivšeg pjevača Wolfsbanea - Blazea Bayleya. Bayley je imao drugačiji stil od svog prethodnika i različiti doček među obožavateljima. 1995. izdan je X-Factor. Glavni tekstopisac Steve Harris imao je mnoštvo osobnih problema, uključujući razvod i smrt oca, pa mnogi kažu da je zvuk albuma odraz toga. Virtual XI 1998. im je bio najneuspješniji album. Prodaja nije dosegla milijun primjeraka prvi put u njihovoj karijeri. Ponovno ujedinjenje [uredi] U veljači 1999,Blaze Bayley je napustio bend po zajedničkom dogovoru. U isto vrijeme, fanovi su se šokirali kad je najavljen povratak pjevača Brucea Dickinsona i gitarista Adriana Smitha, a Janick Gers će ostati u bendu kao treći gitarist. Nakon toga je slijedila uspješna povratnička turneja. Bend je također objavio PC-igru Ed Hunter. Prvo studijsko djelo nakon povratka Brucea Dickinsona i Adriana Smitha bilo je album Brave New World, izdan 2000 koji je imao izvrsne kritike. 19. siječnja 2001. Maideni su svirali na Rock In Rio festivalu, i to gomili od 250 000 ljudi. Nastup je snimljen i nedugo zatim objavljen na CD-u i DVD-u pod imenom Rock in Rio. 2003. snimili su kontroverzni album Dance Of Death i izdali live album Death on the Road. A Matter of Life and Death [uredi] Četrnaesti studijski album Iron Maidena, diljem svijeta izdan 28. kolovoza 2006. godine ( 5. rujna u SADu i Kanadi ). Producent je ponovno Kevin Shirley, te ponosno nosi titulu najdužeg albuma Iron Maiden. Krasi ga antiratne tematika i postmetalski ugođaj. Svjetska turneja A Matter Of Life and Death dva puta je došla blizu hrvatskih granica. Album drži poziciju #4 u Velikoj Britaniji, te #9 u SAD-u, te je debitirao na Indijskoj top ljestvici sa pozicijom #4 te u Kanadi sa pozicijom #2. AMOLAD je ostvario prvu poziciju na ljestvicama sljedećih zemalja: Njemačka Švedska Italija Finska Grčka Slovenija Češka Hrvatska Poljska Brazil Popis pjesama [uredi] 1. "Different World" – 4:17 2. "These Colours Don't Run" – 6:52 3. "Brighter than a Thousand Suns" – 8:44 4. "The Pilgrim" – 5:07 5. "The Longest Day" – 7:48 6. "Out of the Shadows" – 5:36 7. "The Reincarnation of Benjamin Breeg" – 7:21 8. "For the Greater Good of God" – 9:24 9. "Lord of Light" – 7:23 10. "The Legacy" – 9:20 Sastav [uredi] Trenutni sastav [uredi] Bruce Dickinson - vokal (1981.-1994., 1999.- do sada) Dave Murray - gitarist (1976.- do sada) Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada) Janick Gers - gitarist (1990.- do sada) Steve Harris - basist (1975.- do sada) Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada) Originalni sastav [uredi] Steve Harris - basist (1975. do sada) Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.) Paul Day - vokal (1975.-1976.) Terry Rance - gitarist (1975.-1976.) Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.) Popis prijašnjih članova benda [uredi] Clive Burr Paul Di'Anno Blaze Bayley Dennis Stratton Doug Sampson Paul Cairns Paul Todd Dave Mac Tony Parsons Dennis Wilcock Terry Wapram Thunderstick Tony Moore Ron Matthews Bob Sawyer Terry Rance Paul Day Dave Sullivan Diskografija [uredi] Albumi [uredi] 1980. Iron Maiden 1981. Killers 1982. The Number of the Beast 1983. Piece of Mind 1984. Powerslave 1985. Live After Death 1986. Somewhere in Time 1988. Seventh Son of a Seventh Son 1990. No Prayer for the Dying 1992. Fear of the Dark 1993. A Real Live One 1993. A Real Dead One 1995. The X Factor 1996. Best of the Beast 1998. Virtual XI 2000. Brave New World 2002. Rock in Rio 2002. Edward The Great 2003. Dance of Death 2006. A Matter of Life and Death Live albumi [uredi] 1985. Live After Death 1993. Live at Donington 1993. A Real Live One 1993. A Real Dead One 1998. A Real Live/Dead One 2002. Rock in Rio 2005. Death on the Road Kompilacije/box setovi [uredi] 1987. Maidenmania 1990. The First Ten Years 1995. The Story So Far: Part 1 1995. The Story So Far: Part 2 1996. Best of the Beast 1998. Eddie's Ed 1999. Ed Hunter 2002. Edward The Great 2002. Eddie's Archive 2005. The Essential Iron Maiden VHS/DVD [uredi] 1981. Live at the Rainbow 1983. Video Pieces 1985. Behind the Iron Curtain 1985. Live After Death 1987. 12 Wasted Years 1989. Maiden England 1990. The First Ten Years: The Videos 1993. Donington Live 1992 1993. Raising Hell 2001. Classic Albums: The Number of the Beast 2002. Rock in Rio 2003. Visions of the Beast 2004. The Early Days 2005. Death on the Road EP-ovi [uredi] 1979. The Soundhouse Tapes 1980. Live!! +one 1981. Maiden Japan Turneje [uredi] 1980. Metal For Muthas Tour 1980. Iron Maiden Tour 1981. Killer World Tour 1982. The Beast On The Road 1983. World Piece Tour 1984..-1985. World Slavery Tour 1986.-1987. Somewhere On Tour 1988. Seventh Tour Of A Seventh Tour 1990.-1991. No Prayer On The Road 1992. Fear of the Dark Tour 1993. A Real Live Tour 1995.-1996. The X Factour 1998. Virtual XI World Tour 1999. The Edhuntour 2000.-2001. Brave New World Tour 2003.-2004. Dance of Death World Tour 2005. The Early Days Tour 2008. Somewhere Back In Time Vidi još [uredi] |
