Moja online svaštara

nedjelja, 28.01.2007.

Šta ima?

A evo, prvo ću počet od koncerta Tommy Emmanuela u Splitu!

Daklem, taj je čovjek svirao u ponedjeljak u Domu HVa u Lori, i nisam htio ići, jebemu, 200 kuna za jednog tipa činilo mi se previše, i nisam išao. U utorak čitam u novinama kako je bilo super, sve pohvale, i skroz desno stajalo kako će se vratit i u srijedu odsvirat još jedan koncert u Splitu! E onda mi je stara rekla kako bi mogao otići, ja sam joj odgovorio kako je 200 kuna previše, pa mi je onda ona lijepo dala novac i odo ja tako na Tommya...Prvo smo malo sjedili kojih desetak minuta dok nije došao na stage. Ima poprilično puno opreme s obzirom da se radi ipak o samo jednom čovjeku, light show, ogroman razglas, dosta ljudi i tako to...Svirke se više i ne sjećam puno, al sjećam se jednog otvorenog, simpatičnog i jednostavnog čovjeka koji svira ko zmaj. Stvarno jede tu akustičnu gitaru, i ne samo da je jede, nego i lupa je sa svime i svačim, izvlači svakakve zvukove i zvuči super. Čovjek jednostavno zna znanje, svega se može naći u njega, Joea Passa, Hendrixa, ma šta god vam padne na pamet. Zna svakakve tehnike sviranja i koncert je vrijedio tih 200 kuna. Nije bila ni pola popunjena dvorana, pa je bila nekakva intimna atmosfera, pa se i Tommy malo raspričao, bila je odlična atmosfera, i mi(publika) i on smo se našli na istoj valnoj duljini! Svakako jedan od najvećih splitskih glazbenih momenata ove godine, a i jedno odlično iskustvo! Izašao je na dva bisa, odsvirao još par pjesama, koncert je prošao u sekundu, jednostavno, možeš ga slušati satima kako svira...Poslije sam dosta vremena čekao da bi dobio autogram, jer Tommy je bio bolestan, pa se odmah išao tuširati i sređivati poslije nastupa i šta već...

Druga stvar o kojoj ću vam pisati je još jedan, treći, komin u Duje Drnasa. Ovaj je bio i najbolji dosada, i to najviše zahvaljujuću Anti Š. koji je za ovu prigodu ponio i harmoniku, tako da je dernek bio zajamčen! Okupili smo se dosta kasno tamo, a i još je kiša padala, pa smo se svi nakrcali unutra! Čeko je također ponio i gitaru, pa smo imali pravi bend! Oko 9 sati pokupio me Mario sa autom, i onda smo krenuli put Dračevca. Svi smo se išporkali u blatu ko svinje dok smo došli do kuće(kućeee, crtica na e), a tamo je bilo već društvo. Bilo je vina i pive, na kraju je i sve potrošeno(i hrana i piće), pa smo otišli na benzinsku kupit još malo pivi. Atmosfera je bila najluđa do sada, vatrica, harmonika i gitara, pjesma je tekla cijelu noć, svi smo bili od volje, a poslije je nas par išlo u Pina na nekakvu pionirsku večer. Tu znam samo da je bilo masu ljudi, i da sam spavao sat i po na katu u onoj širokoj fotelji za dvoje. Onda smo laganini pješke išli do doma...Tribalo bi ovaj komin uvest ko tradiciju, jer je stvarno ludnica, svaki put je sve bolje i bolje, a idući put ću i ja ponit mandolinu pa ćemo imat pravi orkestar!!

nedjelja, 21.01.2007.

Maturalna večer

Prošlo je i to! Sinoć u hotelu Marjan, III. gimnazija je imala maturalnu večer. Prvo ćemo početi od odijela...Dok sam bio u Zagrebu, otišao sam jedno popodne sa sestrama kupiti odijelo, i išli smo u Varteksa, Heruca, Bossa, ali nigdje nisam našao nešto za sebe, jer imam nekakav među-broj(visok a mršav), i onda smo na kraju otišli do Martina Arbanasa i tamo našli odijelo za koje sam dobio samo pohvale. Odijelo je bilo crno sa tankim prugicama boje opeke, košulja i kravata također crni. Cipele je rješila mama...Bio sam najljepši...hehe...Cijeli ovaj prvi tjedan se uglavnom prirpremalo za tu večer, kako s vrapcima, valcerom, koreografijama, a u školi se slabo radilo. Ja sam još imao i tu čast da budem voditelj, i vrlo profesionalno sam odradio taj posao. Trebali smo biti u hotelu u 19:30, i došao sam s malim zakašnjenjem, sve je bilo puno roditelja, bližnjih, muški su skoro svi imali modra odijela, svijetle košulje, uglavnom, standard, ženske su bile isto sređene, i to većinom super(po mom ukusu). U špaliru sam bio s Nakićem i Kocom, tako smo malo hodali, slikavali se, ona sam otišao na binu za poslom...Svirala je VIVA, i oni su solidno obavili posao, valcer sam odradio s Ninom, i to loše. Predjelo je bio naravno, francuska, pršut i sir, ali je bilo ukusno, te sam poprilično pojeo. Na svakom stolu stajala je boca Debita(80 kuna) i dvije radenske(20 kuna), te me glava boljela od tog vina, koje u dućanu dođe manje od 20 kuna, pa ga nisam previše popio. Poslije sam otkrio da se može kupiti Kaltenberg, te sam se bacio na to i prilično se napio. U plesu me jedan slučajno zgazio i natekla mi je noga malo, ali problem j bio što je nisam mogao staviti u cipelu pa sam 2 sata stajao s ledom, dok me razrednica nije odvela kući. Vrabac nam je ispao bezveze, a daleko najbolji bio je onaj 4.F razreda, napravili su Jozi predobar poklon(kovčeg saveza i unutra dvije isklesane kamene ploče sa 10 zapovijedi za donošenje teke). Večeras je druga večer u Mastersa, i na to se ide ravno iz Galerije. E, i torta za rođendan je bila super, a glavno jelo bilo je nekakvo meso i krumpiri, ja sam uzeo batak, jer meso baš i nije bilo nešto...

utorak, 16.01.2007.

Zagreb vs. Split

Evo ljudi, pošto sam bio tjedan dana u Zagrebu preko praznika, stekao sam nekakav dojam o tom gradu. Svidio mi se, možda mi se još više svidio zato što sam upao u Second Hand Band, ali svejedno...Zagreb je velik grad, ima vjerojatno 5-6 puta više stanovnika od Splita, ima dakle i više događanja i svega, on je jedostavno centar svega. Svaku večer možeš otić na neko događanje, i to mi je super. Također su mi super tramvaji, ne moraš puno čekat, a kontrolu nisan vidija niti jednom(a vozio sam se dosta puta), dok je u Splitu sa busevima koji dolaze svako pola sata navečer, drugačija priča...Još jedna dobra stvar je to što grad leži na ravnici, pa je idealan za bicikliste(ja sam sestri ukrao biciklu), i nema uzbrdica, nizbrdica kao u Splitu, pa se ne preznojiš dok dođeš do negdje. Na nekim cestama imaju čak i trake za bicikliste, ali može se i bez njih. Sad, ja sam imao sreće da nije bilo zima kad sam bio gore(ili nesreću, zbog prepunog kufera sa džemperima, dugim donjim rubljem, debelim čarapama itd...), pa se ne mogu požaliti na hladnoću...Onda, što se tiče hrane-Zagreb je ipak malo skuplji, iako su me veoma ugodno iznenadili ćevapi u somunu, 10 komada 15 kuna!! I to još odlični, u somunu, jedino je glupo što taj nije imao ajvara za prilog, al valjda drugi imaju...A baš do te ćevapdžinice sam burek platio 12 kn...Restorana ima za svačiji ukus, od onih egzotičnih japanskih, meksičkih, orijentalnih, do malo talijaniziranog Bobana, gdje se nekad mora i čekati na red, pa do raznih fast foodova, McDonaldsa, Subwaya itd...Fast Foodovi nisu do koljena onima u Splitu, za 10 kuna dobijete nekakvu sitnu bublicu i malo šunke i sira u njoj, nekakav mini topli sendvič, tako da sam uvijek dva uzimao, nemaju jaja za prilog, i tako...Eto, sve u svemu mislim da je Zagreb grad koji ti otvara puno više mogućnosti od Splita, jedino što mi u Splitu imamo naše moe i sunce, tako da bi se nakon nekakvog školovanja u Zagrebu, uvijek vratio dolje...

nedjelja, 14.01.2007.

Tjedan dana u Zagrebu...

Da, baš tako. Išao sam gore na pripreme za fakultet, ali uz to se odvilo par događanja, pa sam odlučio napisati nešto ovdje...Daklem, pučko otvoreno učilište Zagreb organizira pripremni tečaj za maturante, i rekoh ajde, 900 kuna, 6 sati dnevno, kemija, fizika i biologija. Došao ja tako kasno navečer u nedjelju u Zagreb autobusom(Samoborček, nisam rezervirao kartu, pa sam morao ići s njime, a on je išao Split-Šibenik-autoput-Zagreb, tako da sam putovao kojih sat i po više), otišao do one bonite po dva topla sendviča(ta dva od 10 su ko jedan u Popaja od 12) i onda spavat. Tečaj je naime počinjao u 9 sati, a završavao u 14:30, dvije pauze od pola sata između blokova školskih sati. Odlučio sam ići sa sestrinom biciklom(koja je odlična), ali vidio sam da nema šifru, pa sam mislio pitati čovjeka na porti da je stavim negdje gdje neće nikom smetat, a da je on ima na oku, i došao ja tamo, zamolio, kad ono tip totalna šupčina, rekao mi je da je ostavim vani, nisam mu ništa rekao, jer sam tek prvi dan tu, pa da ne izazivam sad probleme...Pitao sam ga gdje mogu kupit nekakav katanac, a on mi reko, pa tu 100 metara niz cestu, 100 metara moj kurac...Morao sam ić negdje na Tešnjevku, te sam usput pitao ljude gdje ima koja željezarija. Našao sam napokon natpis željezarija, kad na vratima, "Inventura"...Pitao sam ih gdje sad, a oni me poslaše na Trešnjevački plac, njega sam obišao i nigdje lanca(katanac je lako nabaljiv), i onda me neki deda poslao još dalje(od učilišta), i napokon sam došao u Željezariju. Ne moram govorit kako sam brže vozio i kako sam bio znojan ko prase...Kad sam se vratio u učilište, bilo ke 9:45, a samo sam bacio mrki pogled onom kretenu portiru...Došao sam gore, 13 ljudi, 3 muška, bit će mi definitivno veselo na faxu(kad ga upišem)...Prvo je bila biologija i profesorica je bila bezvezna, jedini dobar profesor je bio tip iz kemije, ostalo dvoje loše. Bile su 3 cure iz Šibenika koje su kako-tako normalne, par šutljivih i neke lude iz Slavonskog Broda, i među njima neka totalna luđakinja, katastrofa, reko sam joj da ode u Konzuma kupit smisao za humor, poslije sam još sazna da ima momka, stvarno mi je bilo žao dečka...Uglavnom-Slavonski Brod, 0 bodova. Popodne išao sa sestrom u Bobana na ručak, ona uzela njoke, ja neki biftek, koji je bio super, a navečer sam bio u Fender shopu koji je odmah nasuprot mog haustora, te sam tu jammao sa nekim likovima, baš je bio pravi jam. Prvi put se vidili i nešto malo sviruckali tu...Probao sam dosta gitara, i popravio sam mišljenje o Fenderima, sve su radile odlično! Sutra dan sam išao na ručak u meksički restoran i bilo je smeće. Nije mi se svidjelo, a sestra je poludjela, kad sam joj reko da neću jesti to, njoj je bilo fino, ali meni preljuto. U srijedu je bio koncert u Purgeraju(1. dan usno-harmonikaškog festivala), te sam otišao to pogledati. Upoznao sam Frenkija(gitarista Small House Browna) i napio sam se ko šlapa. Upao sam u neki happy hour, tako da sam za 3 becksa dobio njih 6, a još mi je ovaj poslije dao par bonova za pivo. Koncert je bio onako, bezveze, likovi su peglali iste pjesme i ritam 3 sata, a to mi baš nije bilo zanimljivo, u početku je bilo super, alo poslije je bilo sve gore i gore, ali Frenki i puno pive su spasili stvar. Šteta je bila i to što mi je razglas tukao direkt u glavu, tako da mi je sutra cijeli dan zujalo u ušima...E i u srijedu sam bio na ručak kod druge sestre, i jeo sam najbolje sarme u životu! Go sarma! Sutradan sam išao sa sestrom u HNK gledat Tesla Electric Company i predstava mi se nije svidjela. Scenografija mi je super, al malo mi je to sve naporno bilo, više volim standardne drame, nekakav sukob, a ovo nije baš takvo...Karta je bila 150 kuna, a HNK svih 6 dana rasprodan. Jednog od Tesli glumi i Rade Šerbedžija i on je dobio najviše pljeska na kraju iako je rekao 6 rečenica vjerojatno u cijeloj predstavi, te sam odmah skužio da je većina ekipe u publici tu samo da se pokaže, poslije mi je bilo žao što odmah nakon kraja nisam otišao, te priznao da mi je predstava loša, ovako sam isto šta i ti "šminkeri"(koji još i znaju ko je Šerbedžija). A u petak sam svirao na 2. danu tog festivala koji je bio u srijedu, publika je bila oduševljena mojim nastupom, i Frenki me pozvao da sviram u Second Hand Bandu kad dođem gore, što sam naravno i prihvatio! Ja sam sa Lovrom odsvirao 2 pjesme, koje su jedino bile drugačije malo te večeri, a sve ostalo je bilo isto ko i u srijedu, samo što ja nisam pio, i onda mi je bila pilana živa...Oko 2 sam otišao kući...U subotu je bio koncert Second Hand Banda te sam ih išao vidjeti na djelu, i nisu me razočarali! Odličan bend(rekao bih i rock orkestar, desetero ih je u bendu), i veselim se suradnji! U subotu su u međuvremenu došli starci i brat, pa smo se veselili i tako to...Bio sam i na probi jednom frendu, i ne bih puno pričao o tome, radije ne...U nedjelju smo ručali u sestre i onda put Splita. Eto, tako je izgledalo tih mojih tjedana dana u Zagrebu!

četvrtak, 04.01.2007.

Osvrnutak...

Evo, u ovom postu bi se osvrnuo na događanja prošlih par dana. Naime, starci su mi s bratom otišli na Kanare na ljetovanje, sestre također svojim putem, tako da sam sada sam u kući. E sad, moja kuća je velika, i u njoj žive tri razdvojene cjeline: familija mog starog, stričeva familija i na vrhu dida Ante i Iva, sestra njegove pokojne žene, Vinke. Obitelj je imala bogatu prošlost, ali didu i stricu je teško palo osamostaljivanje mog oca, tako da su se odnosi poprilično zahladili, te iako smo u istoj kući, rijetko komuniciramo međusobno, i nemamo neke kvalitetne odnose...I sad, kako mi nema tko kuhat, ja ovih dana često idem kod dide, a njemu to jako godi. Baba je umrla 90', a puno mu je značila, te je on gotovo sam ostao. Osjećam kao da sam unio mladosti i topline u taj njegov pusti, hladni stan, u njegov osamljeni život. Znam ostati po par sati slušati ga kako priča o svom životu, o svom usponu, o svemu i svačemu, pokušava nadoknaditi sve ono što je propustio u ovih 18 godina...A strašan je to čovjek, ne znam kako da vam ga uopće opišem. Još dan danas ide svaki dan u polje, škole nikada nije imao, roditelji su mu umrli kad ga je poslalo u vojsku, i to ga je poprilično pogodilo. Njegova životna filozofija je biti pošten, i biti vrijedan, i rezultati nisu izostali. Ima zemlje previše, kuću, stalno okreće neku paru iako ima preko 80 godina. Eto, neću sad previše o njemu, bolje da to zadržim za sebe, nego ću vam reći kako je jučer klao krmke, te smo pekli meso i jili i pili. Ja sam računao da će to sve biti ranije, pa sam sjeo na skuter i otišao u Kaštela(tamo je imanje). Nevolja je bila ta što je padala kiša i smočila mi rukavice koje su bile ispod sjedala, tako da sam tamo došao smrznutih ruku, a i jakna nije bila baš najadekvatnija za vožnju(široka->propuhivanje leđa i bubrega), te sam se tresao dobrih pola sata, dok se nisam malo ugrijao. Tamo su bili teta i barba, i njihov predosadni pas, chiuahua, Lajna, taj jebeni pas nije prestajao lajati na mene, stalno nešto jebe, a žao mi ga udatini nečim jer će se raspasti, ali sve mi se čini da ću ga jednom prokinuti nogom da me mališa neće primirisati više...Šetao sam malo sa barba Mariom, a od njega se uvijek dosta toga zanimljivog može naučiti. Naime, nevolja je bila ta što sam ja došao oko 14:45, a tamo sam saznao da se treba čekati i nalaz od veterinara da je meso u redu, pa smo ga tek tada mogli stavit peći, a nalaz je dolazio tek u 17:30...Dida je rekao da se odmah peče, ali teta je inzistirala na čekanju, te sam se i ja složio s njom. Naravno, na kraju je meso bilo u redu, i lijepo smo se najeli. Meso je odlično, trebao sam ići i danas, ali ne da mi se smrzavati više na motoru. Dogovorit ću se s tetom, pa da idem s njom u autu idući put.

Doma sam došao oko 20:00, i bio sam sam nadimljen i umoran, a onda me zvao Tonči za studentsku večer u Master's-a, prvo sam se mislio da ostanem spavati, al onda sam odlučio otići. Otuširao sam se, i osjećao sam se novo, a i nisam bio toliko umoran. Otišao sam kraj Fregate, a tamo su se odvijale neke ilegalne radnje u kojima nisam sudjelovao, ali neću sada previše o tome. Dosta dugo je sve to trajalo i oko 11:45 smo krenuli u garaže. U garažama uvijek ista shema, tu smo stali oko pola sata i onda smo ušli unutra. Unutra je bilo dosta ljudi, a muzika je bila ništa specijalno, oko 1:30 počeo je svirati Viva bend, koji ostavlja dojam velike bezveznosti, dosta puta su falili tekst, samo sviranje je loše, al pijana ekipa se zabavljala, a i mi na momente. Oni su svirali nekih 45 minuta, a onda ponovo DJ upada, i nije ni počeo, a već je sjebao beat, ali nema veze...Poslije toga bila je 1-2 normalne pjesme za plesat, sve ostalo bilo je shit, a ja i Tonči smo otišli ne znam ni ja kad...Zaspao sam u 4 sata i probudio se oko 13:30, te sam sad spreman za uživanje u ovom danu koji se bliži svom kraju, ali što je tu je...

Svira Rory Gallagher-Irish Tour!

ponedjeljak, 01.01.2007.

Nakon dugo vremena...

Hmm...Ne znam kako ni da počnem, nije me bilo poprilično vremena, što zbog vlastitog nemara, a što zbog toga jer se ništa specijalno nije dešavalo u mom životu. Kao prvo, sretna vam 2007. godina bila, te neka vam se ostvare sve one želje kojima nećete naštetiti drugima, budite sretni, zdravi i zaljubljeni. Usput, sretan vam i Božić! Ja sam Božić proveo u obiteljskom ozračenju, došle su sestre iz Zagreba, i mali nećak, preslatko stvorenje, te je bilo veselo. Jeli su se tradicionalni specijaliteti(pašticada sa njokima, bakalar bianco), igrale su se razne društvene igre, i nipošto nije bilo dosadno. Za Božić sam dobio tutu, pidžamu, parfem i još par sitnica...Prvo polugodište je završilo, prosjek mi je 4,14, što je super, moram počet raditi na maturalnom radu i predmetima za maturu, čeka me puno posla, a još idem od 8.-12. u Zagreb na pripreme za fax. Sviranje se dosta aktiviralo, imao sam 2 koncerta u Malog Princa, sa Lovrom i Jadranom, i reakcije su bile pozitivne oba puta. Sviramo nekakav blues, bacimo jam na kraju, i svima super. Eto, ne da mi se pisati više, ovo je sve nešto ukratko. Nova godina nije bila nešto specijalna, al ionako mi je to nekako isprazno, neš' ti nove godine, dan ko svaki drugi. Bezveze...

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?