Moja online svaštara

subota, 25.11.2006.

Malo o muzici...

Evo dragi moji, napokon sam postao dio te čuvene splitske blues scene. Imao sam još jednu svirku u Quasimoda, i moram reći da je bilo vrlo dobro. Dva puta sam ga zasrao poprilično, ali srali su drugi i više od mene, tako da sam na kraju, na zadnjem sessionu ipak izmamio pljesak publike svojim originalnim cakama na gitari. Nadam se da ću dosta doprinjeti splitskom bluesu...Moram vas obavijestiti da i ove svirke u Quasimoda se otkazuju, dolazi novi gazda, a s njim i novi program tako da više neće biti veselih četvrtaka(možda i ukradu ideju), te Lovri preostaje potraga za novim prostorom...Večeras sam bio u ST Rive na A(l)coustic twinse, Koću i Tea, i dobro su otprašili svoje. Na kraju se stvorila fina, intimna atmosferica, te smo svi skupa pjevali Ramblin Mana i uživali. Popilo se dosta, a evo i takav vam sad piše tu, tako da ne znam što bih vam više rekao! Sutra idem u Zagreb na izložbu najvećih hrvatskih slikara!

ponedjeljak, 13.11.2006.

Po ure torture!

Dakle dragi moji čitatelji, imam jedan neugodan problem, naime, nokat na palcu desne noge mi je zarastao u meso, te me počelo poprilično boljeti, i to jedna jako neugodna bol, oštra i jaka, te mi je dosta smetala kad sam igrao na nogomet. U početku sam naravno mislio, proći će to s vremenom, ali nije prošlo i već me poprilično iritiralo. Posavjetovao sam se sa svojima doma, te mi je majka ugovorila sastanak kod pedikera. Taj se akt dogodio prije nepunih 2 sata, pa sam tu sa svježim impresijama da vam prepričam ovu zgodu. Otišao sam u taj beauty centar, naručen u 4 sata, i kad sam ušao dočekale su me tri mlade djelatnice u bijelim uniformama koje su bilo vidno iznenađene mojom starošću, a bile su poprilično zgodne (kad bolje razmislim, morati ću ćešće na tretman :D ). Prvo sam skinuo cipele i onda ušao u jednu sobu u kojoj se očito obavljala pedikura. Bilo je još par soba i u jednoj sam uočio nekakav ležaj i neku mašineriju oko njega, pretpostavljam da je to bila neka soba za masažu...Soba je bila poprilično mala, sa tom sjedalicom, jednim malim kolicima za pribor i medicinsko zelenim stolom. Imala je dva "zamagljena" prozora i jedno veliko ogledalo na istočnom zidu. Rekla mi je da zavrnem nogavice i da sjednem u stolicu. Stolica je imala ispred sebe jedan kalup u kojeg ću očito staviti noge. Tu sam ih i stavio, a onda je ona ulila vruću vodu unutra i stavila nekakvo sredstvo unutra(neki plavi "kamenčići"), koji su mi se otapali pod nogama. Rekla mi je da pričekam petnaestak minuta, i nisam ni mogao naslutiti kako će se ova ljupka pedikerka pretvoriti u čudovište koje je, čini mi se, uživalo u testiranjima moje izdržljivosti i podnošenja boli, te se stalnim ponavljanjem:"Ajme kako ovo boli, znam, užasno ti je...", samo dodatno napaljivala dok sam se ja naprezao u toj stolici...Očito je bilo da je cura iz Zagore, ali da je došla u grad, kad je duže slušaš, primjeti se malo u govoru, a poprilično je otvorena i inteligentna. S njom je ušla i jedna mlađa cura, koja je čini mi se imala praksu tu. Izvadila mi je prvo desnu nogu i iz stolice je izvukla nekakav držač noge na kojeg sam stavio nogu. Onda je otkrila svu mašineriju koji će koristiti...Makla je ručnik sa kolica i vidio sam više vrista nožica, raznih kliješta, nekakvih tankih metalnih pomagala, te mi je sam pogled na to malo pokvario raspoloženje...Na desnoj nozi nisam imao problema, te je sve prošlo relativno brzo, a prava je frka nastala kad se uhvatila palca na lijevog nozi, zbog kojeg sam i uostalom došao. Prvo je vidjela kako je nateklo meso, te da je polovica skroz crvena. Onda je uzela par alatki i bacila se na posao...Prokopala je cijeli nokat, dok nije došla do mesa, svako malo sam je moliko da uzmem pauzicu, da malo zaboravim na bol, svako malo ga je sprejala nekakvim sredstvom i onda bi ponovo zarila tu jednu prokletu "bodlju" pod nokat, i gratala ispod nokta da očisti sav taj otpad. Bilo je trenutaka kad je bol bila nesnošljiva, ali unatoč svemu-izdržao sam nekako tih pola sata, jedne od najgorih u životu. Ona je stalno ponavljala kako zna da to boli, ali čini mi se kako, u biti, nikada sama nije osjetila tu bol...U pet sati sam bio gotov i platio sam joj tih sto kuna. Morati ću ponovo otići na kontrolu za mjesec dana, a nadam se da onda neće biti više ovoliki teror! A najgore od svega je to što sam išao gore jer krivo šišam nokte, jebem ti, nisam znao da je i to neka filozofija...Ajde, pazite se ljudi!

Subota u Caffe baru *Media*

Evo, još jedna subota, ja, Jelena, Tonci i Deni stojimo ispred Fregate. Odlučujemo kupiti pive i otići negdje sjesti. Divno. U to vidimo neku ekipu koja se sjatila prema Mediji, te nam Jelena objađnjava kako jedan poznanik iz MIOCa slavi rođendan tamo -"Hmm, moglo bi tamo bit nešto poslije..."- rekao sam i bacio kratki pogled u daljinu i složio neku zagonetnu facu...Na trafici smo uzeli limenke našeg omiljenog Karl-oooo-vačkog i otišli naći neko mjesto za sjesti. Izbor baš i nije bio Bog zna kakvi, te smo se odlučili za neki zidić poviše balota, koje su na našu veliku žalost bile zauzete. Tu smo sjedili i pričali i čitali poruke nekog pacijenta koji je htio zbarit Jelenu(hahahaha -> "zbarit" -> purgerizam, a sve sami Torcidaši oko mene...) i onda kad nije bilo više pića, natjerao sam nekako ekipu da odemo do Medie, ja sam ih počastio onom bljutavom razvodnjenom točenom pivom, i najgore od svega, bilo je Ožujsko. Jebiga, daj to kad nemaš ničeg drugog ti jadniče koji truješ omladinu, ti uši ovog društva, ti smrade koji smrdiš samo kad te se bolje upozna, bezmoralno đubre koje bi prodalo dušu za komad papira...Ufff...malo smo se iživljavali na račun gazde, al smo svejedno svi bili pijani u vrlo kratkom roku...Svirao je Oliver u početku i smijali smo se radeći svakakve obrade na račun jedne neomiljene cure *hehehe*, naravno, bio sam pijan ko majka. Kad su stavili Zabranjeno Pušenje bio je vrhunac večeri, plesalo se, pjevalo, skakalo, ja i Ševo u elementu, Burićka isto...Poslije smo ostali ja, Brko i Ševo te smo malo pričali, a onda sam, oko 4 stigao kući, i bio budan u 8:40 za utakmicu protiv 3C koji smo dobili sa glatkih 4:0, te sam dao jedan gol sa centra svojim uitačnim udarcem. To je bilo i jedino što sam napravio na cijeloj utakmici, jer, eto, nisam bio baš u stanju...

Rođendan kod Čage!

Eh,eh...moj dragi prijatelj Tomo je imao rođendan, 7.11. i pozvao nas je ko pravi Zagvožđanin kod sebe na proslavu, a nas desetak iz razreda se rado odazvalo. Kao i uobičajeno, ekipa je bila samo muška...Ja sam došao gore predzadnji, te mi je ostalo malo pršuta i sira, a boca votke na stolu je bila poluprazna. Poražavajuće je to što nas je bilo desetak, ali zato su samo dvojica popili većinu te boce, slavljenik i Pleić. Pleić se jadnik, nikada nije napio, te mu se ukazala želja da potvrdi svoj status pravog mužjaka, koji se napio, te će ovu večer vjerojatno prepričavati nekome uz tisuće laži i koristiti se raznim tehnikama uzdizanja samoga sebe da bude cool, ali ne bih sada previše o tome. Ja sam sa sobom donio u ruksaku pidžamu i bocu travarice. Bocu sam platio čak 68 kuna, ali nije mi bilo teško za takvog prijatelja dati taj novac. Eksao sam dosta puta, i prilično me udrilo, ali problem je bio Čago, koji jednostavno nije znao kada stati...Treba još spomenuti pijanog i navijenog Matića, koji je valjao pizdarije kao i uvijek(i trijezan i pijan). Tomi je pozlilo i počeo je povraćati...A u međuvremenu, naravno, svako malo su ga zvali starci, i stvarno nisi trebao biti Sherlock Holmes da skužiš da je mrtav pijan, te su rekli kako ujac dolazi u inspekciju. Tada smo nazvali sestru koja je vjerojatno predviđala ovakag scenarij, te je onda došla kući ravno iz kina te smirivala roditelje i zivkala rodbinu...Na kraju sam ostao sam s njih dvoje, a postoji i videozapis našeg dragog Tomislava(s naglaskom na m, nešto kao To-Mislav). Probudio sam se oko 11 i malo sam mu prepričao šta je to sve bilo sinoć i onda otišao svojoj dragoj kući!

nedjelja, 05.11.2006.

Subota za 5!

Evo mene ponovo ovdje! Prepričati ću vam koji sam dan proveo jučer, a bio je poprilično zabavan i raznolik!

Prvi dio: Paintball u Dicmu sa ekipom iz razreda

Ah taj MIOC...momci su konstruktivni i željni adrenalina, pa smo se tako skupili i krenuli put Dicma sa autobusng kolodvora u 10:00. Ja sam se ustao u osam, krenuo iz kuće u devet sati, ali u full opremi(gojzerice, bunda, rukavice, duge donje gaće, duga donja majica, skijaša majica(koja jako dobro grije), i još jedan flis za svaki slučaj), koja je poslužila tek kad smo čekali autobus na stanici u Dicmu oko pet popodne, već je pao mrak i bila je poprilična ledara. Kupio sam si čokoladno mlijeko, kvarat kruva, buđole i sira, te po putu prema kolodvoru jeo. Ušao sam u osmicu tamo na Blatinama, i moram priznati da su me ljudi poprilično čudno gledali, tj. baš sam izgledao ko neki siromašak koji spava na ulici, ali nisam se osjećao nelagodno...Naravno, u bus je ušla kontrola, tako da sam morao izaći na Pojišanu, te pjehe do kolodvora. Na kolodvor sam došao prvi, i to u devet i po. Ekipa se skupila, ali na kraju nije došao A.S. jer mu je prehladno!?!? Šupak. U Dicmu smo čekali čovjeka standardno oko dvadeset minuta, i ovaj put je došao sa "novom" makinjom...Ta nova makinja je bio Opel Kaddet iz 60 i neke u poprilično lošem stanju, sa razvaljenim auspuhom i polruzinavom karoserijom, i pali na guranje naravno...Par minuta vožnje do poligona i tamo nas je čekala teta koja je čistila puške. Sad, svaka od tih pušaka ima svoju bocu plina, koja treba za ispaljivanje metka, ali ova velika boca, iz koje se punje manje, je zakazala ovaj put...Tj. našem junaku, netko je ukrao plina, pa je morao ići u Kaštela napuniti, a mi smo sjedili gore i pričali gluposti...Vrijeme je bilo prekrasno i zato mi je žao što nismo duže igrali. Nije puvala bura, tako da nije uopće bilo hladno, a bio je vedar i sunčan dan. Počeli smo igrati u dva, a završili smo u četiri. Odigrali smo 9 rundi, i moja je ekipa pobijedila(a bilo nas je jedan manje). Kući sam stigao u šest sati.

Drugi dio: Nevermore u Quasimoda

Ovo zaslužuje da se spomene na mom blogu, jer ipak sam ja priznati glazbenik koji je svirao u Quasimoda dva puta, i sad mu je slava udarila u glavu...Dakle, Nevermore je stariji bend koji u zadnje vrijeme odradi par gaža godišnje i to uglavnom u Splitu, jer su se članovi raspršili diljem Lijepe Naše(Nike-TBF, Dale-Stampedo, Elektrik Ansambl), a Petko je ipak stariji čovjek...Ovog puta umjesto Petka na bubnju je bio Pele(također TBF), a koncert je bio fenomenalan. To je daleko najbolji splitski bend, i svako jednom mora otići na njihov koncert. Rade zanimljive obrade i fenomenalno zvuče i dišu kao bend, a svaki od njih je strašan svirač, ne znaš koji je bolji! 10 kuna simbolična ulaznica, Quasimodo je bio pun puncat.

Treći dio: rođendan Denijeve prijateljice

Poslije koncerta(na koji sam išao sam :( ) nazvao sam ekipu i oni su bili na Poljudu na nekom rođendanu...Rekoh, mogao bi im se pridružiti, ne spava mi se još, pa sam se zaletio do tamo. Rođendan je bio neka polupropala pijanka izmješana gimnazijalcima i još nekima, koje nisam stigao upoznati. Sav taj spektakl odvijao se u Klubu sportskih pasa, muzika je bila raznolika, te smo mi sjeli vani na klupu i zapričali se u dugu zimsku noć...Pričali smo dobra dva i po sata, o svemu i svačemu, te mi je bilo baš super. Deni se napio sa svojima, a ja sam doma otišao sa Jelenom u dva i deset, bilo je jako hladno, te me ujutro dočekao začepljen nos, ali šta je tu je!

Pozdrav mili moji! :)

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?