19.11.2004., petak

ZALJUBLJENA U LJUBAV Od kad pamtim ljubav mi predstavlja sve ono čemu težim. Čitav koncept primanja i davanja razvijao se dugo i neprimjetno kako sam rasla i sazrijevala. Prvotno, vođena pretpostavkom da svi zaslužujemo ljubav samo zato što postojimo naučila sam jako dobro primati svu ljubav i dobru volju koje su mi drugi željeli i mogli pružiti. Ponekad sam zahtijevala čak i više, a oni su mi spremno udovoljavali. Bila sam sretno i voljeno dijete. Dugo mi je trebalo da otkrijem da je za ljubav davanje jednako bitno kao i primanje. U procesu sam povrijedila vjerojatno puno više ljudi nego što sam i sama svjesna jer nisam znala prepoznati ono što je tim istim ljudima bilo potrebno u određenim trenucima. I zbog toga mi je žao. Mnogi od tih ljudi koji su barem djelomično zaslužni za sve ono što ja danas jesam više nisu dio mog života, ali još uvijek su tu u mojim sjećanjima. I na tome im hvala. Unatoč našim različitostima i razlozima koji su nas odvojili ja i dalje vjerujem da su to sve dobri ljudi. Jer svi imamo ono nešto što nas tjera dalje, ono nešto što daje smisao svoj ljepoti koju nam život donosi. Ponekad se život čini nepravednim i teškim, ali uvijek postoji ta šačica ljudi koji sve to proživljavaju sa nama. I zato ih volim. Iako imam štošta reći svakom od njih ponaosob, ovaj post je namijenjen nekom drugom. Nekome koga još uvijek nisam upoznala, ali znam da postoji. Nekome posebnom tko će mi istovremeno zakomplicirati i uljepšati život na meni još nepoznate načine. Nekome s kime ću se smijati, zabavljati, veseliti, putovati, svađati, raspravljati, planirati...s kime ću imati male tajne, običaje, vječne konflikte oko nebitnih stvari...koga ću voljeti, obožavati, mrziti, željeti...koga ću slušati kako diše dok spava i topiti se u dubini i toplini njegovih očiju. S kime ću proživljavati život u potpunosti. S kime ću dijeliti sve one dobre i loše momente s kojima se svakodnevno susrećemo. Ovo pišem onom nekom kojem ću biti najljepša u svojim nesavršenostima i djetinjarijama. Koji će prepoznati svu moju ljepoti i prihvatiti sve moje mane. Iako još ne znam tko je on, ja znam da postoji. I on čeka da svijet u momentu stane kad se prepoznamo. Mi oboje čekamo da sve ostalo u životu postane manje bitno. I već se volimo! Neki mi govore da sam naivna zbog toga, a neki da živim u svijetu iluzije. Ali to je moj svijet! Iako sam naučila da je svaki odnos jedinstven i kompleksan u svim svojim segmentima ja i dalje vjerujem u ljubav. Vjerujem u ljude i njihovu ljepotu. Samo trebam pronaći onu osobu koja je za mene najljepša. Ne za okolinu, ne za svijet već za mene. Jer to će biti osoba s kojom ću ići spavati i pored koje ću se buditi. Ukoliko ste vi već našli tu osobu ja vam želim svu sreću ovoga svijeta. Ako poput mene još uvijek tražite, ne gubite nadu. Ta osoba je možda bliže no što se i sami nadate i poput vas čeka da ju prepoznate. Dok se to ne dogodi, slijedite svoje snove i živite svaki dan najbolje kako znate. Ipak, navodno se živi samo jednom. Čak i ako to nije istina, mislim da je pravo gubljenje vremena čekati na provjeru.

- 03:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #