četvrtak, 23.11.2023.
Masovne grobnice
Masovne grobnice
Nekad me čitajući bloghaer malo stisne oko srca, pa još jedna objava u obranu moje zemlje. U slavu onima koji su bili spremni dati svoj život za nju.
Jer pročitala sam : Hrvatska je jedina zemlja na kugli zemaljskoj koja „nit je memorijalno sahranila svoje poginule ( nebitno na kojoj su strani bili ) nit se potrudila ime im saznati“
Nekoliko podataka sa sjednice Odbora za ratne veterane Hrvatskog sabora održane 30.11.2021. o Problematici nestalih osoba iz Domovinskog rata :
Tijekom sjednice su iznijeti podaci o aktivnostima, rezultatima i problemima u postupku traženja nestalih osoba iz Domovinskog rata, odnosno postupku njihove ekshumacije i identifikacije. Od 1991. godine u Hrvatskoj je otkriveno 150 masovnih te više od 1300 pojedinačnih grobnica u kojima su pronađeni posmrtni ostaci 5204 osobe, a završno identificirani te pokopani, prema željama obitelji, posmrtni ostaci 4319 žrtava, što čini 83 posto.
Nadalje, istaknuo je i kako su neidentificirani posmrtni ostaci pokopani u namjenski izgrađenim grobnicama na Gradskom groblju Mirogoj i Centralnom groblju u Osijeku. Također je rečeno kako su u razdoblju od listopada 2016. do listopada 2021. godine prikupljena saznanja o 290 mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica iz Domovinskog rata koja se većinom odnose na Vukovarsko-srijemsku, Sisačko-moslavačku i Osječko-baranjsku županiju.
Naglašeno je kako je cjelovito terensko istraživanje, koje je trajalo 790 radnih dana, obavljeno na 260 mjesta, pretražena je površina od 798 343 metara kvadratnih, a pritom su ekshumirani posmrtni ostaci 144 osobe na 50 lokacija, dok na 210 lokacija posmrtni ostaci nisu pronađeni.
Kao glavne prepreke još uspješnijem rješavanju slučajeva nestalih osoba istaknuti su nedostatak točnih informacija o neregistriranim mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica iz Domovinskog rata kao i neidentificirani posmrtni ostaci ekshumirani iz masovnih, pojedinačnih i asanacijskih grobnica kojih je ukupno 885. Kao glavni razlozi za sporo i neučinkovito rješavanje ovog problema navedeni su slab odaziv građana koji bi mogli raspolagati točnim informacijama te izostanak suradnje s Republikom Srbijom po tom pitanju odnosno nedostatak suvremene i kvalitetne opreme za identifikaciju posmrtnih ostataka.
Postoji Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu (»Narodne novine«, br. 70/19), kao i Pravilnik o načinu nagrađivanja za dostavljene informacije i dokumentaciju o osobama nestalim u Domovinskom ratu koji je donio ministar hrvatskih branitelja. Po tom Pravilniku:
- Izvor može ostvariti nagradu za dostavljene informacije i dokumentaciju nakon rješavanja slučaja osobe nestale u Domovinskom ratu i smrtno stradale osobe u Domovinskom ratu za koju nije poznato mjesto ukopa.
- Izvor može ostvariti nagradu neovisno o državljanstvu koje ima.
- Izvor ne može biti anoniman.
- Izvoru se u svrhu zaštite identiteta, prema potrebi, može dodijeliti zaštitna oznaka koja će se koristiti umjesto imena i prezimena za potrebe nagrađivanja sukladno ovom Pravilniku.
Na području Vukovara pronađena je najveća masovna grobnica žrtava Domovinskog rata – Ovčara (200 žrtava), ali istodobno i najveća grobnica nastala asanacijom bojišta – Novo groblje u Vukovaru (938 žrtava).
Unatoč svim naporima i nastojanjima još uvijek se traga za sudbinom 1803 osobe.
Ovčara
Masovna grobnica na Ovčari jedan je od najpotresnijih podsjetnika na žrtvu Vukovara u Domovinskom ratu kad je najmanje 200 ranjenika iz vukovarske bolnice odvedeno i usmrćeno u blizini poljoprivrednog dobra na Ovčari. Do prvih javnih informacija o postojanju grobnice dolazi se u listopadu 1992. nakon objave svjedočenja preživjelog hrvatskog branitelja, prethodno razmijenjenog 14. kolovoza 1992. godine u Nemetinu, a što je bilo temelj preciziranja lokacije masovne grobnice na Ovčari i utvrđivanja sudbine ranjenika, vukovarskih branitelja i civila te djelatnika vukovarske bolnice.
Iako do same ekshumacije dolazi tek 1996., već u prosincu 1992. međunarodni forenzičari proveli su preliminarno istraživanje lokacije pod pokroviteljstvom Komisije stručnjaka UN-a. Zabačenost lokacije ukazala je na to kako su izvršitelji nastojali žrtve ukopati u tajnosti. Činjenica kako su pronađeni i lančići s katoličkim križevima, odnosno metalna pločica s natpisom Bog i Hrvati uputila je na to kako se na lokaciji nalaze posmrtni ostaci Hrvata.
Iako je preporuka i plan bila provedba ekshumacije u ožujku 1993., do ekshumacije dolazi od 31. kolovoza do 4. listopada 1996. kad su ekshumirani posljednji od ukupno 200 žrtava. Zaključak je bio kako je riječ o jednom od najvećih stratišta Domovinskog rata – od ukupno 200 žrtava, njih 198 bilo je muškog, a dva ženskog spola pri čemu je prosječna dob bila 32,5 godine, odnosno raspon dobi od najmanje 16 (1975. godište) do najviše 72 godine (1919. godište).
Većina osoba na sebi je imala komade odjeće, u više slojeva, a prema opisima, 34 % osoba imalo je odjeću koju obično nose bolnički pacijenti ili bolničko osoblje. Kod njih 55 % pronađeni su dokazi koji ukazuju na to da su se nalazili na bolničkom liječenju. Od 200 žrtava, za 95 % trauma utvrđeno je kako su nanesene vatrenim oružjem na području glave i/ili trupa.
Novo groblje
Uz masovnu grobnicu na Ovčari, tragični je podsjetnik na žrtvu u Domovinskom ratu i Novo groblje (Dubrava) u Vukovaru. Ipak, važno je napomenuti kako je u odnosu na Ovčaru, grobnica na Novom groblju nastala asanacijom bojišta. Naime, nakon okupacije Vukovara, od kraja studenog 1991. pa sve do ožujka 1992., JNA s pridruženim joj paravojnim formacijama ekshumirala je pojedinačne i masovne grobnica u koje su tijekom tri mjeseca oružanih borbi ukapani posmrtni ostaci te ih konačno prenijeli na Novo groblje u Vukovaru.
Iako su nadležna tijela Republike Hrvatske raspolagala saznanjima o samoj grobnici te je napravljena i rekonstrukcija grobnih mjesta, sve do završetka provedbe procesa mirne reintegracije nije bilo moguće provesti ekshumaciju. Tako je u travnju 1998. Županijski sud u Vukovaru naredio ”ekshumaciju posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila smrtno stradalih tijekom agresije na Republiku Hrvatsku u Vukovaru“ pri čemu je kao početak određen 27. travnja 1998. Uključen je širok spektar nadležnih tijela pa je tako provedbeni dio ekshumacije bio u nadležnosti Ministarstva obrane, s točno određenim zadaćama provedbe ekshumacije i postupanja s pronađenim posmrtnim ostacima žrtava.
Već do kraja prvog dana ekshumacije 27. travnja 1998., otkriveni su posmrtni ostaci najmanje 42 osobe, a nakon prvog tjedna ekshumacije, 2. svibnja 1998. na Novom groblju organiziran je prvi veći pokop ekshumiranih posmrtnih ostataka i to ukupno njih 39: 23 pripadnika Hrvatske vojske, tri pripadnika MUP-a, dva pripadnika Civilne zaštite i 11 civila.
Već u vrijeme provedbe ekshumacije pristupilo se i uređenju Groblja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, danas poznatog kao Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.
Ekshumacija Novog groblja završena je 3. srpnja 1998. kad su ekshumirane posljednje od ukupno 938 žrtava. Od ukupnog broja identificiranih žrtava, njih 79,5 % hrvatske je narodnosti, a preostali dio čine osobe svih narodnosti koje su tad prebivale na području Vukovara. Pri tome valja napomenuti i kako je od ukupnog broja identificiranih osoba njih 23 % ženskog spola, 12 je osoba mlađih od 18 godina te 251 osoba starija od 60 godina. Izneseni podaci navode na zaključak o krajnje nehumanom stradavanju populacije posebno zaštićene međunarodnim humanitarnim pravom.
Mišljenja sam da mogu raspravljati o tome je li po bilo kom pitanju učinjeno premalo, malo, dovoljno, dosta ali nedovoljno, puno.....ali pisati neistine kad postoje slike, brojke i slova i znatno ranije od te nesretne 91. godine, može samo kreten ( ne bolest i dijagnoza, već karakterna osobina ).
- 12:35 -
