ponedjeljak, 30.03.2020.
Čovjek uči dok je živ
Čovjek uči dok je živ. Budale ostaju budale imali dva razreda osnovne ili 4 fakulteta. Radnik je radnik i u javnim i državnim službama i u realnom sektoru. Neradnici su neradnici i u principu se najviše bune. Političari "koji pojma nemaju" kad nema korone, sve znaju najbolje i sa koronom i bez nje.
Vlada
Krenule su mjere za pomoć. Jedna od mjera su i krediti za poduzetnike putem HamagBicro. Procedura jednostavna. Putem maila ispuniš zahtjev i priložiš dokumentaciju koja je svakom poduzetniku dostupna ili putem E-porezne ili je imaš doma ( u firmi, obrtu ). Isti dan nakon slanja dokumentacije, primili smo još jedan obrazac kao šprancu u kojoj upisuješ svoje podatke. Sredstva možeš koristiti za materijal, energiju, doprinose...Sve osim PDV-a. Nakon odobrenja otvaraš poseban račun na koji ti dostavljaju sredstva. Za istinitost dostavljenih podataka odgovaraš krivično i materijalno. Originalna ovjerena dokumentacija dostavlja se naknadno. Jednostavno i efikasno. Vjerujem da će mnogima koji su se našli u problemima pomoći da nastave sa poslovanjem kad prestane ova ( ne )sretna korona. Jer najgore tek slijedi kad pobjedimo ovu nesretnu koronu. Moram naglasiti da su ovi iz Hamaga i prije korone bili susretljivi, ali procedura nije bila ovako jednostavna. Prvi put se dogodilo da Vlada osigurava određena sredstva za ljude iz realnog sektora koji ostaju bez posla. Mala, ali ipak sredstva sa kojima možeš preživjeti. Dokaz su za to brojni penzioneri koji preživljavaju sa daleko manjim mirovinama.
Ako im nešto zamjeram, onda je to činjenica da su bez posla i sa takvim primanjima trebali ostati bar uhljebi. Ostalima je odavno trebalo smanjiti plaću. Uhljeb je za mene svaki onaj koji u svom radu nema pokriće za plaću koju dobija svaki mjesec. Našlo bi se takvih među preko 260.000 zaposlenih u državnim i javnim službama. Čak i među ovima kojima se plješće i pjeva. Jer sebe koja svaki dan idem u svoj plastenik kako bi brinula o 20.000 biljčica iz kojih će izrasti pomidori, paprike, krastavci...smatram većim "herojem" od one dvije budale koji su otišli na jeftino skijanje. Zaštitna oprema ( i maske ) stižu u zdravstvene ustanove. Dragi Vili, vjerujem ti, ali meni u plastenik došao je čovjek sa zaštitnom maskom uz obrazloženje da ih ima jer mu kćer radi u bolnici ?!? I svakako napraviti " inventuru " poslije korone da se utvrdi kako se i što radilo prije korone. Iz zla koje nas je snašlo treba izvući pouke. Ako ne naučimo da možemo i moramo biti bolji, sve je uzalud.
Propusnice
Živim u malom gradu sa brojnim okolnim općinama. Plastenik mi je u jednoj od tih općina. Propusnicu sam si napisala sama kao vlasnik OPG-a. Prvi dan prošla bez problema jer sam naišla na policajku koja je uvažila da sam stavila svoje podatke i OIB koji se u krajnjem slučaju mogu provjeriti u toplini ureda. Drugi dan naletim na policajca koji mi tvrdi da mi je propusnica nevažeća. I kaže on meni da zna da imam OPG ali da si takvu potvrdu svako može sam napisati. Ipak me nekako propustio, možda na nagovor nekog od ostalih sa kojima se savjetovao.
I tako u toj općini gdje imam plastenik dođe mi najprije strankinja, moja prijateljica koja je moju domovinu odabrala za život i trošenje njemačke mirovine. U toj općini propusnicu možete zatražiti isključivo putem maila i mailom vam je dostave natrag. U toj općini jedna je trgovina u kojoj je sve preskupo upravo zbog toga jer je jedina ( i bez korone ), nema mesnice, nema banke, nema benzinske...Propusnicu je zatražila za sebe i supruga. Propusnicu je dobila samo za supruga koji inače, za razliku od nje , ne govori hrvatski. Oni i liječnika imaju u drugoj općini. Propusnicu su dobili za 4 ( četiri ) dana. Onda dođe drugi koji živi i ima vinograd u istoj općini, ali da bi došao do vinograda mora proći kroz grad za koji nema ni propusnicu, a bome nema ni maila. Pa mi dođe profesorica od 97 godina koja još uvijek vozi i navikla je sama brinuti za sebe . Sama odlazi u kupovinu i banku jednom tjedno. Sad ću joj zatražiti propusnicu iako sumnjam da će joj je dati. Ako je ne dobije vidjeti ću što dalje. Ja, ne oni koji su plaćeni da skrbe o svojim građanima. Vjerujem da već sada razmišljaju kako da se nagrade za "uspješnu" borbu protiv korone.
Mislim da sam pravilno zaključila da su za kontrolu propusnica korištene brojnije snage za nas 50.000 u gradu i okolnim općinama, nego u milijunskom Zagrebu. Nazvala sam stožer, obrazložila situaciju i zamolila ih da ograniče kretanje na području bivše općine i olakšaju nam tamo gdje nam olakšati mogu. Možemo li iz ovoga naučiti da nam nisu potrebne toliko općine? Vjerojatno ne, ali nada umire posljednja. A najgore slijedi tek poslije.
Da se mene pita uvela bi mjeru sadnje krumpira i ostalog za sve one koji su zdravi, a neznaju kud bi sa sobom, da nam poslije bude malo lakše i da ne budemo gladni. Nekako mi u ova teška vremena dođe osmjeh na lice kad zamislim Beru, Beljaka, Hrelju, sindikalne čelnike.... kako sade krumpire na propisanom razmaku. Ili liječnike iz sabora kako liječe oboljele u bolnicama...ili Anka je mrak kako pregledava zgrade po Zagrebu......
- 03:53 -
