nedjelja, 16.11.2025.
Djedovina
Moja se prabaka udala za mog pradjeda kojega nikad nisam upoznala. Naime, tijekom I svjetskog rata završio je na ruskoj fronti. Iz Rusije se nikada nije vratio, proglasili su ga mrtvim. Pradjed je bio jedan od dvojice sinova koji su posjedovali dosta zemlje Prabaka je rodila moju baku, a baka 5 sinova. Prabaka je naslijedila polovicu kuće i dosta zemlje koju je poduzetna baka još uvećala. Djed je radio, a baka je skrbila o domaćinstvu i blagu. Uvijek je u štali bilo 5 krava i boškarin. Kokoši su trčale dvorištem. Prodavalo se mlijeko, sir, telad… Muškarci su bili zaduženi za košnju trave i vinograd. Vino se nije prodavalo. Pilo se. Jer vode nije bilo. Kad se moja Kate udala u Istru, gotovo se onesvijestila kad je sa nonom išla po vodu za kuhanje na kol ( bara na koju se i stoku vodilo da se napije. Ona sa otoka gdje je svaka kuća imala gustirnu. A kad je stigla voda, najprije je došla špina na cesti, udaljena stotinjak metara od kuće . Po nju se išlo sa brentama koje su se nosile na leđima. Ja u sićima od aluminija, a moja Kate na glavi, kao prava dalmatinka.
Prvi unuk u obitelji bio je moj pokojni brat. Pa sam došla ja kao prvo žensko čeljade nakon sve te muške čeljadi. To prvo žensko čeljade imalo je privilegiju da se iz bolnice udaljene 60-ak kilometara, vrati iz rodilišta autobusom, umjesto pješke što je za ono vrijeme bilo normalno. Desecima kilometara hodali su natovareni svojim proizvodima da bi ih zamijenili za sol, ulje, mast….pa natovareni opet put pod noge u škarpetama… Jer cipele se nisu mogle kupiti. Škarpete je nona radila.
Dvojica sinova moje bake otišli su u Ameriku, jedan je još uvijek živ u Australiji, bez žene i potomaka.. Dvojica ( moj otac i stric ) ostali su u Istri. Njih dvojica održavali su imanje, a pomagao je i barba koji se vratio iz Amerike.
Zadnjih 15 godina moj sin održava kuću i masline koje je posadio moj otac. Pomažemo mu ja, sestra i prijatelji. Kosi sve bar 4 puta godišnje, popravlja krov - da se sve ne uruši i zaraste u korov. Posadili smo i mali broj voćki ( marelice, šljive, jabuku, krušku, trešnju ), a veliki orah, dud, šipak, mandarine, grožđe i dunje rastu u blizini kuće otprije. Dva su vinograda bila u polju. U kući nitko ne živi, ali sin obožava to mjesto i često je tamo, ja i moja sestra idemo često jer treba rezati i obrati masline, pomoći kad se uređuje okoliš…..
Trebalo je gotovo sto godina da stariji umru kako bi napokon prestale teritorijalne pretenzije. Susjedi su godinama stvarali probleme prabaki, baki, djedu, mom ocu i stricu. Godine svađa, čak i fizičkih napada, jer su eto bili uvjereni da je sve što je pripalo mojoj prabaki u stvari njihovo. Među praunucima i prapraunucima dviju obitelji više nema svađa, ali je došlo vrijeme da se unutar naše obitelji ne možemo dogovoriti oko podjele imovine.
Jer moji rođaci smatraju da je najbolje sve prodati i podijeliti novac. Kao da njihovi preci nisu prolili litre i litre znoja i suza, zacijelili tisuće žuljeva na rukama i nogama. Na sudu sam pisanim putem dala do znanja da moj dio, kao ni dio moje sestre - nije na prodaju. Napisala sam im da sam zainteresirana za kuću ( tako da oni dobiju više terena. Preko 22 hektara zemlje od kojih je polovica tik iznad mora. I da se nadam da nikome neće pasti na pamet poželjeti masline koje je moj otac sadio. Samo jedan mali dio kuće je zarastao u korov, jer sam nagovorila sina da taj dio ne kosi, kako bi moji rođaci stekli dojam na što bi sve to ličilo da nema moga sina. Plaćam struju i vodu. I čekamo da se odredi sudski vještak. Podjela će se izvršiti prije ili kasnije. Pa kad dobiju svoj dio neka sve prodaju. Moja dio djedovine nije na prodaju. Želim da pod ( još više ) stare dane mogu prebirati po tisućama sretnih trenutaka, živeći na djedovini. Ako ne u kući. Onda u montažnoj kući na terenu do maslina, koju ja i sin planiramo kupiti.
Ja sam za svoj dom i svoju djedovinu uvijek spremna. Još kad su ti dom i djedovina u voljenoj domovini. I prelijepoj i sigurnoj; i razrušenoj i izgrađenoj; i elitno izgrađenoj i zapuštenoj, zemlji sa svim vrlinama i manama. Mojoj zemlji i zemlji mojih predaka. Mojoj domovini….A vrlina ima…puuuno….
- 15:22 -
