nedjelja, 31.07.2022.

Vrijeme od sataraša

Rajčice dozrijevaju. Vrijeme je da spremim sjeme rajčica za sljedeću godinu. Imam više od trideset sorti rajčica čije sjeme čuvam.



I onda sortu po sortu...



pa u cjedilo...



pa u neku tkaninu dok se ne osuši...



Ovaj je put glavom platila majica koju sam baš voljela nositi za u plastenik. Bilo je na njoj rupa, ali sam se u njoj tako dobro osjećala...

Neki sam dan otišla uvečer po cvijeće za groblje da ujutro mogu ranom zorom poželjeti mojoj Kati sretan rođendan. U toj istoj majici na rupe i shvatila da odijelo čini čovjeka ( ako te ne poznaju ) :))) Uvijek idem u iste trgovine, pa većinu ne iznenade ni rupe ni zemlja na rukama ili hlačama. Pitam najprije 10 ruža, a onda pokažem na cvijet koji i nije cvijet, ali mi mjesecima traje u vazi. 4 komada. Znate, taj vam je cvijet jako skup i osjetila sam da joj je malo neugodno. Ma znam da je skup, ali doista zaslužuje da bude skup. Pa sam i ja zbog rupa izrekla ispriku što ulazim u cvječarnu malo prljava direktno iz plastenika ...vi ste žena od toga i toga. Kažem da jesam. Njen osmijeh od uha do uha. Ja sam kunjada od toga i toga, prijatelja vašeg muža. Očete li mi, molim vas, ostaviti sadnica onih bijelih tikvica...

I bez obzira na sušu i vrućinu ima tih rajčica, kud ih moram brati da ostavim sjeme.



I bila bi grijota ne napravit sataraš. Deset jezika govori. Bez peruna ili žlice, sa kantunom kruha i prstima...



Eto, danas odmaram:)))

Za kupusa:)) dizajnerski,ručno oslikani, i neka još neko kaže da neznan slikat:))



- 15:12 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.07.2022.

Njegovo veličanstvo korov...

Nakon nekoliko mjeseci - jedan dan slobodan...dok kapula za šugo bude spremna , mogu napisati pola posta. I mislim se kako je taj korov uporan. Neki sam dan nakon 9 sati u tunelu gljivarnika zaključila da taj dan mogu samo srediti jedan kut plastenika kojeg je korov osvojio...poslije par sati nastalo je ono"Poslije". Još je puno kantuna - onih "Prije"...



Pa ostane hrpa trave koja će ponovo narasti, jer kad ti otrovi nisu izbor - tako mora biti...



Ni iz ovako crnih oblaka u zadnjih 40 dana nije palo ni pola deca vode. U blizini rijeka, poljoprivrednici koji dobiju milijune poticaja, a sade ne zbog uroda, već navrat-nanos, tek da kontrola vidi da je nešto posađeno. Gdje bi nam bio kraj da se umjesto poticaja za vinske omotnice i ine lopovluke ulagalo u navodnjavanje...



Cvjetaju i artičoke i cvijeće, ali sve sprži nemilosrdna vrućina...







Hlad trebaju i ljudi i životinje. Mala čančara ga je našla. Najčešće su u bari, ali povremeno zalutaju....



Duga sa mog prozora za kraj....



Idem mijesiti fuže...

Eto...



- 09:25 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Instagram