ponedjeljak, 21.09.2020.
Moja najdraža plaža
Samo tri puta ove godine, ali ima dana i godina. Plaža u Ravnima je Bogom dana. Gdje god ti pogled seže ljepota neopisiva.
Prelijepi suhozid koji je malo poremećen gdje hranimo konja i magarca i mojom eko mrkvom i kupljenom, jabukama...Lubenice im više ne nosimo jer se onda skupe ose. Prelijepi su i uvijek sretni kad vide mene i sestru.
Kažu da će sutra kiša. Dobro za moje biljčice.
- 19:23 -
nedjelja, 20.09.2020.
Ovo je vrijeme kad uživam u svome povrću. Paprike iz godine u godinu rađaju bez zalijevanja. Ove ih godine nisam stigla redovno ni okopavati.
Ima ih svih boja i oblika i mirišu kako paprike moraju mirisati. Od ove dvije sorte sama ostavljam sjeme. Kad potpuno sazriju narančaste su boje, ali su dobre i kad su zelene boje ( pogotovo za pečenje ).
Kukuruz je prelijep i zelen. Prerastao je mrežu vani. Sadila sam ga kao i obično početkom srpnja.
Danas smo ja i prijateljica jele goji bobice. Jedna nam je promakla.
Drugi plod dinje najčešće se vine u visine. Moram biti oprezna kad prolazim ispod da mi ne padne na glavu. Ova je na tri metra visine.
Tatina ruža nikad nije bila tako prepuna cvjetova. Tješim se da mi poručuje kako je sretan da su on i mama opet zajedno.
- 08:59 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.09.2020.
Raška dolina
Jučer sam nekoliko sati odvojila za šetnju dijelom Raške doline sa prijateljicom i njenim psima.
Izvor je gotovo presušio.
Prve ciklame cvjetaju.
Pogled na rijeku ne daje ni naslutiti da mi je već dva puta priuštila veeellikeee poplave u plasteniku.
Još jedan pogled na zelenilo prije povratka u plastenik.
- 08:27 -
utorak, 15.09.2020.
Malo mojih ljepotica
Uvijek lijepi portulak u svim bojama. Jednom posađen uvijek dolazi iznova sve brojniji.
Prelijepe begonije
Jednodnevni cvijetovi
Moji "papagaji" koji isto niču sami jednom zasađeni.
Idem ipak okopati paprike i ostalo povrće. Mirovina je mala. Treba nešto jesti i prodavati.
- 09:44 -
petak, 11.09.2020.
Radost i tuga
Izludili su me smrdljivi Martini koji su se u plasteniku namnožili dok me nije bilo. Uz sve tuge još su mi samo oni falili. Uništili su bar 80 posto rajčice. Sada uživaju na mahunama. Nisu im mrske ni paprike, kukuruz...Ove su godine dobili bitku, ali rat ću dobiti ja. Već imam plan zasaditi čim više mente, češnjaka, tegetesa, bosiljka...Gavez, preslica i paprat se već moče.
Rajčice koje će rasti iz sjemena ovih rajčica - biti će spašene.
Ostavljam sjeme domaćih rajčica, malih rajčica ( crvene, smeđe, žute i šarene ), paprika, feferona, krastavaca.
U svoj toj tuzi onda u travi primijetiš poljsko cvijeće koje me uvijek veseli.
Moram mu naći mjesto ispod palme. Tako da mi radost bude na dohvat ruke.
- 07:37 -
