|
|
29.10.2006., nedjelja
Ogledalo želja
The Screen behind The Mirror
Here's the mirror
Behind there is a screen
Turn around
On both ways you can get in
The experience of survival
Look around just people, can you hear their voice
Find the one who'll guide you to the limits of your choice
The experience of survival
Try to think about it ...
That's the chance to live your life and discover
Try to think about it
The experience of survival
The experience ...
The experience of survival
The experience...
: : Enigma: : |
Ogledala imaju važnu ulogu u našem životu, zar ne? Često nam pomažu da se učinimo još ljepšim, da ne ispadnemo blentavi ako nam je nešto zalijepljeno za nos, pomaže nam ponekad i da detaljnije vidimo ono što se isprva ne vidi. Zloj maćehi je ogledalo pomagalo da sazna tko je najljepši na svijetu, no mene je zaintrigirala ideja jednog ogledala koje pokazuje ono što se nalazi duboko u nama. Ogledalo želja.
Izmislila ga je J.K Rolling i podarila malom čarobnjaku Harryju u prvoj knjizi/filmu Kamen mudraca, a jučerašnje prikazivanje na našoj dalekovidnici podsjetilo me koliko zanimljivih ideja egzistira u tom zamišljenom svijetu malih čarobnjaka. Prepun je taj svijet ogledala, no meni se u pamćenje usjeklo ono na kojem piše erised stra ehru oyt ube cafru oyt on wohsi odnosno čitajući u ogledalu I show not your face but your heart's desire. Ogledalo Aljež. Ogledalo želja. Koje nam pokazuje ništa više, ništa manje od najveće želje našeg srca.
I razmišljam što bi mi to ogledalo pokazalo da stojim ispred njega. Osluškujem svoje srce i pokušavam otkriti koji bi se obrisi pokazali u velikom ogledalu ispred kojeg stojim. Onom koji ne pokazuje moju vizuru, ne pokazuje moje moguće neprijatelje, koje ne služi za komunikaciju s nekim već ono ogledalo koje bi mi otkrilo istinsku želju skrivenu duboko u srcu. Toliko pomno skrivenu, da ju sama ne mogu otkriti.
Koji odraz bih vidjela? Možda mene s osobom kojoj ću (i koja će meni) ispuniti cijeli život ljubavlju, veseljem i gumenim bombonima. Možda ću u rukama njihati mali kmečavi, mirišljavi, gugutavi zamotuljak koji će mi osunčati lice istinskim veseljem. Ili možda mene u zagrljaju moje mame, najljepšem, najudobnijem i najsigurnijem zagrljaju na svijetu. Možda, ali nisam sigurna. Nisam sigurna, kao što nisam ni sigurna da ulovim zlatnu ribicu koja će mi ispuniti samo jednu želju koja bi ta jedna, jedina želja bila. Možda...
I stojim tako ispred svog zamišljenog ogledala želja, gledajući za sada odraz same sebe, želeći da mi srce otkrije svoju najveću, najdublje skrivenu tajnu. Voljela bih, bar na tren, da takvo ogledalo zaista postoji. No, na žalost ili na sreću, ne postoji. Na sreću, jer ponekad se prava tajna nalazi upravo u istraživanju i otkrivanju sebe i vlastitog smisla života.
Stoga ću se i dalje ravnati po tajnama koje mi je moje srce bilo spremno otkriti i koje mi otkriva svaki dan, male sitne tajne koje se kao kockice slažu u moj mozaik života, tiho se nadajući da upravo ovo ovdje i sada je obris kojeg bih vidjela u svom ogledalu želja.
A što mislite da bi se ocrtalo u odrazu vašeg ogledala želja? :)
20.11.2006. - Pees: Obzirom na novu kalvaruju koju je doživio blog, posljedica kojeg je gubljenje komentara, evo copy, paste zadnje verzije komentara ovog posta:
--------------------------------------------------------------------------------
"Osim covjeka i zivotinje samo jos jedna stvar na svijetu moze vidjeti. Pogledaj u zrcalo i ono ce ti uzvratiti pogled." Kai Meyer ;)
/maja (kokošje sljepilo 30.10.2006. 00:10)
ljubav... (BOŽICA TRENUTNE SREĆE 30.10.2006. 09:04)
Baš smo to komentirale moja koka i ja, dok smo gledale film - ona je rekla da bi htjela pogledati, a ja sam rekla da mi ogledalo želja ne treba zapravo, jer mislim da znam što želim, a šta bi i imala od toga da mi otkrije i one neke stvari koje želim a niti ne znam da ih želim.... Ionako ih ne bi mogla dobiti u tom trenu... a možda i nikad, pa čemu da onda znam... :)) (jibica 30.10.2006. 10:11)
Hm bilo bi zgodno da jedno takvo ogledalo postoji, ni ja ne znam sto bi mi se u tom ogledalu prikazalo, zelim mnogo toga ali ipak ne znam koja mi je najveca zelja od svih (Anna Lee 30.10.2006. 15:00)
dOBAR TI JE BLOG,POSIJETI MENE MOJ JE BLOG ZAKON NAJBOLJI (Šljokice šljokice i samo šljokice... 30.10.2006. 16:29)
Mozda bas ona zelja koja zivi u meni,ona za kojom tragam...mozda...pozdrav (Carolija.... 30.10.2006. 18:07)
kad si razmislim, ne bih htjela imati takvo ogledalo, sve me strah što bi mi pokazalo... imam ogledalofobiju, strah me i samu sebe pogledat :))) a fakat znam imati noćne more s ogledalima, u snovima se nikad u njima ništa dobro ne pokaže (vel 31.10.2006. 12:01)
A pitala sam ogledalo hoće li taj danas poziv, ali moja me djeva zaboravila zvati, a čekala sam, čekala..... (SUSJEDA na dijeti 31.10.2006. 21:34)
Voljela bih, bar na tren, da takvo ogledalo zaista postoji.
Zelim Ti lijep dan :)) (Mysteries 01.11.2006. 11:48)
|
09.10.2006., ponedjeljak
Uživam život :)
Uh, koliko dugo mi je trebalo da to shvatim. I prihvatim. Predugo, definitivno predugo!
Sretna
Uzela sam što sam htjela
Ništa više ja ne tražim
Ta je priča gotova
Uzeo si što si htio
Sada ništa ti ne traži
Kao vrijeme prolaziš
Sretna bez tebe
Sretna uz samu sebe
Baš takva ja sam
Promijeni me
Uzela sam što sam htjela
Ništa više ja ne tražim
Ta je priča gotova
Uzeli smo što smo htjeli
Previše nas toga dijeli
Ne treba nam utjeha
Sretna bez tebe
Sretna uz samu sebe
Baš takva ja sam
Promijeni me
: : Merita's: : |
Ok, s prihvaćanjem je išlo lakše jer sam to negdje duboko u podsvijesti ionako znala. No, shvaćanje je išlo daleko teže. I znam da će sad neke od vas ova izjava iznenaditi, nabaciti milijun upitnika iznad glave gdje je najveći od njih onaj kojim se pitate što ja to radim, gdje živim, tko sam, što sam... I ni na jedno od tih pitanja ovdje nećete naći odgovor :)) Dobro, dobro, šalim se malo... neki će naći odgovor na poneko pitanje. Ono na koje ih odgovor zanima...
I da, zaista, istinski ponizno priznajem da UŽIVAM ŽIVOT. Jer svaka druga tvrdnja bila bi čisto bogohuljenje. Možda tog užitka nisam baš svaki trenutak svjesna, a možda čak ponekad ne želim to ni priznati, ali istina je. Nakačila sam se opako na život. Kao drogeraš na drogu. I fiksam se njime svakog dana, svakog trena, svakim udisajem. Udišem život svakom porom svoga tijela, lebdim od užitka i veselim se svakom novom "šutu".
I sretna sam. Zaista sam sretna. Unatoč svim životnim nedaćama, dnevnim i onim malo manje dnevnim problemima, unatoč trenutnim poteškoćama koje prolazim. A prolazim... I prolazim ih s velikim osmjehom, smirena, s vjerom u sebe. I pitam se ponekad odakle odjednom ta smirenost, ta sreća i osmjeh na licu kada bih trebala eksplodirati od bijesa, frustriranosti i nemoći. I to se pitam, sa osmjehom na licu i smirenošću u srcu. Blentavo, zar ne? :)
Sretna sam. Zaista jesam. I gledajući sebe takvu, svaki mi pogled daje još više razloga za zadovoljstvo i još više razloga za uživanje u životu. Jer sve će proći, i dobro i loše. Izmjenjivat će se kao plima i oseka, kao dan i noć, kao godišnja doba. Ali ovaj osjećaj, koji nosim duboko u sebi i koji se konačno uspio probiti na površinu, neće proći. Možda će se samo malo sakriti, ali više nikad neće zauvijek nestati. Jer sada znam čarobnu formulu. Formulu kako ga ponovno prizvati. I zadržati.
A formula je... uživati život! Svakog dana, svakog trena, u svakoj okolnosti. Jer sve će proći, i dobro i loše. A osjećaj istinske sreće radi vlastitog života, neće.
Stoga, UŽIVAM ŽIVOT. I smijem se ... :))))
A vi? :)
|
04.10.2006., srijeda
Anđeoski zagrljaj
Mi smo svi anđeli sa samo jednim krilom. Možemo poletjeti jedino ako se zagrlimo i pomognemo jedno drugom. - reče netko jednom, a ukoliko znate tko, javite :)
No bez obzira na nepoznavanje izvora ovih predivnih riječi, od kad sam ih prvi put pročitala obuzimaju mi misli. Često ulovim sebe kako promatram ljude koji pokušavaju letjeti sa svojim jednim jedinim krilom i kako od sebe odguruju one koje im žele pomoći. Onih koji poznaju tajnu ovih misli pa i sebi tako žele pomoći. Jer pomoći sebi možeš samo kroz pružanje pomoći drugima.
Ili mi se događa da vidim ljude koji u svoj zagrljaj privremeno, samo na trenutak, naizmjenično primaju nekoliko drugih anđela s jednim krilom pokušavajući što više i bolje letjeti, nadmečući se s drugima, a najviše sami sa sobom. No nikako nisu zadovoljni visinom, brzinom, osjećajem... Ne uspijevaju se uskladiti sa drugim krilom, svako vuče na svoju stranu, vrijeme uloženo u pokušaj letenja je prekratko, druga krila koja prolaze im se čine privlačnija... Izgovora je bezbroj. A krilom im svakim takovim pokušajem sve više kržlja.
I sama se ponekad mogu ubaciti i u jednu i u drugu skupinu ljudi sanjajući o onom "pravom" krilu s kojim će let odmah biti savršen. Prečesto sam pokušavala letjeti sama i neko vrijeme uspijevala, nekako je taj let bio krivudav. U početku bih se jako trudila, mahala svojim predivnim, velikim, snažnim krilom koje bi me odvelo u neslućene visine, k oblacima i ostvarenju svojih snova. No onda bih se sudarila sa staklenom pregradom, nevidljivim plafonom koji kao da me polagano gurao natrag, prema dolje. I kada bi mi u pomoć pokušali priskočiti drugi anđeli nudeći svoje krilo no njihova krila činila su mi se ili premala ili prevelika, ili preuska ili preširoka, ili su bili preumorni od samostalnih pokušaja leta. Ili..
"Ja ću samo jednom hodati ovim svijetom. Sve što mogu učiniti, sve dobro što mogu drugima pružiti moram učiniti sada. Ne smijem odgađati za poslije ili propustiti jer nikada se više neću moći vraćati i hodati ovim putem."
: : Henry Drummond : : |
A oni s kojima sam pokušala letjeti kada su dobili zalet pomislili su da dalje mogu sami. Ponovno s jednim krilom. Bez zagrljaja i bez pomoći drugog krila. I ponovno su se nakon nekog vremena, kao i ja, sudarali s nevidljivim svodom daleko od svojeg djelića neba. Daleko od svojih snova.
I sada znam. Naučila sam. Izvukla sam pouku iz svojih neuspješnih pokušaja. I iz svojih bolnih rana koje su krvarile od sudara sa nevidljivim svodom ili s tvrdim tlom na koje sam, često sama sebe, katapultirala.
Naučila sam da je za let zaista potrebno drugo krilo. I ma koliko se god to drugo krilo moglo činiti neprikladnim, dva su krila ono što nam zaista treba za let. Pa makar on bio i drugačiji od očekivanog, savršenog, snivanog leta.
I stoga širim ovo svoje jedno krilo, mali batrljak s nekoliko perca na sebi, priželjkujući čvrsti, anđeoski zagrljaj za novi let....
A istinski me zanima kako vi stojite s letenjem? :)
|
© 2004-2006 Marita - sva prava pridržana
|
|
