Riječi mi bijahu grube i brze
Nepromišljeno sam ih izgovarao
Tad shvatih bol i patnju
Koju sam riječima gorkim stvarao
Gorke riječi koje sam govorio
Navedoše me da o prošlosti razmišljam
O tome koliko sam puta izrekao
Teške riječi čiji bol je trajao
Tada sam razmišljao o ljudima
Koje riječima svojim povrijedih
O svima onima koje sam obeshrabrio
Kad srcem se ne koristih
I o svome sam životu razmišljao
O bolnim riječima koje sam čuo
O tome kako su me mnogi obeshrabrivali
Grubim i okrutnim riječima
A sada se jasno sjećam
Svega onoga što sam učiniti mogao
Ali riječ me neka obeshrabrila
I nikada se u to nisam upustio
Gospode, pomozi mi
da mi riječi srebrne kutijice budu
Krasno zamotane s vrpcom na vrhu
Te da ih velikodušno dijelim
Dok života svoga tražim svrhu
Srebrne kutijice pune blaga
Dragocjeni darovi Boga s nebesa
I želim samo da svi ljudi koje susretnem
Imaju kutijicu ljubavi Božje
: : Michael Bright: :
:: Iz knjige "Srebrne kutijice" Florence Littauer:: |
Gledajući sve te lijepo zamotane poklone, šarene papire i vesele vrpce te slušajući i čitajući sve te lijepe želje i čestitke, sjetila sam se prekrasne, tople knjige prepune darova ohrabrenja i pozitivnih misli. Poželjela sam te dobre misli podijeliti s vama i da ih čujem svaki dan. Da svaki dan vidim ta sretno nasmijana lica puna nade i vjere. Da svaka misao u mojoj glavi i svaka riječ koja pređe s mojih usta bude lijepo zamotana u šareni papir kao i da svaka riječ ili misao koju primim bude zapakirana u malu srebrnu kutijicu s mašnicom na vrhu. Svaka naša riječ ili misao trebala bi biti mali, prekrasno zapakirani poklon, kojim darivamo druge ljude. Riječ, misao i osmjeh je neprocjenjivi poklon kojeg možemo davati u velikim količinama jer ga posjedujemo u neograničenim zalihama.
Ne, ovo nije moja ideja već zamisao drage Florence, koju polako usvajam i trudim se što češće provesti u djelo. Stoga će moj hobi i narednih godina biti sklapanje i poklanjanje malih srebrnih kutijica ukrašenih mašnicom na vrhu. Jer naše bi riječi trebali biti pokloni koje predajemo jedni drugome i o svakoj bi riječi trebali razmišljati kao ciglici kojom gradimo, koju postavljamo jednu na drugu, stvarajući bolji, stabilniji i ljepši odnos. Stoga umjesto pokuda, obeshrabrivanja i sumnje, trebali bi se potruditi da naše riječi budu pravi verbalni pokloni koji će ohrabrivati druge ljude. I zamislite, takav nas poklon ne košta ništa, a rezultat koji postižemo ima neprocjenjivu vrijednost.
Jedan od mojih prvih tekstova bila je moć riječi, a sada, na ulasku u novu godinu koju svi promatramo prepuni nade, vjere i pozitivnih misli, koristeći tu moć vam šaljem pregršt toplih misli, želja i ohrabrenja da budu uz vas cijele godine. Molim vas da ih spremite u srebrnu kutijicu s mašnom na vrhu koju ćete sami napraviti (da, da, u linku se skriva shema za izradu kutijice :))) , postavite negdje na vidno mjesto i kad se tijekom godine pomalo izgubite, potonete, zamislite ili zamračite, pogledajte tu malu srebrnu kutijicu s mašnicom na vrhu i sjetite se što ona sadržava.
Napravite nekoliko kutijica, ukrasite ih šarenim trakicama i poklanjajte ljudima kojima takve kutijice trebaju. Poklanjajte ih svima i to ne samo u doba blagdana već svakog dana. Pogotovo onih tmurnih i depresivnih dana kad nam svima treba podsjećanje da osmjesi postoje duboko u nama. Promatrajte kako ta kutijica budi zaboravljene, uspavane osmjehe i vraća sjaj u oči. Omotajte svoje misli lijepim srebrnim papirom, ukrasite mašlekom i poklonite takve lijepe zamotuljke svakome koga sretnete. I ne brinite, kako vi poklanjate srebrne kutijice, tako će se one vraćati i vama. Želim vam sretnu Novu i svih 365 dana prepunih srebrnih kutijica sa šarenim mašnicama :)))
|
