 Please teach me, Lord ...
I want to know
Exactly how to pray.
I need some words
Which ones are right?
Please tell me what to say.
I've bowed my head
I have knelt down,But ...
should I be upright?
I've closed my eyes,
I've raised my hands,Or ...
should I fold them tight?
Do I stand up?
Should I sit down?
Dear Lord ... what do you like?
Are lights turned on
Or are they off? Maybe ...
candle light?
Wear my glasses?
Take them off?
Be at my desk or table?
Should I whisper?
Speak out loud?
Do I quote the Bible?
What do you think about the time?
Do You prefer the dawn?
Should I pray fast,
Or keep it slow?
Better short ... or long?
I'm new at this
What are the rules?
I want to do it right.
How do I know
You'll even hear
That I am in Your sight?
And while I sat there quietly,
Waiting for some sign,
I heard a gentle voice say,
"Oh, dearest child of mine ...
Do you think I really care
About the time of day,
Or whether you are standing up,
Or kneeling when you pray?"
"I don't care about your posture,
Or about the place you choose;
Just open up your soul to me,
I have no other rules.
Tell me what is in your heart,
And tell me what you seek;
Tell me of your sorrows,
And of those things that made you weak."
"Speak to me in private
About what concerns you most;
I know about your good deeds ...
You have no need to boast.
My child, you don't need lessons,
Just talk to me each day;
Tell me anything you want, dear child,
Anyone can pray."
: : Teach Me To Pray : :  |
Glad je normalna fiziološka potreba. Kad smo gladni, tijelo nam šalje signale da je potrošio zalihe i da treba novu dozu energije, snage kako bi nastavilo dalje. I to je normalno. Na to smo navikli. Te signale znamo protumačiti i zadovoljiti. No što je s duhovnom hranom?
Glad za duhovnom hranom je nešto što svatko u sebi nosi no znamo li protumačiti takvu vrstu gladi? Kako se ona uopće manifestira? Miješamo li njene signale s nekim drugim signalima koji obično zadovoljavaju fizičke potrebe?
Kod mene se javlja u obliku velike želje za pozitivnim mislima. Slovima ispisanim na papiru koja tvore čudnovatu formu pozitivne energije koja zadovoljava moju glad. Tonovima posloženim u prekrasnu nisku oktava koje bude osjećaje, lijeće srce, opuštaju misli hraneći ih harmonijom. Bojama zamiješanim u magičnu sliku koja pršti energijom, veseljem i ljubavlju. Arome koje su svojom svojom nježnošću i dosljednošću sposobne lagano probiti sve granice i prepreke. Slova. Tonovi. Boje. Mirisi.
Kada osjetim tu vrstu gladi, kada mi misli lagano potonu, kada je duša pomalo umorna, kao vrhunski šef kuhinje obučem bijelo odijelo, stavim kuharsku kapu na glavu, uhvatim se slova, tonova, boja i aroma i krenem sa spremanjem najljepših delicija koja će zadovoljiti moje duhovne potrebe.
Obično za bazu izaberem slova, položim ih nježno u veliku zdjelu, lagano ih miješam da se međusobno spoje, ali ne i raspadnu. Potom im dodam prstohvet tonova. Nježnih, mom uhu ugodnih tonova koji će smiriti oluju slova i dati im poseban "štih" nezaboravljivosti.
Ostavim ih neko vrijeme po strani da se međusobno u potpunosti isprepletu, stope u jednu masu u kojoj će svaki od njih biti prepoznatljiv, a onom drugom oplemeniti misiju. A gladni duh polako zadovoljava svoju potrebu, nestrpljivo iščekujući konačni rezultat.
Nakon što su se slova i tonovi dobro spojili u kompaktnu masu pozitivnih misli na red stiže aroma. Nekoliko kapi jednostavne tekućine slatkastog, veselog mirisa koji će prethodnoj masi dati još posebniji okus. Lagano miješam stopljenu masu isprobavajući nakratko omjere, dodajući po potrebi još nekoliko kapi arome dok nisam u potpunosti zadovoljna. No, svemu tome nedostaje još jedan sastojak.
Hrana koju pripremam za sad ima sjajan okus, zvuk i miris, no izgled joj nije nešto posebno. Tako na red stižu boje. Vesele boje koje pršte energijom zaokružit će ovu prekrasnu cjelinu u jednu od najljepših delicija koje duša može osjetiti. Čajna žličica purpurno crvene, kapljica šumsko zelene, zdjelica kraljevsko narančaste, nekoliko grama nebesko plave i vesela, kalorična, duhovna bomba je spremna za degustaciju.
Ljepota spremanja ovakve hrane je u tome što se degustacija događa cijelo vrijeme pripreme delicije što na kraju možda rezultirat praznim tanjurom, ali nahranjenim duhom. A kad je duh nahranjen, tanjur je jednostavnije napuniti...
|
