|
|
24.07.2004., subota
Umijeće malih koraka
Bili smo bebe. I tad je sve bilo jednostavno. Nismo previše razmišljali, reagirali smo instinktivno i jednostavno isprobavali što sve možemo napraviti. Bez suvišnih priča i mozganja. Istina, radili smo gluposti, roditeljima zadavali muku svojom vrckavošću i istraživačkim duhom, no ujedno ih veselili i nasmijavali svojim idejama. Znali smo da prvo moramo naučiti puzati da bi učili hodati. Malim koracima. I nismo pokušavali trčati prije no što smo naučili održavati ravnotežu, mučeći se napraviti prvi korak sami za sebe, bez pridržavanja i padova. Umijeće malih koraka
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu. v
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
: : Antoine de Saint-Exupery : : |
A padali smo puno. Nekad smo zbog tih padova plakali, nekad se smijali. Ali svaki put smo se dizali i pokušavali ponovo. Pokušavali sve dok nismo uspjeli. I taj ozareni smiješak zadovoljstva zbog uspjeha naši bližnji nikad neće zaboraviti no mi se često toga ne možemo prisjetiti.
Zašto? Zato što smatramo da to i nije bio neki poduhvat? Zato što su nas naučili misliti pa sad težimo puno većim, višim i grandioznijim stvarima od jednog jedinog koraka? Sjetimo se ponekad tog smiješka u obliku osjećaja koji se rodi u nama pri velikom uspjehu. Kad smo zaista sretni i ponosni sami na sebe. No, rijetko tko od nas pomisli da i najveličanstveniji pothvat kreće upravo s tim jednim, malim, nezamjetnim korakom. Srećom sjetimo da se nakon pada treba i podići, ma koliko boljelo, stisnuti zube i nastaviti dalje. A nastavak dalje kreće malim korakom. Istim onim kojeg smo naučili kao bebe. Onim o kojem nismo razmišljali već jednostavno pokazali upornost dok se nije dogodio. A danas često razmišljamo isplati li se napraviti korak... i ako se isplati u kojem smjeru ga trebamo napraviti. Prestanite toliko razmišljati i vjerujte sebi. Vjerujte unutarnjem glasu koji vas vodi čak i kad je taj glas u potpunoj koliziji s vašim razumom. Taj glas vas je naučio da se nakon pada morate dignuti. Taj glas vas je naučio zakoraknuti...
Zamislite da ste kao beba bili neodlučni, da ste pri prvom padu na guzu odustali i rekli sami sebi "ovo je preteško, ne isplati se". Zamislite da se niste oslanjali na instinkt već da ste znali razmišljati, analizirati i vagati te da ste jednostavno pri prvom neuspjehu odustali. Kakav bi vam život bio? Shvaćate li sad vrijednost tog jednog jedinog koraka? Život je prekrasna igra satkana od malih koraka koje činimo uporno se dižući nakon pada nastavljajući dalje instinktivno znajući da nas čeka još puno doživljaja, lijepih i ružnih. Iako bi ružne zaobišli u velikom luku, nešto unutra vam govori kako i to treba proživjeti da bi znali cijeniti ono lijepo i dobro. Jer da ne postoji "loše" po kojem bi kriteriju znali procijeniti ono dobro. Sve bi bilo isto, jednostavno i dosadno.
Radite male korake. I dok to činite osvrnite se oko sebe, uživajte u jednostavnosti tog trenutka, u svijetu koji vas okružuje i budite ponosni sami na sebe. Jer nije lako napraviti mali korak, jednostavnije je raditi velike, protrčati kroz život, stići najkraćim putem od točke A do točke B, veseleći se cilju ne percipirajući da je upravo put kojim ste prošli najveći užitak i zadovoljstvo. Neka vam svaki sljedeći mali korak bude potpuno novo iskustvo koje radoznalo iščekujete jer tek tada ćete znati pravu vrijednost dostizanja cilja...
|
© 2004-2006 Marita - sva prava pridržana
|
|
