If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Oduvijek sam imala mashala guzicu. Kad gledam crnkinje kako klatare dupetima u hip-hop gangsta videovima, znam da imam svaku predispoziciju za isto.
Sise su mi isto mashala, al ne oduvijek nego od kad mi je Bog uslisao zelju da mi narastu cice. Ocito sam se dobro molila. Predobro, rekla bih, jer su narasle do tih razmjera da La Perla (chic talijanska butiga chic donjeg rublja) ne proizvodi moj broj. Srecom, engleske cice su mljekarsko-epskih proporcija pa Agent Provocateur (chic engleska butiga chic donjeg rublja) proizvodi cicobrane po mojoj mjeri.

Enivej, posto volim modu, a figura u stilu 50-tih (citaj "mashala") odavno vise nije u istoj odlucila sam da bi mogla skinit koji kil s guzice, pa i cice. A i druge (cice).
Al ne dijetom. Niti vjezbom. A ne, jok. Odlucila sam ih skinit hipnotiziranjem. Odnosno, htjela sam se hipnotizirat da mi riba, blitva i trcanje donose isti stupanj zadovoljstva ko krkanje cevapa i przenih krumpirica uz igranje "Baldurove Kapije" i gledanje "Sex & The City" epizoda.

Prije par godina kad me ostavio neki mamlaz koji nije spoznao cinjenicu da ja rulam i da sam super, momentalno sam osla kod hipnoterapeuta da mi isprogramira mozak da me prekid ne pogodi i te pizdarije. Sjecam se kako me terapeut pokrio cebetom i kako sam bila skepticna. Ocekivala sam kako cu utonut u neke duboke snove i da se necu nicega sjecat, a on je nesto pricao i brojao i i onda sam na po puta shvatila kako mi sugerira da dignem ruku i kako mi se ruka digla ko od sale. Bila sam hipnotizirana. Nakon tri sessiona, prekid ko da se nije zbio. Potom je i mamlaz skuzio da ja rulam i htio nazad, al to je vec neka druga prica.

I tako sam jucer sjela za kompjuter i ukucala u iTunes "Hipnoza za skidanje sala s guzice. I sire." Na ekranu je zabljesalo par naslova. Kupila sam svaki. Da mi se nadje.
Potom sam skinula sve sa sebe (osim gaca), uvukla se u krevet, pokrila jorganom i nabila slusalice na usi. Izabrah jedan od kupljenih naslova i ukljucih ga.
Glavom mi se razlila limena, a potom i smirujuca muzika. Cini mi se da je bilo i valova. Onda sam cula muski glas kako mi Cockney akcentom broji i melje i sugerira da zatvorim oci. Potom je opet mrmljao i brojao te sugerirao da relaxiram ovo ili ono. Relaxirala sam se do nivoa zen. Vise nisam mogla. Znam da me u jednom trenutku zasvrbila glava, al da sam bila previse zen da se pocesem. Cockney geezer je dalje sugerirao kako cu osjecat zadovoljstvo vjezbanjem i specificno spomenija tenis, plivanje i hodanje.
"Jebate, a TRCANJE???", mislila sam ja.
Jos je reko da se okanim secero-masne hrane i uzivam u zdravoj hrani. Tu sam zamislila tanjur ribe i spinata. "Mmmmm...riba...spinat", mislila sam.

fakt: Zamislila sam losos, a potom i list. Tunu nisam jer mi smrdi. Osim tune, smrdi mi i janjetina. Sto nije riba. Al smrdi na prcevinu.

On je jos nesto zuborio i govorijo, a ja sam zamisljala. Reko je da se zamislim na nekom relaksirajucem mjestu, i tako zamislih kako lezim na pjescanoj plazi. Zamislila sam i to kako me pjesak svrbi i ulazi u gace i guzicu pa sam na pjescanu plazu dodala i krevet i premjestila se s pjeska na lezaj. Potom je reka kako ce izbrojit do 10 i kako cu na 8 otvorit oci, a na 10 probudit se skroz naskroz.
"Jen dva tri cetr pe ses sedan osan", reka je, a ja sam poluotvorila jedno memljivo oko. Dalje nije islo.
"Deve dese", nastavija je. Oko mi vise nije bilo memljivo i otvorilo se skroz.
Malo sam se protegla.

Osla sam u dnevnu sobu di je Brus sidija za kompjuterom i igra "Battlefield Online".
"Vidi, kupijo sam ti slatkis.", reko je on ne dizuci oci s ekrana.
Za divno cudo, nije mi se jeo slatkis. Jela mi se riba. I spinat. Ili nesto zdravo.
Osla sam do frizidera i masila se za jogurt.


P.S.
Navecer sam ipak pojila jednu kocku cokolade.