...i treba ih odma pocet trenirat.
Cim se Brus udomacio u zajednickom zivotu, poceo je bit nemaran i ostavljat carape, cipele, gace, iPodove, slusalice, zice, junacke muske (citaj: hot & spicy) sosove i kondimente za unakazit jelo nakon sto ja skuham, papire, alate i ostale muske pizdarije okolo po stanu. Na podu, recimo.
I ne samo to. On, recimo, ne zna zatvorit ladicu na komodi tako da mu komad kosulje, gaca ili carapa ne viri vani. I ne zna bacit karton od mlijeka u smece, a da ne prospe bar 5 kapi po svjeze opranom podu.
"E, nes vala.", rekla sam ja i pocela ukazivat na njegove propuste. Al trokurac! Poznata je cinjenica da cim se muskarcu kaze da nesto napravi, on to jednostavno izignorira. Ili ne cuje. Ili oboje. Nakon duzeg vremena bezuspjesnih pokusaja da od njega napravim urednog covika, shvatila sam da trebam promjenit taktiku i pocet ga trenirat ko zivotinjicu.
I tako sam ja nevidjenom snagom uma uspjela ostavit kapljice mlijeka na podu bez da me dovedu do ludila i ja kapituliram i pobrisem ih, ostavit asortiman gaca i carapa da viri van iz ladica, ostavit stare racune da stoje na stolu i stare novine da se gomilaju i gomilaju i gomilaju na komodi. Cak sam i carape uspjela ostavit da stoje nasred poda u dnevnoj sobi danima. Bilo je tesko.
Nakon nekog vremena Brus je maknija carape, bacio stare papire i novine i maknija nered s komode.
"Wow, Brus....gle kako je stan uredan, kako si to samo ODLICNO napravio, bas DOBRA ideja da maknes one novine s komode...sad ima prostora da se stavi cvijece...ODLICNA ti je ta ideja, Brus. NAJBOLJI si.", tapsala sam ga ja po ramenu.
Brus je preo ko macka i malo po malo doveo sebe u red bez da ja ista kazem.
Kulminacija se dogodila jucer kad je konacno uspio zatvorit sve ladice na svojoj komodi, a da nista ne viri.
Naravno, popraceno hvalospjevom s moje strane.
Bice od njega stogod, mashala.
Photo by: Tami Curtis