If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

U Brazilu uglavnom nitko ne prica engleski. To ukljucuje i razne turisticke djelatnike s kojima se prosjecan turist sretne u toku svog odmora.
U boljim hotelima, tu i tamo kogod natukne nesto, al vecinom se mozete kladit u dolar ili tisucu da nitko u guesthouses, busnim stanicama, turistickim agencijama itd...nece pricat nista osim portugalskog i koje rijeci spanjolskog, recimo..."que?" ili "hola!"

Tako sam se ja bacila na marljivo ucenje portugalskog i nadala se kako cu oboruzana lingvistickim znanjem ocarat sav brazilski narod vrckavim govorom punim opskurnih fraza i slenga. Jedva sam docekala odlazak u Brazil da prakticiram.

Najbolje namjere mi je pokvario Brus koji se svugdje muva sa mnom i dok ja smisljam recenicu za zatravit brazilskog sugovornika, on bude vec na kraju caske. Uglavnom, ne uspjevam ni beknut.
Trebala mi je taktika.

I tako...

"Brus, idem po sladoled."
"Evo, cekaj samo da obujem japanke i evo me..."
"NE TREBAS IC SA MNOM!", zaderala sam se histericno i otisla promuvat po selu.

Cilj mi je bio (jedina) slasticarnica u kojoj su se krile cari sladoleda od ananasa, amazonskog voca...pa i povrca (usecerena kuruza).
Sladoled je bio dobar, a bez Brusa uza se, moci cu ga konacno narucit na portugalskom, mislila sam putem.

Cim me vidio kako se gegam prasnjavom cestom po zvizdanu, vlasnik je prekinuo casku isprid butige i uletio unutra iako su tamo vec besposlicarila dva djelatnika.
Taman htjedoh prozborit:"Boa tarde! Quero um sorvete, sabor de abacaxi", kad me pizdun preduhitrio sa:"Good evening! Welcome! How can I help you?" Frajeru sam bila highlight of the day. Konacno je dobio priliku da prakticira svoj engleski na zivucem strancu.
Smrklo mi se pred ocima, al narucih. Na engleskom, dabome.

Taj dan su mi postali jasni svi oni posteri po brazilskim gradovima i selima za skole engleskog, francuskog, njemackog i spanjolskog.
Pizde su u roku dvije godine postali poligloti.