Brazil je jedna napredna zemlja.
Oni vec dvaest godina imaju aute na alternativni pogon. Alkohol.
Tocnije, alkohol od secerne trstike. Neki bi rekli, cachaca. Neki bi rekli i, zali Boze cachace.
Ne znam kako, al ta cinjenica mi je zapala za oko tek sad, moj cetvrti put u Brazilu.
Dok smo se rondali auto-putom prema obali, te stali na gas stanici, a ja, kao i svaki put, otvorila prozor ne bi li udisala benzinske pare (koje su meni jedan od najljepsih mirisa na svijetu), za oko mi je zapela etiketa ALCOHOL na pumpi.
"Ej, Brus, sta ovdje osim benzina toce i alkohol?", upitah ja nevino.
"Hmpf.", potvrdio je on.
"M'da? A u sto ti ga utoce? Demizon?"
"Pa budalo, nije to za pit.", grohotom se nasmijao Brus.
"Que?!", zacudih se ja i uspravih se ko gromom pogodjena.
"To je za aute.", rece Brus i rasprede pricu.
Tako sam naucila da svi auti namjenjeni brazilskom trzistu, mogu ic na benzin i na alkohol. A ti biras koje ces, cas benzin, cas alkohol.
I tako 20 godina.
A onaj nesretni Dubya se tek sad, kad je Muslimanima prisjeo, dosjetio cudotvornog brazilskog izuma. Pa ih je posjetio nekidan. Brazilce, a ne Muslimane. Brazilci su mu odvratili neredima i protestima.
Neki su se cak i goli skinuli. Bilo je vruce, stas.
Od silnog uzbudjena alkoholiziranim vozilima, zaboravila sam Brsua upitat sta je utocio, benzin vulgaris ili alkohol.